Konačno, dočekali smo nekako i ovaj tjedan u kojem se Formula 1 budi iz, mnogi vole reći, zimskog sna, iako je za inženjere i ekipe općenito međusezonska pauza sve samo ne san ili čak opuštanje. Iza njih je sad već nekoliko frenetičnih tjedana pripreme bolida za testove koji počinju potkraj veljače, i malo prije toga, za njihova predstavljanja. A u sezonama u kojima ima dosta tehničkih promjena, kao što je ova, sve je to još naglašenije.
Pustimo sad špekulacije o predstavljanjima novih bolida; svi se vole nadati i očekivati radikalno nove boje, naročito što se tiče McLarena – kojemu će to biti samo još jedna od prilično tumbajućih promjena koje proživljava u posljednje vrijeme. No izuzev izgleda, za koji ću ići toliko daleko da se samo nadam da će doista izgledati tako elegantno i brzo koliko su neki tehnički direktori oprezno najavili, nećemo saznati bogzna što više. Prvi podaci koji nisu obojeni marketingom će stići tek kasnije, kad testovi krenu 27. u Barceloni.
Već svi znamo da je Barcelona dobra dijagnostička staza; bolidi koji su brzi tamo obično su brzi općenito, i to se već dokazalo i kroz podosta utrka. Nije specijalni slučaj poput Monte Carla, Montreala, Singapura ili Monze gdje se traže specifični kriteriji. I radi toga su prilika (naglašavam: prilika, ne sigurnost) dobiti makar općenite odgovore na nekoliko pitanja.
Prvo je, jasno, generalni odnos snaga među ekipama. Koliko god to privlačno bilo, ne očekujmo radikalne promjene. Promjene redoslijeda unutar općenitih “rangova” ekipa svakako, ali neke velike preokrete ne. Ipak je 2016. godina završila s dovoljno velikim razlikama, naročito u gornjoj polovici konstruktora, da bi se tako nešto naglo mijenjalo. Pa ipak, nekoliko stvari me ipak kopka, iako se još ne usudim reći hoću li moći išta svrhovito zaključiti na temelju testiranja, ili baš moramo pričekati Grand Prix Australije.
Prva točka je odnos snaga na vrhu. Čudilo bi me da Mercedes ne bude vodeći, ali moglo bi biti interesantno pratiti odnos Red Bull-Ferrari. Obje ekipe imaju neosporno brze vozače, ali pitanje je koliko je Ferrari uspio uhvatiti Red Bullov tempo koji je potkraj 2016. ipak bio nešto viši. Tračevi govore da u Ferrariju ima problema, ali glavna karakteristika tračeva je što se ponavljaju i množe u nedostatku drugih konkretnih novosti. Zapravo, oko Ferrarija će uvijek biti komentara, realnih ili ne, pa je prerano Red Bullu veseliti se (ili Tifosijima – žalovati).
Iza njih, znatiželjan sam vidjeti i odnos Williams-Force India. Sklon sam stavu da nije Williams ni u kakvom “padu” kao što nije ni Force India u nekom strahovitom usponu, nego će ovo i dalje biti snažni rivali. I jednako tako, kanim držati oko na tome u kojem su odnosu prema McLarenu. Bit će zabavno ukoliko se poklopi da su ove tri ekipe slične po performansama. Možda čak McLaren skoči malo ispred, iako nekako još ne vjerujem da ćemo ga vidjeti kako redovito odnosi najbolja vremena (a kasnije “teške” bodove) vodećim dvjema ekipama.
Haas mi je svojevrstan misterij. Krenuo je u 2016. solidno, skupivši nešto bodova, ali nakon toga mu je forma počela gubiti u odnosu na rivale, i Toro Rosso mu je šmugnuo puno predaleko da bi se to više zvalo neizvjesnom borbom. Stoga, njih mogu zamisliti skoro bilo gdje od srednjeg do donjeg reda. Toro Rosso je nekako konzistentniji u srednjem redu, iako ima, recimo to tako, “bljeskove” performansi – ali ne očekujem tako nešto vidjeti na testiranjima.
Ako je sav taj optimizam i reorganizacije i novac i sve drugo što je Renault počeo raditi na svojoj ekipi urodilo plodom, moguće je da se toj srednjoj ekipi pridruže i oni. Nije prošlo tako mnogo vremena otkad su bili u formi za pobjeđivanje, pa možda pravo “razdrmavanje” opet može podignuti francuskog giganta. I tu se nadam, barem u prvim testiranjima, dobiti nekakav dojam gdje ih možemo očekivati jednom kad krene pravi cirkus.
Oni se vjerojatno mogu oporaviti brže nego Sauber kojemu, čini se, predstoji tek dugoročna “rekonstrukcija”. Već od 2016. su znakovi počeli postajati pozitivni, s financijskom konsolidacijom ekipe (za koju doduše ne znamo koliko će trajati), i šlagom na tortu koji je došao Nasrovim osvajanjem dva boda u Brazilu, što je ekipu podiglo s dna ljestvice, preko Manora koji je ispao posljednji – i ispao kompletno iz Formule 1. Osim ako se dogodi neki nevjerojatan spas u zadnji čas. Poslije zadnjeg časa, zapravo…
Nekakav generalan, labavi dojam o ekipama se može steći kroz testiranja, ali proučavanje pojedinačnih vremena vozača skoro se nikad nije pokazalo pouzdanim za procjenu njihove forme. Ili – ako nazovemo stvari svojim imenom – pokazalo se još nepouzdanije od procjene formi ekipa. Jednostavno je previše nepoznatih faktora i varijabli, koje ekipe nisu lude dijeliti s javnošću. A izjave ključnih ljudi u ekipama uvijek treba, kao što često naglašavam, uzeti s dobrom dozom rezerve. Zapravo su vozači ti koji ponekad znaju neočekivano bljesnuti komadićem iskrene, točne informacije, ali i oni su danas nerijetko pod brižnom marketinškom ogradicom.
I, naposljetku, prosječna vremena s testiranja bi nam mogla makar otprilike pokazati koliko su bolidi u 2017. brži od prošlogodišnjih. Sigurno već znate za najave kako bi se moglo raditi o čak nekoliko sekundi – što, ukoliko je istina, implicira mnogo toga. Od vozača koji moraju trpiti više, preko većih naprezanja samih bolida, do – vjerojatno – drukčijih pristupa strategijama i gumama. Na testiranjima, naravno, neće biti previše igranja strategijom, barem ne na način koji bismo kao publika mogli primijetiti i nekako pametno protumačiti, nego se tu uzdajmo tek na ono što vidimo i čujemo s Albert Parka, kad za njega dođe vrijeme.
Osobno se nadam da bi gume i ostale tehničke promjene mogle “raširiti” spektar mogućih strategija. Na većini utrka proteklih sezona je obično bilo smisleno ići samo dvjema strategijama, dok su sve ostale bile nadanje da će se točno poklopiti svi željeni uvjeti. Vidjet ćemo, ali i to tek – kad stvari krenu zaozbiljno.
Izvor: GP1.hr
