Krajem sezone 2008. godine, a nažalost i krajem ove godine, ponovo se dešava Hondino napuštanje Formule 1. Kako će Red Bull iskoristiti preuzetu tehnologiju, tek ćemo vidjeti, a kako je to odradio Ross Brawn prije 13 godina, zapisano je u povijest Formule 1 kao jedna od najljepših priča u povijesti sporta.
Financijska kriza je krajem pretprošlog desetljeća kucala na vrata. Vrhovni menadžment iz tokijskog Minata ubrzano je počeo raditi na rezanju troškova. Odluka je pala – njihov program Formule 1 se gasi.
Nick Fry i Ross Brawn bili su pozvani na, prema riječima Brawna, “čudan sastanak” sa šefom odjela Hondinog motosporta u hotelu u Londonu, bez ikakvih naznaka o čemu bi se moglo raditi. Iako, Ross je priznao da je atmosfera u momčadi u posljednje vrijeme bila pomalo tmurna.
“Žao mi je, momci – prestajemo s Formulom 1”, rekao je na samo šef Hondinog motosporta Nicku i Rossu prije ulaska u sobu sa svom silom odvjetnika i analitičara.
Nakon što su iz Brackleya pristigli i ostali ljudi iz vodstva momčadi, počeli su prilično teški pregovori oko trenutne odluke iz Japana. Najgora stvar upravo je bila naređena Rossu Brawnu i vodećim ljudima momčadi, a to je da svim ostalim zaposlenicima prenesu ovu odluku. No, na tom koraku se već pojavila prva zapreka za ovakav harakiri potez, jer postoje zakonske obveze oko roka obavještavanja o otkazu, kao i potrebnog savjetovanja radnika u slučaju otpuštanja. Time se dobilo nešto vremena za poteze koji bi možda mogli nekako spasiti momčad.
Iako je prodaja momčadi trebala i samom vrhovnom menadžmentu biti odmah logična odluka, problem je što je ona podrazumijevala daljnje ulaganje od još nekoliko milijuna funti do početka same sezone 2009. U suprotnom, prodaja momčadi ne bi imala smisla, tj. gubi smisao za kupnju potencijalnim ulagačima. Iako su u Hondi bili uvjereni da je prodaja momčadi nemoguća, Ross i ekipa iz Brackleya uspjeli su dobiti potrebne financijske resurse od Honde kako bi preživjeli zimu.
Na prvu se preko medija činilo da ima mnogo zainteresiranih kupaca, no ubrzo se sve svelo na tek nekoliko ozbiljnih ponuda i hrpu špekulanata i prevaranata. Bilo je tu lažnih grčkih nasljednika bogatstva, te ruskih oligarha s mafijaškim pristupom u pregovorima. Nakon mučnih sastanaka i ideja, Nicku i Rossu se sve više i više u glavi počela razvijati ideja o njima kao kupcima momčadi.
Ovdje im je više stvari išlo u prilog.
Hondi je bilo racionalnije sufinancirati cijeli proces s trećom stranom koji podrazumijeva ostanak momčadi u sportu, nego samostalno potpuno zatvarati pogone i program. Jednostavnom usporedbom prednosti i nedostataka mogućih poteza, racionalnije je zvučala Rossova ideja o ostanku.
Tradicionalna japanska lojalnost, tj. u ovom slučaju za njih kršenje te lojalnosti i povjerenja. Honda je redovito i iskreno obavještavala Rossa o potencijalnim kupcima momčadi. Pojavio se tu i sam Bernie Ecclestone, no njegova ponuda nije baš bila privlačna. Sapunicu je pak izveo Richard Branson, uvjeren kako je preko inženjera Adriana Reynarda uvjerio menadžment Honde kako je on bolja i odgovornija opcija za njih od Rossa Brawna. Ipak, Ross i Richard su nastavili sponzorsku suradnju.
“Honda je korektna i etična kompanija. Bilo im je neugodno što su me uzeli na trogodišnji ugovor, a zatim su cijelu stvar odlučili ugasiti nakon samo godinu dana. To ih je na neki način osobno razočaralo i prema njihovom kodeksu osramotilo, te su se na neki način odlučili iskupiti”, objasnio je Brawn.
Motivacija ekipe u Brackleyu nakon saznanja da su ipak spašeni na neki način, te da ima nade za ostanak u sportu. Većina osoblja odlično je primila ovu vijest, te su odlučili naporno raditi u sljedeća tri mjeseca kako bi barem završili posao za početak sezone i stekli pravo na financijsku pomoć u slučaju najgoreg scenarija. A kakav su posao odradili, bilo je jasno odmah od početka sezone.
Tako je 6. ožujka 2009. godine Ross Brawn kupio Hondinu momčad za simboličnu 1 funtu, ostvarivši udio od 54% dionica. Nick Fry, Nigel Kerr, Caroline McGrory i Gordon Blair, činili su ostatak udjela. Uz uspjeh zadržavanja postojećih ljudi iz vodstva, ostali su i vozači Jenson Button i Rubens Barichello. Iako se raspravljala mogućnost o povratku imena Tyrell, momčad se ipak zvala po Rossu – Brawn GP.
Sljedeći korak podrazumijevao je pronalaženje odgovarajućeg pogona za, kako je Ross rekao, bolid s potencijalom osvajanja prvenstva. Ferrari je nudio prošlosezonski paket, što baš i nije bila neka opcija. Doduše, nije ni dimenzijama odgovarao bolidu BGP 001, pa se suradnja nije ni ostvarila. Mercedes je ponudio svoj aktualan motor. Prednosti tog motora su bile i to što odgovara dimenzijama bolida, a važni ljudi i resursi su na neki način bili praktički iz susjedstva.
“Dugujemo Martinu Whitmarshu, Ronu Dennisu i Norbertu Haugu za veliku podršku”, zahvalio se Ross.
Mercedes je unaprijed dao nacrte i dizajn motora. No, pošten posao treba i platiti. Norbert Haug dogovorio je sa svojim šefovima cijenu od 8 milijuna eura, a ista je plaćena odmah sljedeći dan.
Prodaja same momčadi upravo Mercedesu počela se razvijati sredinom sezone 2009. godine, s Norbertom Haugom u glavnoj ulozi koji je napokon vidio ostvarenje svog sna – Mercedesova vlastita momčad. Takva odluka je nakon fenomenalnog uspjeha Brawnove momčadi i osvajanja vozačkog i konstruktorskog naslova prvaka, realizirana s odličnim ishodom za sve strane.
Izvor: GP1.hr
