Aston Martin vraća se u Formulu 1 kao konstruktor, stoga je najbolje vrijeme za prisjetiti se kako je izgledao prvi boravak britanskog proizvođača luksuznih automobila u najjačem automobilističkom natjecanju. Aston Martin se kao konstruktor u Formuli 1 natjecao u ukupno pet utrka tijekom 1959. i 1960. godine, a kroz povijest je bio prisutan i u drugim automobilističkim natjecanjima.
Krenimo od početka. Lionel Martin i Robert Bamford, suosnivači Aston Martina, od najranijih su dana imali želju uključiti svoju tvrtku u svijet utrkivanja. Sam Lionel Martin kao vozač je bilježio zapažene rezultate na britanskim stazama, no znao je da će se morati uključiti u utrke na europskom tlu kako bi svoju tvrtku učinio poznatijom. Njegov san počeo se ostvarivati početkom dvadesetih godina prošloga stoljeća kada je upoznao mladog poljskog vozača, grofa Louisa Zborowskog. Uz iskustvo vožnje Aston Martinovih ranijih sportskih modela, Zborowski je imao za to doba gotovo neograničene financijske mogućnosti te je Martinu predstavljao idealnog partnera s kojim bi mogao ostvariti svoj cilj.
Njihov plan bio je sagraditi dva automobila za utrku Isle of Man TT 1922. godine. Osim u izgradnju samih automobila, novac je uložen i u razvoj četverocilindričnog motora sa 16 ventila, u čemu je pomogao i Peugeotov inženjer Marcel Gremillion. Projekt ipak nije bio dovršen na vrijeme, stoga je Aston Martin svoj službeni debi u međunarodnim natjecanjima upisao mjesec dana kasnije na VN Francuske u Strasbourgu. U utrku je uz Zborowskog krenuo i Britanac Clive Gallop, no oba su vozača morala odustati zbog problema s motorom. Neuspjeh u prvoj utrci nije obeshrabrio momčad sa sjedištem u Kensingtonu te su nastavili s razvojem automobila. Zabilježeno je nekoliko plasmana na postolje. Prvi takav rezultat bilo je drugo mjesto na španjolskoj stazi Villafranca, a isti je uspjeh zabilježen i godinu dana kasnije. U francuskom Boulogneu ostvareno je treće mjesto.
Louis Zborowski poginuo je na utrci u Monzi 1924. godine, dok je Aston Martin u idući ozbiljniji pokušaj u elitnom razredu utrkivanja krenuo nakon Drugog svjetskog rata. Iako nije bila dijelom Grand Prix serije, u tom kontekstu vrijedi spomenuti cestovnu utrku u blizini Bruxellesa 1946. godine, gdje je u modelu Aston Martina iz 1936. godine pobjedu ostvario St John Ratcliffe Stewart “Jock“ Horsfall, britanski vozač koji se istaknuo svojom ulogom u britanskoj tajnoj službi za vrijeme Drugog svjetskog rata. Horsfall je bio posebno raspoložen na belgijskom tlu te je 1948. godine uz pomoć suvozača Leslieja Johnsona osvojio utrku izdržljivosti 24 sata Spa, a iduće je godine osvojio drugo mjesto u svojoj klasi i četvrto mjesto ukupno vozeći bez pomoći suvozača cijelu utrku. Jock Horsfall također je poginuo za volanom, na utrci u Silverstoneu 1949. godine.
Aston Martin je pod vodstvom Sir Davida Browna u novo desetljeće krenuo vrlo ambiciozno, s ciljem natjecanja u svjetskom prvenstvu sportskih automobila te novoosnovanom svjetskom prvenstvu Formule 1. Na utrci 24 sata Le Mansa 1959. godine Aston Martinov model DBR1 zauzeo je prve dvije pozicije, a s jednim krugom razlike pobjedu je odnio vozački tandem Roy Salvadori i Carroll Shelby. Brown je s istim dvojcem krenuo i u Formulu 1, a ulazak u danas najelitnije automobilističko natjecanje kasnio je upravo zbog razvoja sportskog automobila, koji je bio postavljen kao prioritet. Aston Martin je s modelom DBR4 u Formuli 1 debitirao na VN Nizozemske 1959. godine, trećoj utrci sezone. Slično kao i na samome početku u Strasbourgu, oba vozača morala su odustati zbog problema s motorom.
Na VN Velike Britanije Salvadori se kvalificirao kao drugi. Utrku je završio na šestome mjestu te su mu prvi bodovi za dlaku izmakli. Shelby je odustao zbog problema s magnetskim zavojnicama na motoru. Na VN Portugala oba su vozača uspjela završiti utrku, zauzevši šestu i osmu poziciju. Zadnja utrka sezone za Aston Martin bila je VN Italije. U kvalifikacijama su se mučili, dok je u utrci Salvadori morao odustati zbog kvara na motoru, a Shelby je završio na desetom mjestu. Tako je britanska momčad svoju prvu sezonu u Formuli 1 završila bez osvojenog boda, s nastupom u četiri od mogućih devet utrka.
