Po planu, nastavljamo gdje smo stali u ovoj mini-seriji; stali smo s McLaren-Hondom a ovaj put na redu nam je “gornji” ešalon.
Williams-Mercedes
Po završetku sezone 2015., kad je postalo jasno da će Williams ugrabiti treće mjesto među konstruktorima bez prevelikog rizika, svi su to vidjeli kao samo još jednu dobru stepenicu u jasnom usponu, ili možda bolje rečeno, povratak slavnim danima. Međutim, 2016. su Red Bull i Force India našle rezerve forme i pouzdanosti, te gurnule Williams natrag na peto mjesto.
Niti jedan dio nastupa ekipe u 2016. nije bio ključna točka u tome: vozači su relativno brzi, bolid je bio podjednako pouzdan koliko i konkurentima, nije bilo nikakvih drastičnih ispada ni problema sa strane. Time hoću reći da, barem koliko se meni čini, Williams ne pati od jednog ključnog problema koji, kad se riješi, će ga iznenada odvesti na vrh. U istom smislu, ne može se reći opet ni da je 2016. za ekipu nekakvo jako teško razočaranje. Najbolji rezultat sezone je jedno postolje, treće Bottasovo mjesto u Kanadi, ali inače je Williams prilično konzistentno skupljao bodove, uglavnom oko osmog-devetog mjesta.
Varijabla za koju, međutim, znamo da se mijenja je vozačka postava. Sigurno se mijenja barem jedan vozač: dolazi Lance Stroll, samo što (u doba pisanja ovog teksta) još nije posve jasno je li Bottas uspio dogovoriti svoj sve izvjesniji prelazak u Mercedes što bi moglo značiti ostanak Masse još jednu sezonu, ili su objave ipak bile preuranjene i Finac ostaje.
Što bi to moglo značiti za ekipu, jednako je zahvalno predviđati kao i brojeve koji će biti izvučeni na lotu. Kadrovske promjene (koje uključuju i Pata Symondsa) mogu i ne moraju imati naročit efekt; navijači ekipe vole isticati, ili barem pretpostavljati, da je bolid zapravo jako dobar, ali nedostaje nekakva super-hiper-mega-vozačka zvijezda u ekipi, kalibra Alonsa ili Hamiltona ili nekog sličnog, koja bi mogla dići motivaciju ljudima i izvući krajnji maksimum iz bolida. Osobno se ne bih kladio da je stvar tako jednostavna. Da je tako, ekipa bi vjerojatno toga bila svjesna prije nego svi ostali, i do sada povukla neke poteze drukčije.
Force India-Mercedes
Ako dozvoljavate malu kvazi-parafrazu: dokle naprijed traju titanske borbe, u pozadini Force India staloženo i hladnokrvno slijedi i skuplja bodove. To ukratko može opisati iznenađujuće dobru formu ove ekipe u 2016. Dok je proteklih sezona često bila spominjana u kontekstu raznih problema s vlasnicima, iza te pozornice Force India je stiskala gas u smislu razvoja i vozača, i osvojila respektabilno četvrto konstruktorsko mjesto, u ovom slučaju i “prvo nakon giganata”.
To se naročito odnosi na drugu polovicu sezone, kad je osvajanje bodova postalo praktički zagarantirano: zapravo, svi njihovi bolidi koji su od Njemačke nadalje uopće završili utrku, osvojili su makar jedan bod. A tu su i postolja iz Monte Carla i Azerbajdžana ranije. Sve skupa na kraju dovoljno za osjetnu prednost pred Williamsom.
Pérez, koji je prošao turbulentna vremena u početku svoje karijere, sad se stabilizirao i konzistentno donosi dobre rezultate ¬- uostalom, završio je sezonu s četvrtinom bodova više od Hülkenberga koji je i sam po sebi cijenjen. Bilo bi zanimljivo vidjeti situaciju u budućnosti, ako Force India sljedeće godine dovoljno nastavi sa svojim usponom da konkurira za česta postolja, kako će kotirati. Uočite da se ekipa nije već podugo vremena spominjala vezano za bilo kakve drastične promjene ili kadrovske rošade. Opet se potvrđuje ono staro dobro pravilo, da je jedan od preduvjeta za uspjeh stabilnost.
