Nastavljamo s pregledom nekih od najneizvjesnijih sezona Formule 1. Prisjećamo se sezone 1986., godine kada je Williams imao sve, vrhunski bolid i brze vozače. No, unutarmomčadske trzavice i netrpeljivost između Nelsona Piqueta i Nigela Mansella, plus teška nesreća šefa momčadi Franka Williamsa su destabilizirali momčad i situaciju je iskoristio Alain Prost.
Autor: F1Retro
Kadar pucanja Mansellove gume u Adelaideu 1986. godine jedna je od onih antologijskih scena, scena koja je bila dio mnogobrojnih špica ne samo prijenosa Formule 1 već i mnogih drugih sportskih špica. Spektakularno pucanje gume, kojim je u djeliću sekunde prekinut Mansellov san o tituli, bilo je spektakularan kraj sezone koja će ostati zapamćena po četveroboju koji će se na samom kraju sezone pretvoriti u troboj i nezapamćenu dramu, najmoćnijim bolidima ikada u povijesti Formule 1 čiji su turbo bolidi u kvalifikacijama dosezali nezamislive snage, unutarmomčadskim rivalstvima ali i po nesrećama i tragedijama koje su imale utjecaja na budućnost.
Turbo zvijeri s preko 1.350 KS
Godina 1986. je jedina godina u povijesti Formule 1 u kojoj su atmosferski motori bili zabranjeni pa su sve momčadi bile pogonjene turbo motorima. Mnogima pada mrak na oči kada se spomene šesterocilindarski motori, ali V6 turbo motori iz 1986. godine su bili, malo je reći – zvijeri. Momčadi su koristile posebne motore za kvalifikacije koji nisu imali restrikcije te bi proizvodili i preko 1.350 KS!? Snaga koju su proizvodili je bila toliko brutalna da bi motor izdržao svega par krugova nakon čega bi se mijenjao.
Kako bi dočarali snagu motora dovoljno je reći da je odnos snage kvalifikacijskog motora i težine bolida bio oko 2.500 KS/t, dok današnji bolidi imaju odnos od svega 1.175 KS/t. Još kad se tome doda da su vozači brzine morali mijenjati ručnim mjenjačima te da su bolidi imali problema s turborupom, odnosno vremenom od pritiska papučice gasa do reakcije koji je iznosio i po dvije sekunde, lako je zaključiti koliko su vozači morali biti sposobni da bi uopće bolid držali pod kontrolom.
Nova pravila su smanjila i zapreminu spremnika za gorivo s 220 na 185 litara što je s obzirom na snagu motora, bio problem pa scene poput Prostovog guranja bolida bez kapi goriva na Hockenheimringu nisu bile rijetkost.
Williamsov Dream Team
Tržište vozača je pred 1986. sezonu bilo vrlo aktivno i Ferrari bio je jedna od rijetkih momčadi koja je zadržala istu postavu Michelea Alboreta i Stefana Johanssona. Niki Lauda se ponovo umirovio, ovaj put za sva vremena, a na veteranovo mjesto, kao partner svjetskom prvaku iz 1985., Alainu Prostu, sjeo je još jedan veteran – Keke Rosberg. Na mjesto svjetskog prvaka iz 1982. godine u Williams je iz Brabhama stigao tada dvostruki svjetski prvak Nelson Piquet pa je Williams, pokretan moćnim Hondinim motorom, nosio titulu glavnog favorita.
U Brabham, koji je iznenadio ultra niskim bolidom, su stigli Riccardo Patrese i Elio de Angelis kojega je pak u Lotusu po naredbi Ayrtona Senne zamijenio Johnny Dumfries. Nakon obećavajuće 1985. godine mlada zvijezda u usponu Senna je smatrao da je recept za osvajanje prvenstva koncentracija na jednog vozača pa je iz tog razloga blokirao potpis talentiranog Dereka Warwicka.
Williams je bio favorit broj jedan, Prost je kao svjetski prvak trebao svojim vozačkim, ali i zbog pažnje na potrošnju goriva, kalkulantskim sposobnostima nadoknađivati prednost koju je imao Hondin motor, a Ayrton Senna je dokazao neviđenu brzinu, koju će dokazati i s osam pole positiona u 1986., kao i da se u njemu krije budući svjetski prvak.
Ali, prije samog početka sezone dogodila se nesreća u kojoj je Frank Williams zauvijek ostao prikovan za invalidska kolica. Više nego što se moglo očekivati taj je događaj imao velike posljedice na događanja koja se uslijediti, odnosno odnose unutar momčadi iz Grovea.
Poleman Senna
Koliko je brz u jednom krugu Senna je potvrdio s tri najbolje startne pozicije u prve tri utrke sezone, ali nakon Jacarepague, Jereza, Imole i Monte Carla, u kojem je pak startao s treće pozicije, “taksist iz Sao Paula”, kako ga je Piquet volio nazvati, nije bio na vrhu bodovne ljestvice vozača. Senna je skupio 19 bodova što je bilo više od Piquetovih 15 i Mansellovih devet, ali manje od profesora Prosta koji je sa dvije pobjede koje su zahtijevale kalkulacije i stratešku vožnju kako se gorivo ne bi potrošilo prije prolaska startno ciljne ravnine predvodio vozače s 22 boda.
