Ulična utrka u Monte Carlu poseban je događaj u kalendaru Formule 1. Jednostavno, to je utrka, koju je nemoguće povezivati ili uspoređivati s bilo kojom drugom oktanskom priredbom na svijetu.
Ona objedinjuje taj duh monegaških ulica i znamenitih građevina, golemu tradiciju utrkivanja koja seže još u 20-te godine prošlog stoljeća, opasnost koju nosi utrkivanje između zaštitnih ograda i zidova, glamurozno okruženje s brojnim pripadnicima jet-seta i najnovije tehnologije implementirane u zastrašujuće brze bolide Formule 1.
Čitajući brojne komentare posljednjih dana, nametnulo mi se pitanje: “Pa kako nekom ljubitelju Formule 1, ili automobilizma općenito, jedna takva utrka može biti dosadna i nezanimljiva?”
Hej, pa netko gradskim ulicama, u jednom od tih suludo brzih bolida, prolazi nekoliko centimetara (ili povremeno milimetara) od zaštitnih ograda, na momente brzinama većim od 250 km/h. Maksimalna brzina izmjerena prošlog vikenda na Velikoj nagradi Monaka iznosi 325 km/h!
Da, dobro ste pročitali… U “sporom” Monte Carlu netko je jurio 325 kilometara na sat. Kažu neki, “dosadna utrka, izbacite je iz kalendara”. Oprostite, ali nikako se ne mogu složiti.
Osobno, ljubitelj sam povijesti Formule 1 i tradicije koju taj sport ima. U “moru” svega onoga što nam je moderna Formula 1 donijela, a nije sve od toga dobro, Velika nagrada Monaka jedna je od rijetkih utrka koja nas vraća u neka prošla vremena. Utrka koja spaja prošlost i sadašnjost. Tradiciju i suvremena tehnološka dostignuća.
Po mom mišljenju, ovogodišnja utrka u Monte Carlu možda nije bila “povijesna” ili “legendarna”, ali imala je sve sastojke koji jednog prosječnog ljubitelja Formule 1 drže pred malim ekranom. Kvalifikacije su donijele element iznenađenja kad je Charles Leclerc eliminiran već u Q1 i odličnu borbu za pole position Mercedesovog dvojca, koju je Lewis Hamilton riješio u svoju korist spektakularnim završnim krugom.
Utrka je također bila bogata začinima. Od dvosatnog iščekivanja kiše, Leclercovog mladenačkog (pretjeranog) entuzijazma, neizvjesnosti oko imena pobjednika do posljednjih krugova i Hamiltonove drame s gumama pa do nekoliko nesvakidašnjih situacija na stazi. Poput primjerice sudaca koji su trčali ispred bolida Sergija Pereza ili ulične blokade u režiji Antonija Giovinazzija i Roberta Kubice.
“Nedostaju pretjecanja”, reći će oni koji vole kritizirati. Pa nije sve u tim pretjecanjima, pogotovo ne u ovim modernim DRS-ovskim i umjetnim pretjecanjima koja vozaču ispred ne ostavljaju ni najmanju šansu da se obrani. Za razliku od većine drugih staza, Monte Carlo daje priliku vozačima da pokažu tko ima “ono nešto”, a tko nema. Znate već o čemu pričam.
Na šestoj utrci ove 70. sezone Svjetskog prvenstva Formule 1, koja je do dolaska u Monte Carlo protekla u apsolutnoj dominaciji Mercedesa, naučili smo da u tom istom Mercedesu ipak rade “samo” ljudi, koji su sposobni pogriješiti. Prvi put ove sezone, Srebrne strijele nisu imale savršenu utrku i prvi put nisu ostvarile dvostruku pobjedu. Prvi put je netko, u toj činilo se savršenoj i nepogrešivoj mašineriji, napravio pogrešku.
U 11. krugu utrke, kad je safety car izašao na stazu nakon Leclercovog destruction derbyja, vodeći Lewis Hamilton skrenuo je u boks i dobio na korištenje medium gume. Za strategiju jednog ulaska u boks, tvrđa komponenta predstavljala je mnogo logičniju opciju. No, nakon što su inženjeri Mercedesa “bezbroj” puta pomogli Hamiltonu, ovoga je puta on pomogao njima i spasio stvar. Mudro je dozirao tempo tijekom cijele utrke, pažljivo birao mjesta na kojima može pričuvati gume, a pritiskao tamo gdje bi Verstappen eventualno mogao napasti.
Lewisu je ovo bio 13. nastup u Kneževini i “tek” treća pobjeda. Naravno, nije mala stvar osvojiti Veliku nagradu Monaka tri puta, ali za Britančeve standarde to i nije posebno dobar učinak. Inače, 17. put u karijeri vodio je u utrci od starta do cilja, a još mu dvije takve trebaju da dostigne svog idola Ayrtona Sennu.
Utrku je izvanredno kontrolirao, brinuo se da ta drama s gumama ne postane tragedija. Dogodila mu se samo jedna “kritična situacija”, kad je Max napao po izlasku iz tunela. Nije zapravo Nizozemac imao pravu priliku, ali osjećao je da treba barem pokušati. Bilo je to dosta riskantno i nekoliko centimetara lijevo za Hamiltona ili desno za Verstappena, Sebastian Vettel slavio bi pobjedu.
Slavio je Nijemac i drugo mjesto. Ipak je to najbolji rezultat ove sezone za Ferrari, bolji od onoga što je brzina bolida sugerirala. Vettel je do druge pozicije došao zahvaljujući Mercedesovoj odluci da ponovno odrađuje dvostruko zaustavljanje u boksu, što je skupo stajalo Bottasa, nakon Red Bullovog “nesigurnog puštanja” Verstappena.
