Predstavljanja bolida su (skoro) gotova. Ostalo je još malo vremena do prve akcije na stazi i početka predsezonskih testova u Barceloni. No prije toga ćemo se malo pozabaviti analizom bolida. U današnjem prvom dijelu ćemo se dotaknuti Toro Rossa STR14, Renaulta R.S.19, Mercedesa W10 i Red Bulla RB15.
Toro Rosso
Toro Rosso se oslonio na Red Bull za dizajn automobila F1 za 2019. godinu. Momčad je bila poznata po svojim inovacijama u dizajnu automobila i za vođenje autonomnog dizajnerskog tima odvojeno od sestrinskog Red Bull-a već 14 godina.
S izdavanjem novog automobila za 2019. godinu, STR14 pokazuje pomak u ravnoteži između svoje inovacije i neovisnosti, budući da tim prihvaća sve više ideja iz Red Bulla.
Toro Rosso je po prvi puta usvojio cijeli RBT stražnji kraj. Sada će se natjecati s RBT mjenjačem, kućištem i stražnjim ovjesom. To znači da je veći dio inženjeringa na stražnjem dijelu automobila dovršen izvan Faenze.
Jedna od ključnih promjena od 2018. do 2019. godine je prednji ovjes, koji se postavom vratio sličnom onom prije 2016., gdje su vilice postavljene niže. Sada su vilice još uvijek postavljene relativno visoko na šasiji, ali se spuštaju prema dolje i susreću se uspravno unutar kotača, bez potrebe za izloženom montažom i spojem.
Toro Rosso slijedi koncept visokih bokova, s urednim ulazom prema naprijed, koji ima dodatne lopatice oblikovane oko njega da usmjeravaju protok zraka u bokove i oko njih.
Retrovizori sada moraju biti postavljeni dalje od kokpita, kako bi vozaču pružili bolji pogled unatrag, a ograničeni su na dva nosača. Svaki od retrovizora STR14 je stoga u novom položaju, a s dva nosača manipuliraju se tako da ne podržavaju samo zrcalo, nego da oblikuju zrakom protočne površine. Osobito s unutarnjim nosačem koji se proteže do područja kokpita, koji se zatim koristi kao uređaj za usmjeravanje strujanja zraka preko gornje strane postolja.
Niz vertikalnih krilca montiranih na bokove prošle godine, sada je ograničen visinom za 2019. Dakle, automobil je predstavljen s jednom krilnom glavom koja je postavljena dovoljno visoko unatrag da bi bila u punoj visini. Neobično je to što je jedna lopatica montirana na rub bočnog postolja jednostavnim horizontalnim krilcima. Riječ je o čistom i urednom rješenju, ali u kombinaciji s nejasnim rubovima podnice, koji se vide na slikama s predstavljanja, vjerojatno će postati puno složenije kada bolid stigne na utrku.
S pojednostavljenim prednjim krilima, ta područja će se sve više koristiti. Prednje krilo jednostavnim dizajnom agresivno preusmjerava zrak prema podnici. Još je za vidjeti kako će to biti ukomponirano sa samim nosačima krila.
Renault
Renault je zadržao prošlogodišnji nos koji je sličan Toro Rossu i Ferrariju, a prednji nosači krila imaju po jedan prorez na svakoj strani.
Prednje krilo je, kod ostalih bolida 2019., 200 mm šire i 20 mm dulje i ima pet elemenata, bez složenih rubova za stvaranje vrtloga.
Renault R.S.19 koristi prednji ovjes potisne poluge s dvostrukim poprečnim ramenima i gornju točku pričvrsne šipke koja se agresivno savija kako bi usmjerila zrak prema podnici ispred prednjih kotača i na početku poda.
Bokovi su pomaknuti prema gore, kako bi se omogućilo strujanje oko donjeg dijela bočnog postolja i natrag te kako bi se postiglo više prostora između rotirajućih prednjih kotača i usisa, a aero-uređaji oblikovali protok prije ulaska u radijatore.
