Svijet Formule 1 nalazi se u nezapamćenoj situaciji. Pandemija koronavirusa utječe na sve sastavnice modernog društva, što je posebno vidljivo u svijetu sporta. Staze Formule 1 među brojnim su sportskim borilištima koja su prisiljena mirovati na neodređeno vrijeme. Prilično je sigurno kako bi ova sezona, ako se uopće održi, mogla biti najkraća u zadnjih nekoliko desetljeća. Budući da nam savjetuju da što više vremena provodimo kod kuće, to vrijeme možemo iskoristiti za osvrt na brojne antologijske utrke, vozače i momčadi Formule 1. Ovom ćemo se prilikom prisjetiti najkraćih utrka u povijesti Formule 1, okolnostima u kojima su održane te razlozima zbog kojih su dospjele na ovu listu.
VN AUSTRALIJE 1991. – 24 minuta i 34.899 sekundi
Veliko finale sezone 1991. u Adelaideu pretvorilo se u pravi potop. Start je zbog snažnog pljuska odgođen, a kada je kiša popustila, utrka je krenula. Ipak, nebo se ponovno otvorilo te su uslijedili brojni sudari, uključujući onaj između Michaela Schumachera u Benetton-Fordu i Jeana Alesija u Ferrariju. Nekoliko vozača gestikuliralo je kako bi utrka trebala biti prekinuta. Suci su napokon popustili te zaustavili utrku nakon 16 krugova, a rezultati su odlučeni s obzirom na pozicije nakon 14 krugova. Pobjednikom utrke tako je postao Ayrton Senna u McLaren-Hondi, ispred momčadskog kolege Gerharda Bergera i Nigela Mansella u Williams-Renaultu. Budući da je utrka bila prekinuta nakon samo 53 odvožena kilometra, što je znatno manje od propisanih 75% predviđene duljine utrke, dodijeljeni bodovi za utrku prepolovljeni su. To nije utjecalo na borbu za naslov prvaka s obzirom na to da je Ayrton Senna svoj treći naslov, pokazat će se i posljednji, osigurao utrku ranije u Suzuki na VN Japana, a McLarenu je pripao i konstruktorski naslov.
VN ŠPANJOLSKE 1975. – 42 minuta i 53.700 sekundi
Četvrta utrka sezone vozila se na stazi Montjuïc. Njemački vozač Rolf Stommelen u Hill-Fordu bio je vodeći u utrci, no u 26. krugu otpalo mu je stražnje krilo te je preletio preko zaštitne ograde na dijelu staze gdje su stajali gledatelji. Petero ih je poginulo, dok je Nijemac pretrpio ozljede zbog kojih je propustio sljedećih sedam utrka. Utrka je zaustavljena tek četiri kruga nakon tragične nesreće. U međuvremenu je Jochen Mass u McLaren-Fordu prestigao Jackyja Ickxa u Lotus-Fordu te u nesretnim okolnostima ostvario svoju jedinu pobjedu u Formuli 1. Treći je utrku završio Carlos Reutemann u Brabham-Fordu. U ovoj utrci također su dodijeljeni polovični bodovi. Lella Lombardi je vozeći za March-Ford osvojenim šestim mjestom osvojila pola boda te postala jedina vozačica u povijesti Formule 1 koja je utrku završila u bodovima.
VN MALEZIJE 2009. – 55 minuta i 30.622 sekunde
Sezona je započela senzacionalnom dvostrukom pobjedom u debitantskom nastupu Brawn-Mercedesa u Albert Parku. Druga utrka sezone krenula je na stazi Sepang u suhim uvjetima, no pojavila se kiša koja je postajala sve intenzivnija, stoga je nakon 23 kruga na stazu izašao sigurnosni automobil. Bolidi su i dalje letili sa staze i nakon 31. kruga pokazana je crvena zastava. Momčadi su se pripremale za ponovni start utrke, istovremeno pokušavajući zaštititi bolide od monsunskih uvjeta, ali uzalud. Počeo se spuštati mrak te je u 18:52 sati prema lokalnom vremenu objavljeno kako se utrka neće nastaviti, a vozačima su dodijeljeni polovični bodovi. Pobjednikom je proglašen Jenson Button, što mu je bila druga pobjeda u sezoni i jedna u nizu pobjeda u kišnim uvjetima. Nick Heidfeld u BMW Sauberu i Timo Glock u Toyoti zauzeli su preostala mjesta na pobjedničkom postolju.
