Prije tjedan ili dva, očekivao bih ovaj tekst početi s nekom frazom poput “sad kad se malo slegla prašina…”, ali već je prvo zabavno svojstvo ove međusezonske pauze da je prašina još malo i podignuta. Nije to loše; Formuli 1 je, kao i većini sportova koji su organizirani u sezone, dobrodošla aktivnost između njih, odnosno nešto što zadržava publicitet. No dok se aktualnosti raspetljavaju, preotet ću temu za ono što sam, uostalom, i obećao: retroviziju ove po mnogo čemu šarolike protekle sezone.
Bilo koja sezona se, jasno, može gledati iz više perspektiva i po nekoliko kriterija. Ne bih išao toliko daleko da je svrstam među najpamtljivije ili najdramatičnije sezone svih vremena, ali s referencom nekih posljednjih dekadu ili dvije, može se mirne savjesti svrstati među natprosječne. S gledišta vozačkog prvenstva, odluka je donešena tek u posljednjim kilometrima posljednje utrke, što je svakako za “palac gore”. Za one koji prate i konstruktorsko prvenstvo, ovo nije bila naročito uzbudljiva sezona, iako se mora priznati da nije opet ni drastično lošija od nekakvog prosjeka proteklih godina. (Ako mene pitate, još je 2006. bila posljednja sezona u kojoj je među konstruktorima vladalo stvarno neizvjesno rivalstvo za titulu.)
Isto tako, gledano u globalu, ova je sezona srećom bila bez drastičnih nesreća. Podsjetimo se da je samo Alonso propustio jednu utrku iz medicinskih razloga, Grand Prix Bahreina. Srećom se pokazalo da Španjolac može nastupiti već na sljedećoj utrci u Kini. Po pitanju suđenja, opet smo vidjeli nekoliko spornih odluka, ali generalno, rekao bih da je ipak nijansu konzistentnije nego, primjerice, prije pet godina. Problema s time će uvijek biti, kao što ima i istine u tome da po definiciji nikad neće svi biti zadovoljni svim odlukama. Ili: dobar sudac mora sve ostaviti podjednako nezadovoljnima. Nekoliko puta smo viđali pretjerano odgađanje početka utrke ili strahovito “ziherašenje” po kiši, ali čini se da su se već pokrenuli zupčanici kako bi se to promijenilo.
A sad, fokusirajmo se na ekipe, tko je što radio i što to znači za njega u budućnosti; ovaj ćemo put krenuti od donje sekcije.
MRT-Mercedes
Bolna sezona ove ekipe morala je postati još bolnija u trenutku kad je na predzadnjoj utrci, onoj u Brazilu, Sauber osvojio deveto mjesto i gurnuo do tada predzadnji Manor na samo začelje konstruktorske tablice. U Emiratima se stvar nije više promijenila i, nakon gotovo cijele godine održavanja klimave prednosti pred Sauberom, ekipa iz Banburyja je 2016. završila kao posljednja. Razlika u novcu za operaciju koja je ipak na ekonomičnom budžetu sigurno nije nevažna, premda zasad otamo nema vrisaka panike oko budućnosti. Nema sumnje da će se i sljedeće godine to dijelom morati kompenzirati vozačima koji plaćaju svoj kokpit, iako to ne znači da su oni a priori loši.
Dapače, deseto mjesto u Austriji nije bio ludi splet okolnosti. Ekipa je osvojila jedno dvanaesto, dva trinaesta mjesta, što nije baš miljama daleko od bodova. To što su usred sezone zamijenili jednog vozača drugim (Haryanta Oconom) donekle djeluje kao nestabilnost redova, ali osobno bi me veselilo da ova ekipa koja je već prošla svoje festivale promjene vlasnika, personala i sl., sljedeće sezone počne malo bolje bodovima “podbadati” svoje konkurente.