Renaultov poklopac motora u gornjem dijelu je nešto vitkiji od STR14, ali je definitivno širi nego na Haas VF-19 s Ferrarijevim motorom. Jedan od očitih razloga svakako je šira zračna kutija iznad glave vozača ispod koje se nalazi još jedan teško vidljivi ulaz čiji točan oblik još nije poznat.
Zahvaljujući učinkovitijem hlađenju i agresivnijoj integraciji svoje pogonske jedinice R.E.19, Renault je uspio napraviti niži stražnji kraj, dok je stražnji ovjes još uvijek konfiguracija vučne poluge s dvostrukim poprečnim ramenima.
Čini se da Renault napušta ekstremno visoko postavljene ispuhe na stražnje krilo, vjerojatno zbog 100 mm višeg stražnjeg krila za ovu godinu ili možda zbog toga što nije bilo posebno korisno za napredak
Rub stražnjeg krila ima prorez u donjem, dok je pod ispred stražnjih kotača vrlo jednostavan s dva zanimljiva aero detalja.
Mercedes
Mercedesovo prednje krilo, barem ovo trenutno s predstavljanja, još uvijek ima završnu ploču koja nadmašuje visinu onoliko koliko to dopuštaju pravila, ali se stražnji gornji kut lagano naslanja.
Visoki položaj vilice pomiče dva dijela prednjeg ovjesa više i tako se oslobađa prostor prednjeg krila kako bi se proširio, a da ga ne ometa.
Ugradnja prednjih vilica više u odnosu na šasiju potiskuje gornji nosač za prednji uspravni vanjski dio kotača. Pravila dopuštaju da se ploča nagiba protegne do spoja s ramenima, pa takvo rješenje vidimo i kod FW10.
Bokovi su uži ove godine, s manjim podrezivanjem jer postoji dublji ulaz. Pokušavaju gurati protok zraka kako bi ga usmjerili prema stražnjem dijelu poda. To nije nužno bolje ili gore od drugih ideja, ako je učinjeno ispravno, samo je drugačije. Tu je Mercedes jedini bolid koji je ostao na starom stilu bokova i poda.
Što se tiče stražnjeg ovjesa, ekstremno podizanje gornje stražnje vilice je ublaženo, a unutarnja montaža daleko niža na mjenjaču. Rezultat je da je vilica pod kutom prema gore. To smanjuje aero dobitak, ali donosi bolju geometriju, kako bi došlo do prave promjene u nagibu s kretanjem ovjesa.
Izbušeni i rebrasti stražnji kotači koji su pojavili krajem 2018. i dalje su na bolidu čija legalnost je ostala neriješena prošle sezone.
Završna ploča stražnjeg krila uključuje utore koji izjednačavaju razliku tlaka i proširuju širinu krila prema gore – ali to je regulacijom u drugom dijelu završne ploče, kako bi se smanjilo ometanje bolida iza.
F1, Mercedes-AMG Petronas Motorsport, F1 W10 EQ Power+
Red Bull
Red Bull je RB15 radi prelaska na novi pogonski agregat (Hondu) morao biti potpuno redizajniran kako bi mogao primiti novi pogon, kao i optimizirati pakiranje unutar šasije.
Prednje krilo na RB15 je dosta pojednostavljeno, sa samo 5 zatvorenih horizontalnih glavnih elemenata.
Prednji ovjes se i dalje bazira na potisnoj poluzi s dvostrukim poprečnim vilicama koje su pažljivo dizajnirane kako bi se osigurao najbolji mogući protok zraka između njih te kako bi se što je moguće više postigao protok do bočnih ulaza.
Red Bull je rano ušao u razvoj suženih bokova prošle godine i zadržao ga s RB15, ali su ti bokovi sasvim drugačiji po obliku, zapravo konvencionalniji od RB14.
U kombinaciji s malim ulazima radijatora i povećanjem veličine ulaza zraka poklopca motora, sugerira se da je došlo do preuređenog rasporeda hlađenja.
Stražnje krilo ima jednostavnije završne ploče (žute) koje imaju vertikalni nastavak na stražnjoj strani, dok na dnu ima nekoliko manjih, jedva vidljivih proreza.
Izvor: GP1.hr
