Ovoga jutra poput groma udarila je vijest da Sebastian Vettel na kraju godine napušta Ferrari. Istina, već se neko vrijeme razvlače te priče i glasine o produživanju ugovora, tako da se ne može reći da je vijest iskočila iz “vedra neba”, ali svakako će ova vijest značajno utjecati na budućnost Formule 1. Vettelov odlazak iz Ferrarija pomalo je poetičan jer je njegov početak u Ferrariju nosio ogromnu količinu nade, optimizma i euforije.
Od tada je nekako sve išlo niz brdo.
Četverostruki svjetski prvak došao je u momčad kao nasljednik Fernanda Alonsa koji je u Scuderiji imao donekle uspješno razdoblje, dvaput je došao na korak do naslova prvaka. Međutim, realno gledajući, odnos Alonsa i Ferrarija bio je poput love/hate romantičnih priča. Tifosima Alonso sigurno ne ostaje u sjećanju kao jedan od dražih vozača te momčadi. Najboljih? Sigurno, ali ne i najdražih. Alonso je razarao srca vjernih navijača Scuderije i u njima stvarao konfliktne osjećaje. Nitko mu nije mogao oduzeti činjenicu da je pet godina vukao Ferrarijeve bolide daleko iznad njihovih mogućnosti, nitko mu nije mogao oduzeti činjenicu da je Ferrari češće izgledao kao skupina klaunova nego kao najprestižnija i najbolja momčad u povijesti F1. Ipak, Alonso je kršio Ferrarijevu etiku. Srao je po momčadi, prioritizirao je sebe, a ne momčad, radio je Felipeu Massi iza leđa. Kršio je Ferrarijevu svetost i zbog toga je mali broj Ferrarijevih navijača pustilo suzu kada je najavio svoj odlazak iz momčadi. Sebastian Vettel je tu došao kao spasitelj, dobar dečko i odličan prvak koji pruža šansu za novi početak. Ferrari je obavio čistku u svojim redovima i mentalitet momčadi se u 2015. preporodio. Vettel je za Ferrari i njihove navijače pružao novi početak i šansu za zaborav na prethodne godine. Pet godina poslije i ta priča završava prilično tužno i ružno, a o tome ćemo svakako još mnogo pisati idućih dana. Alonso je jedan od vozača kojeg se povezuje s mjestom u Ferrariju. Koliko je to realno, teško je procijeniti – ali poznato je da je svjetski prvak iz 2005. i 2006. bacio svoje oko na mjesto u Ferrariju i da se želi vratiti u sport.
Fernando Alonso je upravo na današnji dan prije sedam godina ostvario svoju posljednju pobjedu za Scuderiju na domaćoj VN Španjolske. Sjećam se te utrke kao da je bila jučer. Ta cjelokupna sezona je zapravo bila vrlo čudna. Na početku sezone sam imao iskreni dojam da Alonso i Ferrari mogu nešto napraviti i da imaju najbolji paket još od 2010. Prvih nekoliko utrka je podržavalo moj dojam, nakon VN Španjolske su i Alonso i Vettel imali po dvije pobjede u sezoni. Nakon toga kreću sve one sapunice s Pirellijevim gumama koje su objektivno gledajući na kraju najviše pasale Red Bullu. Ali okej, stavimo to sa strane, svi su ionako već prešli preko toga.
Nico Rosberg je osvojio pole position na stazi u Kataloniji ispred momčadskog kolege Lewisa Hamiltona. Mercedes je te godine imao izuzetnu brzinu u jednom krugu, ali su jeli gume i tu brzinu nisu mogli prenijeti u utrke. Treći je bio Vettel, četvrti Raikkonen dok je Alonso bio na petoj startnoj poziciji s točno pola sekunde zaostatka za Rosbergom i s 0.001s prednosti ispred Masse koji je dobio tri sekunde kazne pa je krenuo deveti. Zanimljivost je bila da je od 1997. samo Sebastian Vettel bio pobjednik utrke koji nije krenuo s polea.
Rosberg je dobro startao u utrku i zadržao prvo mjesto ispred Hamiltona kojeg je savladao Vettel. Raikkonen je izgubio svoj momentum zbog Hamiltona. Tu kreće Alonsova genijalnost, ostavio je dovoljno mjesta i kroz dugački drugi zavoj je imao daleko bolju brzinu od Raikkonena. Španjolac je imao vanjsku liniju kroz zavoj, a nakon Raikkonena prestiže i Hamiltona. To pretjecanje će svima koji su gledali tu utrku ostati dobro urezano u pamćenje. Alonso je pomoću undercuta savladao Vettela, a vodstvo utrka je preuzeo u 13. krugu nakon što je uz pomoć DRS-a prestigao Rosberga. Nakon toga se prava utrka vodila kroz bokseve, u to vrijeme su Pirellijeve gume imale ekstremnu degradaciju i kroz utrku se išlo čak i po četiri puta na promjenu guma. Alonso je rano otišao po prvu promjenu guma i pitanje je bilo može li nadoknaditi dovoljno vremena u odnosu na Raikkonena. u 36. krugu odlazi u boks te se na stazu vraća pet sekundi iza Raikkonena, a obojica su imala još jedno planirano zaustavljanje. U samo dva kruga skida zaostatak za Raikkonenom i ponovno zasjeda prvu poziciju, ovoga puta do kraja utrke.
U svojoj karijeri Alonso je vozio veoma puno briljantnih utrka, ali uz ovu posljednju nekako vežem posebne uspomene i to ne samo zato što je posljednja. Španjolac je dominirao utrkom, a start ostaje jedan od najboljih koje smo imali prilike vidjeti u povijesti. Drugi je završio Raikkonen, a postolje je upotpunio Felipe Massa koji potvrđuje dobru formu Ferrarija. Vettel je završio četvrti, Rosberg šesti, a Hamilton na očajnom 12. mjestu. Potrošnja guma je bila ogroman problem za Red Bull i Mercedes. Imali su odličnu brzinu u jednom krugu, ali Ferrariji i Lotusi su bili puno nježniji s tim gumama. Velika šteta što je ostatak sezone prošao u povijesnoj dominaciji Vettela i Red Bulla zato što je početak obećavao mnogo. Ustvari, Alonso je nakon pobjede u Kataloniji bio uvjeren da se mogu boriti za naslov.
“Imamo dobar paket, posebno u utrkama. Moramo poraditi na brzini u kvalifikacijama, ali stvari izgledaju dobro.”
“U prvih pet utrka sam jednom odustao i uz to sam imao jednu tešku utrku. Da nije bilo toga, mogli smo voditi u prvenstvu. Trebaju nam konstantni rezultati idućih četiri-pet utrka da strpamo puno bodova u džep i nakon toga je sve otvoreno,” rekao je Alonso.
Idući tjedni nam donose puno toga, a nadamo se i prvu utrku u sezoni koja bi trebala biti 5. srpnja u Austriji na RB Ringu. Svatko ima svoje želje i mišljenja, ali bilo bi lijepo vidjeti Alonsa ponovno u Ferrariju u pohodu na nove pobjede i titule.
Izvor: GP1.hr