Došlo je do kontakta, Bottasu je probušena guma, a Verstappen je dobio vremensku kaznu od pet sekundi. Realno, i jedan i drugi izgubili su po jednu poziciju, ali nekako se opet postavlja pitanje dosljednosti sudaca u određivanju kazni, odnosno pitanje je li to preblaga kazna za Verstappena i Red Bull. Bottasu su izbili iz džepa barem tri boda, koja će mu možda nedostajati u borbi za naslov prvaka.
Usporedimo li, primjerice, kaznu koju je Gasly dobio kad je propustio stati na vaganje po završetku drugog slobodnog treninga u Bakuu, a morao je tada startati iz boksa zbog naoko nevažnog propusta, s ovom mizernom vremenskom kaznom za situaciju u kojoj je drugi vozač ozbiljno oštećen u utrci… Usudio bih se reći da tu nešto ne štima, ali to je sad tema za neku ozbiljniju analizu i neki drugi tekst.
U svakom slučaju, Verstappenu se opet dogodilo da je bio u centru pažnje, a svoju odličnu vožnju nije uspio naplatiti usponom na postolje. Ovoga puta krivnja nije bila njegova.
I dok je Vettel momčadi iz Maranella donio najbolji rezultat sezone, Leclerc je upisao svoje prvo odustajanje u bolidu Ferrarija. Njegovu domaću utrku uništili su “briljantni umovi” u Ferrarijevoj garaži, koji su ga na isteku Q1 ostavili u boksu, iako je po vremenu opasno “visio”. Rezultat tog kiksa bio je start s 15. pozicije, a doista je teško povjerovati koliko takvih “početničkih” pogrešaka Ferrari može napraviti.
U utrci je Leclerc ponio titulu vozača kojeg je bilo najzanimljivije pratiti, ali kratko je to trajalo. Sve je rekao Nico Hülkenberg, okarakteriziravši Leclerca nestrpljivim i isfrustriranim. Jedan herojski napad u zavoju Rascasse je prošao, drugi nije. Domaći vozač želio je napraviti čudo, ali ovakav Va banque pristup jednostavno ga nije mogao dovesti nigdje, nego u jednu od zaštitnih ograda.
Velika nagrada Monaka imala je još nekoliko “manje vidljivih” junaka. Pierre Gasly stigao je do svog najboljeg rezultata u bolidu Red Bulla, petog mjesta, a solidan nastup još je podebljao osvajanjem dodatnog boda za najbrži krug utrke. To mu je već drugi od uvođenja tog pravila. Carlos Sainz uspio je nastaviti svoj sjajan niz rezultata na ulicama Monte Carla. Još mu se nije dogodilo da Kneževinu napusti bez osvojenih bodova, a šesto mjesto veliki je poticaj za njega i za McLaren.
Prvi put ove sezone Toro Rosso je imao dva bolida u bodovima i prvi put nakon Velike nagrade SAD-a 2015., oba bolida bila su među prvih osam. Tada je Verstappen bio četvrti, Sainz sedmi, a ovoga puta Kvjat je sedmim mjestom upisao svoj najbolji rezultat za tu momčad, dok je Albon bio osmi.
Prvi put od početka hibridne ere u Formuli 1, Daniel Ricciardo završio je Veliku nagradu Monaka izvan Top 5. Bio je deveti, nakon loše taktičke odluke. On i Haasov Kevin Magnussen definitivno su bili veliki gubitnici monegaške lutrije jer su ušli u boks za vrijeme sigurnosnog automobila, dok su držali peto i šesto mjesto, a to se pokazalo pogrešnom odlukom. Australac je na kraju osvojio barem nešto, dok je Magnussenova utrka išla iz lošega u gore, sve do kazne zbog incidenta s Perezom i 14. mjesta na koncu.
U Monaku nas je silno razočarala Alfa. Kimi Raikkonen završio je na 17. mjestu, dok je Giovinazzi bio posljednji 19. Da, posljednji. Prvi put ove sezone Williamsovi vozači nisu posljednji prošli kroz cilj. George Russell završio je na vrlo dobrom (za Williamsove pojmove) 15. mjestu, dok je Kubica bio 18.
Kad se sve zbroji i oduzme, vikend u Monaku bio je uistinu sadržajan, no ostala je još jedna izuzetno važna stvar za istaknuti. Vjerojatno i najposebnija u cijelom vikendu, ono po čemu ćemo najviše pamtiti ovu utrku – naravno, riječ je o oproštaju cjelokupne F1 zajednice od istinskog velikana ovog sporta, trostrukog prvaka svijeta – Austrijanca Nikija Laude.
Legendarni Niki preminuo je prošlog ponedjeljka, a bilo je uistinu dirljivo pratiti kako su se timovi, vozači i navijači opraštali od njega. Na svim bolidima moglo se vidjeti posvete i zahvale Nikiju za ono što je napravio u svojoj turbulentnoj karijeri. Mnogi vozači nosili su kacige u spomen na Nikija, a njegov odlazak posebno je teško pao članovima Mercedesa, koji su donedavno blisko surađivali s njim.
Kad je utrka završila, na i oko staze pojavile su se tisuće crvenih kapa, a Lewis je pobjedu u “jednoj od najtežih utrka svoje karijere” posvetio upravo velikom prijatelju – Nikiju Laudi.
Svjetsko prvenstvo Formule 1 “staro” je 70 godina i mnoge legende istog više nisu među nama. Dobro je da u Prvenstvu još uvijek postoje utrke kao što je ova u Monte Carlu, utrke koje čuvaju tradiciju i podsjećaju mlađe naraštaje na junaštva nekih davnih, ali vjerujem ipak nikad zaboravljenih heroja Formule 1.
Izvor: GP1.hr