No Hülkenberg je, već znamo, gotova priča za Force Indiju s obzirom da mu je destinacija Renault. Na njegovo mjesto dolazi Esteban Ocon koji se nešto malo manje od pola ove sezone kalio u MRT-u i, premda je za te okolnosti djelovao dobro, zapravo je to prekratko da bi se dala reći nekakva čvršća prognoza. Ali da ekipa ima dobru perspektivu za nastavak u 2017., ne može se poreći. Možda, ako se trend nastavi, ima kapacitet za prvu pobjedu? Podsjetimo se, ova ekipa je već zabilježila četiri pobjede još u svojem davnom identitetu kao Jordan – možda se može ponoviti.
Ferrari
Najstarija, najslavnija i po mnogo čemu drugom naj-ekipa Formule 1 nekako je ispala samac na svojem trećem konstruktorskom mjestu. S preko dvostruko više bodova od Force Indije, ali sa sedamdeset bodova zaostatka za Red Bullom, već je potkraj sezone postalo jasno da tu više nekih drastičnih promjena ne može biti.
Koliko je ta sezona za njih ispala uspješna? Ne može se osporiti da je to bio očiti korak unatrag za jedno mjesto s 2015., otkada se Red Bull revitalizirao i ugurao se ispred. No, tu je barem jedan velik faktor bilo odustajanje; s njih sedam nasuprot Red Bullovih dva, Ferrari je ostao bez podosta relativnih bodova. Isto tako, osvojiti pet drugih mjesta ali ne pobijediti mora biti bolno za tifosije.
S pozitivne strane, vozači su se tamo dobro držali. Osvojili su približno sličan broj bodova, i treba priznati da je Räikkönen vratio nešto svoje forme koja mu je prethodnih sezona znala varirati. Koliko god ga već do sad puta razne figure tjerale u penziju, doista potpuno ima smisla za Scuderiju zadržati ga i u 2017.
Vettelova priča je ove sezone djelovala malo kompliciranije. Završio je nešto bolje od Finca u rasporedu vozača, dva mjesta ispred, ali postaje očito da više nije na medenom mjesecu. I utoliko mogu shvatiti da, za nekoga tko je svojevremeno rafalirao pobjede nije poticaj gaziti bolid do krajnjih granica kako bi spasio postolje, ili nešto tog tipa. Zanimljivo je kako mu se smjera ponoviti Ferrarijeva priča “fascinacija, ozbiljnost, frustracija, razočaranje, zalupanje vratima za sobom”, točno u istoj režiji kakvu je prije njega na istom mjestu prolazio Fernando Alonso.
Već iz povijesti znamo da Ferrari varira na sve strane; bilo je sezona kad je Scuderia bila nedodirljiva i najzanimljivije je bilo pratiti tko će biti – drugi. Opet, Ferrari zna pasti u svoje duge krizne faze kad nije bespomoćan i skuplja bodove, ali ne može doseći razinu pobjeđivanja utrka, ili konkuriranja za prvenstvo. Ako je tako u ovom slučaju, s obzirom na ono što smo već od njega vidjeli, ne bi me osobno začudilo da počne u svojem ugovoru tražiti raznorazne opskurne klauzule. Možda se situacija promijeni ako Ferrari najbolje nanjuši prednosti u pravilima za 2017. i nađe neki “zlatni trik”.
No, držim li to vjerojatnim? Osobno, ne. Čak ni kod većih tehničkih promjena, Formula 1 je u prošlosti rijetko imala grandiozne preokrete u formama ekipe. Mercedes je sezonu završio s toliko čvrstom formom, a nije ni Red Bull bio baš spor, da bila potrebna kombinacija mnogo faktora i uvjeta da Scuderia do početka sljedeće sezone već bude kandidat za pobjede i prvenstvo. Pa ipak, u Formuli 1 smo i luđih stvari viđali…
Stanimo na tome; u sljedećem, zadnjem nastavku, pozabavit ćemo se Red Bullom i Mercedesom. Do tad, sretan vam Božić i Nova 2017.!
Izvor: GP1.hr