Piquet u prvoj utrci sezone se svojoj novim momčadi predstavio pobjedom, a Senna je svoju prvu pobjedu sezone ostvario u Jerezu u nevjerojatnoj završnici u kojoj je nakon promjene guma devet krugova prije kraja Mansell počeo skidati 20 sekundi Sennine prednosti samo da bi ostao 0.014 sekunde prekratak – što je do 2002. godine bila najmanja pobjednička prednost.
Tragedija ne bira žrtve
Deset dana prije iduće utrke koja se vozila na legendarnoj stazi Spa-Francorchamps svijet Formule 1 je pogodila šokantna vijest – jedan od onih vozača kojeg su svi voljeli, od samih vozača do gledatelja, Elio de Angelis, je poginuo na testiranju u Paul Ricardu.
Brabhamov bolid BT55, koji je privlačio pozornost svojim izgledom, bio je razočarenje – u prve četiri utrke bijelo modri su na kontu imali jedan jedini bod. Momčad je stoga testirala u Paul Ricardu, a u jednom trenutku se stražnje krilo odvojilo lansirajući Talijana u zaštitnu ogradu nakon čega se bolid zapalio. Same ozljede od udara nisu bile opasne po život – slomljena ključna kost i opekline na leđima, ali nesretni Talijan se nije mogao sam izvući iz bolida. Na stazi gotovo da nije bilo osoblja i do trenutka kada je medicinska ekipa došla do njega, a nije pomoglo niti što je nakon intervencije helikopter kasnio punih 30 minuta, dim je toliko oštetio de Angelisova pluća da mu nije bilo spasa te je preminuo sljedeći dan u bolnici u Marseilleu.
Nesreća je odnijela život omiljenog vozača ali se srećom iz nje nešto i naučilo pa su, do tada nepostojeće, sigurnosne mjere na testiranjima poboljšane.
Mansell hvata zamah
U idućih šest utrka Williams Honda je pobijedila u pet a nakon sporog starta zamah je uhvatio Nigel Mansell koji je pobijedio u četiri – Spa, Montreal, Paul Ricard i Brands Hatch. Demonstriravši svoju prepoznatljivu borbenost, zbog koje će ga kasnije Tifosi prozvati Il Leone, Mansell je nakon 10 utrka preuzeo vodstvo s 51 bodom ispred Prosta, Senne i Piqueta koji je u tom trenutku zaostajao ipak dostižnih 13 bodova.
Dominaciju Williams Hondinog FW11 prekinuo je Ayrton Senna pobjedom na ulicama Detroita gdje je nakon puknuća gume pao na osmo mjesto samo da bi se 26 krugova kasnije vratio na prvu poziciju koju do kraja i ciljne zastave nije puštao. Prost je pak za to vrijeme marljivo skupljao bodove osvojivši u tih šest utrka dva druga i dva treća mjesta – dovoljno da je na “striking distance”.
Petu Williamsovu pobjedu u tom razdoblju na Hockenheimringu ostvario je Nelson Piquet, koji će u iduće tri utrke pobijediti još dva puta ali, što će se možda pokazati ključnim, započeti rat s timskim kolegom Mansellom.
Kad se dva ega sudare
U ovom slučaju pretjerano je reći da „kad nema mačke miševi kolo vode“, ali nesreća u kojoj je stradao Frank Williams imala je, kako će se kasnije pokazati, velike posljedice na Williams i na unutarmomčadske odnose. U odsustvu Williamsa Patrick Head je preuzeo vođenje momčadi, a Head nikad nije bio poznat kao diplomat već tvrdoglavac koji će tjerati svoje bez obzira bio u pravu ili ne.
U ovom slučaju Piquet je smatrao da je momčad stala iz Mansella, iako mu je, kako je tvrdio, obećano mjesto vozača broj jedan. Gledavši kako Head ima bliski odnos sa svojim zemljakom Mansellom Piquet je odlučio ne igrati timski već, laički rečeno, “gledati samo svoju guzicu”. Nakon što je na VN Mađarske otkrio prednosti novog diferencijala odlučio je tu informaciju zadržati samo za sebe i ne podijeliti je s Mansellom i timom.
Na prvoj utrci voženoj iza tzv. Željezne zavjese, Piquet je odvozio briljantnu utrku u kojoj je nakon jednog od najboljih pretjecanja u povijesti došao do pobjede ispred Senne. Ali, dok je slavio na najvišem postolju počeo je rat nakon što se otkrilo zahvaljujući čemu je došao do pobjede. Mansell je bio bijesan, ali još više načinom kako se Williams postavio u cijeloj priči. Momčad koja se borila za naslov prvaka sad je imala ne jednog, nego dva nezadovoljna vozača koja su prestala međusobno dijeliti podatke ali i komunicirati.