VN AUSTRIJE 1975. – 57 minuta i 56.690 sekundi
Povratnička utrka Rolfa Stommelena također se pokazala kobnom. Američki vozač Mark Donohue doživio je nesreću na jutarnjem treningu te preminuo dva dana poslije. Početak utrke na tadašnjem Österreichringu kraj Spielberga odgođen je zbog snažnog pljuska. Uvjeti su se postupno pogoršavali i utrka je prekinuta nakon 29 krugova. Ta odluka iznenadila je vodećeg u utrci Vittoria Brambillu u March-Fordu. Nakon što je prošao ciljem talijanski je vozač u slavlju podigao ruke, no izgubio je kontrolu nad vozilom te se zabio u zaštitnu ogradu. Bila je to njegova jedina pobjeda i posljednje pobjedničko postolje u Formuli 1. James Hunt u Hesketh-Fordu završio je drugi, a Tom Pryce u Shadow-Fordu treći. Iako je bio najbrži u kvalifikacijama, domaći vozač Niki Lauda u Ferrariju je zauzeo šesto mjesto i za proslavu svog prvog naslova svjetskog prvaka morao je pričekati sljedeću utrku u Monzi.
VN MONAKA 1984. – 1 sat, 1 minuta i 07.740 sekundi
Kneževina je od jutra bila pogođena snažnim pljuskom, a utrka je krenula s odgodom od 45 minuta. Budući da se nevrijeme nije smirivalo, direktor utrke Jacky Ickx pokazao je crvenu zastavu nakon 31 kruga. Bivši vozač dobio je zbog tog poteza brojne kritike. Optužili su ga da je tako htio zaštititi vodećeg u utrci Alaina Prosta u McLaren-TAG-u jer su mu se Ayrton Senna u Toleman-Hartu i Stefan Bellof u Tyrrell-Fordu počeli opasno približavati. Iako je Bellof krenuo u utrku sa stražnjeg dijela grida, tijekom utrke se probio do treće pozicije. Ipak, na kraju je ostao bez mjesta na podiju budući da je njegova momčad zbog nedovoljno teških bolida isključena iz prvenstva. Tako je treće mjesto u ovoj utrci dodijeljeno vozaču Ferrarija Reneu Arnouxu.
VN ITALIJE 1978. – 1 sat, 07 minuta i 04.540 sekundi
Švedski vozač Ronnie Peterson našao se u središtu velikog sudara na početku utrke u Monzi, pri čemu se njegov Lotus-Ford zapalio. Utrka je prekinuta, a Petersona su odveli u bolnicu u Milanu gdje je iste noći podlegao ozljedama uslijed komplikacija tijekom operacije. Bez obzira na nesreću, utrka je nastavljena, no kada je u formacijskom krugu Jody Scheckter u Wolf-Fordu izgubio kotač te završio u zaštitnoj ogradi, ostali su vozači odbili nastaviti s utrkivanjem dok se šteta ne popravi. Utrka je skraćena na 40 krugova, a ponovni start zakazan je za 18 sati. Na kraju je pobijedio Niki Lauda u Brabham-Alfa Romeu, ispred momčadskog kolege Johna Watsona i Carlosa Reutemanna u Ferrariju. Ukupni ishod utrke značio je da je Petersonov momčadski kolega Mario Andretti osigurao naslov dvije utrke prije kraja sezone. U tom trenutku nitko nije slutio da Šveđanin neće preživjeti noć. Ronnie Peterson posthumno je postao doprvakom.
VN BELGIJE 2001. – 1 sat, 08 minuta 05.002 sekundi
U četvrtom krugu na stazi Spa-Francorchamps u zavoju Blanchimont sudarili su se Luciano Burti u Prost-Aceru i Eddie Irvine u Jaguar-Cosworthu. Brazilac je udario u zaštitne gume i pretrpio teške ozljede zbog kojih je morao ranije završiti sezonu. Kasnije se pokazalo kako mu je to bila posljednja utrka u Formuli 1. Utrka je zaustavljena i zatim skraćena na 36 krugova. Slavio je Michael Schumacher u Ferrariju, a na pobjedničkom postolju približili su mu se David Coulthard u McLaren-Mercedesu i Giancarlo Fisichella u Benetton-Renaultu. Schumacher je svojom 52. pobjedom prestigao Alaina Prosta te postao vozač s najviše pobjeda u povijesti Formule 1. Gubitak rekorda iz Prostove perspektive je ipak ostao u sjeni teške ozljede vozača njegove momčadi.
VN ITALIJE 2003. – 1 sat, 14 minuta i 19.838 sekundi
Utrka na Monzi tradicionalno je najkraća utrka u kalendaru zbog visoke prosječne brzine, u ovom slučaju od 247.585 km/h. Izdanje utrke u 2003. trajalo je nešto manje od 75 minuta, čime je postalo najkraćom utrkom u povijesti u kojoj nije bilo crvene zastave. Michael Schumacher odnio je još jednu pobjedu za Ferrari i tako razveselio domaće navijače. Drugi je ciljem prošao Juan Pablo Montoya u Williams-BMW-u, a slavlje Tifosa upotpunio je Rubens Barrichello osvojenim trećim mjestom.
Izvor: GP1.hr
