sport

Oton Ribić: Kolo (ne)sreće

Ne znam koji je događaj “manje lud”; vodeći u poretku vozača koji na domaćem terenu u vodećoj i kontrolirajućoj poziciji utrke napravi sitnu grešku i u vjetar (to jest, u lokvu) baci 25 bodova, ili njegov glavni rival, koji nakon katastrofalnih kvalifikacija s četrnaestog startnog mjesta dovuče bolid do pobjede? Ovo je prva maksimalna pobjeda ovih vozača ove sezone, tj. u kojoj netko odnosi 25 bodova prednosti. I preokrenula je stvari, premda je do kraja sezone još podosta – uostalom, tek je Hockenheim bio sredina sezone.

Fantastična utrka, u kojoj smo (napokon!) imali jednu od onih rijetkih situacija gdje treba pametno odvagati s dolaskom kiše i zamjenom guma. Ili drugim riječima, gdje se ekipe trebaju malo “kockati”. I to je dobro i za publiku i sport općenito: čak i ako nije bio lokalni heroj taj koji je na kraju slavio, publika na Hockenheimu ne može se požaliti da je vidjela lošu utrku.

E sad, ono što mi je i dalje pomalo paradoksalno, ali kontinuirano je “tema”, je činjenica da Njemačka ima jednog od dvojice glavnih kandidata za vozački naslov, dok onaj drugi pak vozi za njemačku momčad (OK, znamo da je baza u Britaniji, ali Mercedes je Mercedes). Praktički garantirana barem jedna titula, no paralelno s time se Grand Prix Njemačke već godinama komentira kao slabašan događaj, neisplativ, malo dođe na kalendar pa nestane pa se opet privremeno vrati. I to, bez obzira bio on vožen na Nürburgringu čije ime je već legendarno u motosportu, ili na Hockenheimu koji, premda neloš, meni osobno nikad nije više ono pravo nakon što je svojevremeno pregrađen iz zakrivljene avionske piste u “običnu” šikanificiranu stazu. Mijenja se publika, očito se danas traži nešto drugo što Vettel ili Mercedes nemaju, a Michael Schumacher je u svoje vrijeme imao. Čak i u doba kad su njegove pobjede bile zagarantirane, i nije bilo ni traga nekoj napetosti ili spektaklu.

Sezona kiselih krastavaca je dotle, barem to znamo, smanjena u svojem napuhanom volumenu. Kod Mercedesa nema promjena, što je valjda i jedino logično rješenje – niti je Bottas toliko beskrajno sporiji od Hamiltona, niti kod ove dvojice postoji rivalstvo koje bi razaralo ekipu. Konzervativno, ali kad je netko na vrhu, vjerojatnije je da će igrati konzervativno nego ići na neke potencijalne eksplozije. Čak i to Räikkönenovo mjesto, o kojem se pola karijere raspreda kad će u penziju, nije neki velik upitnik, jer bi malo tko mogao doći na njega. Mladi vozač (stalno se sugereira Leclerc) možda, dok bi neka velika nova riba bila praktički nezamisliva, naročito u ekipi poput Ferrarija koja povijesno voli postavljati vozače u redoslijed, umjesto ih držati u paraleli.

Ne znam je li zasluga samo na novoj upravi Formule 1 ili je samo koincidencija, ali zanimljivo je vidjeti kako se netko trudi svako toliko u utrkama donijeti neke nove zanimljive grafike i informacije. Nisu nešto bez čega se ne bi moglo, ali čovjeka vesele u onim fazama odmah nakon prvih boksova u utrkama, kad obično nema mnogo događanja. Ono što još uvijek na nekin način nedostaje je prikaz tko zapravo vozi “kakvu” utrku, tj. tko je s kime rival, a tko je na različitim strategijama. Za usputne gledatelje koji ne namjeravaju koristiti 100% mozga kako bi pratili F1 utrke, što je potpuno legitimno, to bi moglo biti korisno. Tu je naravno uloga i komentatora objasniti što, kad i kako, ali neka grafika usporedbe trenutačnih i kompenziranih (za boksove) pozicija u utrci bi mogla biti interesantna.

I, teško je ne reagirati na više vijesti, iz raznih izvora, o nevoljama Force Indije i vjerojatne prodaje ekipe. Do sad su takve tektonske promjene u vlasništvima i upravama ekipa znale napraviti i tektonske promjene u konkurentnosti. Force India je dugo gradila svoj polagan ali na kraju se pokazalo, konzistentan progres da bi danas bila vrlo respektabilna ekipa srednjeg reda, za koju bi me veselilo da nastavi svoj uspon dalje i počne “bockati” gornji red. Ili, frazirano drukčije: bilo bi šteta da sad ekipa mora krenuti ispočetka iz kaosa jer je par biznismena povuklo pogrešne odluke. Vidjet ćemo. Možda iznenađenje zapravo bude ugodno, u stilu koji je to svojevremeno maestralno napravio izvjesni g. Ross Brawn.

Izvor: GP1.hr