Mansell propušta prvu meč loptu
Ali, iako je prgavi Brazilac pobijedio u iduće dvije od tri utrke, uz Prostovu pobjedu na Osterreichringu, Mansell se uskoro našao u prilici da osvoji naslov prvaka.
Nakon što je slavio u Estorilu Mansell se dvije utrke prije kraja našao u poziciji da ima 70 bodova, 10 više od Piqueta i 11 od Prosta. Prevedeno – ukoliko na idućoj utrci ostvari rezultat bolji od Piqueta i Prosta titula je tu! Senna je pak osvajanjem četvrtog mjesta u Estorilu matematički ispao iz utrke.
A utrka se vozila u Meksiku gdje je na kvalifikacijama popularni brko zauzeo treću startnu poziciju na startu, iza Senne i Mansella s Prostom na šestom mjestu. Ali odmah na startu – katastrofa! Mansell nije uspio ubaciti u brzinu, i iako je uspio krenuti na kraju prvog kruga je bio tek 18. Mansell je počeo put povratka, ali dalje od petog mjesta nije išlo. Taj dan Williams Honda jednostavno nije bila na zadatku pa i Piquet nije mogao bolje od četvrtog mjesta.
Svoju prvu pobjedu u karijeri osvojio je Gerhard Berger, a iako nije pobijedio Prost je ponovo bio “tu negdje” – ovaj put na drugom mjestu.
Mansell je tako propustio prvu meč loptu, ali s obzirom da je i dalje vodio, sada s šest bodova više od Prosta i sedam od Piqueta, imao je još jednu.
“And look at that!”
Velika završnica sezone vožena je u Adelaideu a za Mansella osvajanjem najbolje startne pozicije vikend nije mogao bolje početi. Ali, start utrke je ponovo donio probleme. Mansell je ovaj put dobro krenuo, međutim nakon napada Senne u drugom zavoju Mansell gubi prvu poziciju, a do zavoja četiri gubi i pozicije od Piqueta i Rosberga.
Piquet vodi utrku prvih šest krugova nakon čega vodstvo preuzima Rosberg i drži ga do 63. kruga kada mu puca guma zbog čega ne uspijeva završiti svoju posljednju utrku u karijeri. Vodstvo preuzima Piquet, a Mansell se penje na treće mjesto koje mu donosi titulu. A tada – “And look at that!” Legendarni povik Murraya Walkera na scenu eksplozije Mansellove stražnje gume u kojoj su u djeliću sekunde nestali svi njegovi snovi o osvajanju titule.
Loša vijest za Mansella je značila dobru vijest za Piqueta koji je sada ne samo vodio utrku nego imao i titulu prvaka u džepu. Ali, tada Piquetu stiže poziv iz boksa koji je bio zabrinut za sigurnost vozača te Piquet odlazi u boks po nove gume a vodstvo preuzima tko drugi nego Prost. Branitelj naslova prvaka je i sam bio u boksu zbog puknuća gume u 32. krugu te je sada vodio utrku i držao naslov prvaka u svojim rukama. Prost je imao prednost od 20-tak sekundi a Piquet 18 krugova da ga dostigne. Iako je stiskao – nije uspio te je Prost pobjedom došao do svog drugog naslova i prvog “back to back” naslova u 26 godina, tj. prvog nakon Brabhamovog potvrđivanja naslova 1960. godine.
Prvak kojem su davali najmanje šanse
Prost je cijelu sezonu bio u sjeni Mansella i Piqueta koji su obilježili sezonu, ali i Senne koji je oduševljavao svojom brzinom. I u posljednju utrku je po prognozama ušao kao vozač s najmanje šanse od trojke koja je još bila u igri za naslov, Međutim Prostova proračunata vožnja bez pretjeranog rizika (u stilu Laude), u kombinaciji s lošim unutarmomčadskim odnosima u Williamsu pokazala se u ovom slučaju dobitnom kombinacijom. Dosta godina kasnije Piquet će reći “zaslužio sam više pobjeda 1986. godine i titula je trebala biti moja, a Mansell više pobjeda 1987. te je on trebao biti prvak”. Sudbina je htjela drukčije ali na kraju i Mansell i Piquet su osvojili po naslov – Piquet je svoj treći naslov osvojio već iduće sezone a Mansell se trebao strpjeti. Već kada je izgledalo da će biti jedan od onih koji su trebali biti prvaci ali nisu uspjeli došla je 1992. godina. Prost je pak naslov prvaka osvajao još dva puta.
Zanimljivosti:
- Da bi se prije posljednje utrke ponovo tri vozača našla u igri za naslov prvaka trebalo je čekati sve do 2007. godine.
- Na kraju sezone umirovili su se Keke Rosberg, Alan Jones i Patrick Tambay a zbog ozljeda karijere su završili i Jacques Laffite i Marc Surer.
- Bergerova pobjeda je bila ne samo prva pobjeda za Benetton nego i prva pobjeda za Roryja Byrnea.
- Ferrarijeva 1986. sezona je bila jedina sezona u turbo eri ’80.-tih da nisu upisali niti jednu pobjedu.
Izvor: GP1.hr