Sauber-Ferrari
Koliko je Interlagos morao biti razočaranje za Manor, toliko je morao biti olakšanje za Sauber. To isto tako za njih znači nešto bolji nagradni fond nego što su većinu godine mogli planirati. Nakon 2015. u kojoj su osvojili 36 bodova (i bili ispred McLarena!), ovo je bila sezona skupljanja dijelova i kontrole štete, naročito usred situacije gdje im je smišljanje financija za preživljavanje do sljedeće plaće bilo važnije nego razvoj bolida ili slično.
Srećom, čini se da se financijska struktura ekipe stabilizirala, pronađeni su investitori, počeo se angažirati novi personal (uvijek zdrav znak), i vjerojatno će 2016. za Sauber ostati samo jedna prelazna sezona restrukturacije i hvatanja konaca, radije nego lova na plasmane i bodove. Nije tako daleko bila ona 2008. kad je ova ekipa, doduše tada pod financijskim vodovodom BMW-a, pobijedila u jednoj utrci i završila sezonu kao trećeplasirani konstruktor. Naravno, bilo bi previše očekivati da se takav povratak forme dogodi u sezoni ili dvije, ali ako su se ova “životna pitanja” stabilizirala, možda su se postavili uvjeti da Sauber opet krene putem oporavka. Možda ne navaliti na vrh, ali makar kljucati bodove srednjem redu.
Tu su faktor, naravno, i vozači. Sauber je već znao u prošlosti biti ekipa koja je znala “nanjušiti” dobre talente pravovremeno i angažirati ih. Vidjet ćemo tko će se pridružiti Ericssonu u Sauberovoj garaži 2017., i hoće li nastaviti taj svoj dobar običaj.
Renault
Prvu godinu svojeg ponovnog vlasništva nad ekipom iz Enstonea Renault neće pamtiti po nekim nevjerojatnim podvizima, ali treba im dati za pravo kako su oni realniji među njima to najavljivali još prije nego što je sezona i započela. Restrukturacije su nešto što jednostavno mora trajati svoje vrijeme, i koliko god se svi trudili obaviti je što glađe i neprimjetnije za ekipu, svatko tko je kroz to prošao na vlastitom radnom mjestu dobro zna kako je to praktički nemoguće. Tako je ekipa, dvama desetim mjestima i jednim sedmim (u Rusiji), zabetonirala dovoljnu prednost kako joj Sauber ili Manor ne bi predstavljali opasnost, ali već je Haas ispred nje odnio preko trostruko više bodova.
Prema tome, teško je reći i koliko su Magnussen i Palmer napravili dobar posao, odnosno kako bi kotirali da su na raspolaganju imali brže bolide. Bilo kako bilo, ova se sezona za Renault, slično kao i Sauberova, može smatrati određenom vrstom tranzicije za povratak u formu. Nakon malo turbulentnih vremena kroz koje je ova ekipa prolazila kroz Lotusovom oznakom, sada iza svega stoji financijski čvršći Renault, a tu je i nezanemariva činjenica kako se radi o konstruktoru vlastitih motora, što se dugoročno u pravilu pokaže kao prednost.
Vjerojatno je to bio jedan faktor koji je privukao Nicu Hülkenberga u Enstone za 2017., premda na papiru ovaj prelazak izgleda kao “s konja na magarca”. S ovom infrastrukturom, financijama i stabilnošću, ekipa može samo rasti, i znamo iz povijesti da ima kapacitet i za pobjeđivanje, dok je vjerojatno u Force Indiji nanjušio da se tmo sve nalazi u zenitu koji neće vječno trajati. To je, jasno, dobar potez i za Renault, kojemu treba neko snažno vozačko ime s kojim može graditi formu za nadolazeće sezone. Slično kao i s Hamiltonovim svojevremenim prelaskom u Mercedes, tako će i ovdje biti interesantno pratiti koliko je Hülkenbergov potez dugoročno dobar. A već će sljedeća sezona moći dati prve indicije.
Izvor: GP1.hr