Za novu sezonu krenulo se s razvojem novog DBR5 modela, koji je u odnosu na svoga prethodnika imao poboljšane performanse ovjesa, no s masivnim motorom na prednjem dijelu bolida nije se mogao nositi s konkurentima čiji su motori bili postavljeni na stražnjem dijelu. Novi bolid ipak nije bio spreman za početak sezone, te je Roy Salvadori na VN Nizozemske krenuo sam s prošlogodišnjim modelom. U samu utrku nije startao jer je organizator odbio isplatiti momčad Aston Martina. Novi DBR5 bio je spreman za VN Velike Britanije, a Salvadoriju se kao momčadski kolega pridružio Francuz Maurice Trintignant. Salvadori je morao odustati zbog problema s upravljačem, dok je Trintignant utrku završio na jedanaestom mjestu.
S obzirom na to da momčad nije ostvarivala očekivane rezultate te nije osvojila niti jedan bod, Aston Martin je odlučio napustiti Formulu 1 te se u potpunosti posvetiti utrkama sportskih automobila. Važno je napomenuti kako Salvadori i Trintignant nisu nastupali isključivo za Aston Martin, nego su dio utrka odvozili za Cooper, koji je tada u Formuli 1 bio prisutan s više različitih konstruktora s različitim motorima. Francuz se tako u prvoj utrci sezone na VN Argentine uspio popeti na postolje, osvojivši treće mjesto. Godinu ranije upravo su Trintignant i suvozač Paul Frere zaostali jedan krug za pobjednicima Salvadorom i Shelbyjem na 24 sata Le Mansa.
Aston Martin je na 24 sata Le Mansa nastupao još od 1931. godine, a ta tradicija s većim ili manjim vremenskim prekidima traje sve do danas. Najuspješnije razdoblje bile su upravo pedesete godine prošloga stoljeća, kada su njegovi vozači redovito završavali na postolju, a među njima su i velikani Formule 1 – Stirling Moss i Jim Clark. Tradicija je 1989. godine prekinuta na duže vrijeme, sve do osnutka Aston Martin Racinga 2004. godine. U suradnji s grupacijom Prodrive, Aston Martin se iduće godine vratio na najpoznatiju utrku izdržljivosti na svijetu. Povratak je bio vrlo uspješan s ukupno pet pobjeda i još sedam postolja u svojoj klasi. Aktualni su pobjednici iz 2020. godine u konkurenciji LMGTE Pro klase. U tom su razdoblju također koristili brojne bivše vozače Formule 1.
Povratak Aston Martina u Formulu 1 nije se nazirao gotovo pola stoljeća, a onda je David Richards, osnivač tvrtke Prodrive, dobio priliku za ulazak njegove momčadi u Formulu 1 2008. godine. Do toga ipak nije došlo, no s obzirom na vlasništvo njegovog konzorcija nad Aston Martinom, britanski se proizvođač automobila ponovno počeo spominjati u kontekstu Formule 1. Richards je tada otklonio tu mogućnost, no u novom neuspješnom pokušaju da uđe sa svojom momčadi u Formulu 1 2010. godine izjavio je kako postoji mogućnost da momčad nosi ime Aston Martina.
Aston Martin se u Formulu 1 vratio 2016. godine kao sponzor momčadi Red Bull, a u posljednjih nekoliko sezona imao je ulogu naslovnog sponzora te momčadi. Pravi povratak dočekali smo ove godine, za što je zaslužan rebranding momčadi Racing Point. S priličnom sigurnošću se može tvrditi kako će Lance Stroll i njegov novi momčadski kolega, četverostruki svjetski prvak Sebastian Vettel, osvojiti prve bodove za Aston Martin u Formuli 1. Ambicije momčadi ipak su daleko veće, a to je u najmanju ruku nadmašiti prošlogodišnje četvrto mjesto u konstruktorskom poretku. Vlasnik momčadi Lawrence Stroll izjavio je:
“Povratak Aston Martina u Formulu 1 vrlo je uzbudljiv za sve nas koji smo povezani s ovim velikim britanskim proizvođačem sportskih automobila, s obzirom na bogatu i dinamičnu povijest ovoga sporta. Formula 1 pravo je mjesto za Aston Martin. To je mjesto gdje ovaj brend i pripada i znam da će sljedeće poglavlje u našoj automobilističkoj povijesti biti uzbudljivo kako navijačima Aston Martina, tako i svim ostalim fanovima Formule 1 u cijelome svijetu.“
Izvor: GP1.hr
