Nakon što smo u prvome dijelu pregleda polusezone analizirali učinak vodeće trojke, Mercedesa, Ferrarija i Red Bulla, u ovome ćemo se nastavku pozabaviti sredinom poretka i momčadima koje se bore za neslužbenu titulu “Best of the rest”. U našim analizama utrka već smo nebrojeno puta spomenuli kako su u ovoj sezoni razlike između spomenutog vodećeg trojca i ostatka grida doista brutalne pa će samim tim četvrto mjesto u poretku konstruktora za nekoliko momčadi sasvim sigurno biti glavni cilj u nastavku sezone. Nesumnjivo, za poziciju najboljeg od ostatka svijeta vodit će se velika i neizvjesna borba jer na to mjesto manje ili više realno pretendira minimalno četiri momčadi. U drugom dijelu pregleda prvoga dijela sezone pozabavit ćemo se s njih tri, Renaultom, Haasom i Force Indijom, redom kojim su trenutno poslagani u poretku konstruktora.
Renault – za razliku od nekih konkurenata pri čemu u prvome redu mislim na McLaren, u Renaultu se uoči sezone nisu razmetali velikim najavama i obećanjima, vjerojatno svjesni još uvijek popriličnih razlika odnosno zaostataka u odnosu na tri vodeće momčadi. Dojam je kako su se od početka prvenstva u Renaultu orijentirali ka zauzimanju već spomenute pozicije Best of the rest što se već nakon Australije pokazao kao realan i razuman potez jer se već tada vidjelo kako su Mercedes, Ferrari pa i polubratski Red Bull za Renault ipak predaleko.
Nakon 12 odvoženih utrka momčad Renaulta nalazi se upravo na tom četvrtom mjestu koje je u ovom trenutku top postignuće i za njih i za ostatak grida pa je samim tim domaća zadaća za sada vrlo dobro odrađena. Nastojanja o pozicioniranju tik iza šestorice najbržih vozača u Renaultu su u većini utrka prilično dobro realizirana s tim da su upravo vozači francuske momčadi najčešće koristili poklone koje su odustajanjima i problemima darivali vozači Mercedesa, Ferrarija i najčešće Red Bulla. Tome u prilog ide činjenica kako su prije svega Hulkenberg ali i Sainz čak osam puta završili na pozicijama od petog do sedmog mjesta što je najčešće bio maksimum koji se mogao ostvariti. Kada se tome dodaju i tri osma i tri deveta mjesta to ne izgleda ni malo loše.
Raditi usporedbe s prošlom polusezonom u slučaju Renaulta nema previše smisla jer osim što je ovogodišnji bolid ipak nešto konkurentniji, Renault u svojim redovima ima i nesumnjivo talentiranijeg i sasvim sigurno korisnijeg Carlosa Sainza koji je prošle sezone od VN Japana zamijenio u bodovnom smislu beskorisnog Jolyona Palmera koji je započeo sezonu 2017 u momčadi Renaulta. Već spomenutim dobrim rezultatima oba vozača ostvaren je značajan bodovni suficit u odnosu na 2017.
Oba vozača u dosadašnjem dijelu sezone odradili su sasvim solidan posao, s tim da je Hulkenberg ipak potvrdio svoj nešto bolji renome i donio ukupno 22 boda više od Sainza koji je također vrijedno skupljao doduše nešto sitnije bodove. Oba vozača ostvarila su po jedno peto mjesto čime je u tom pogledu izjednačen najbolji ovosezonski rezultat momčadi.
Što se nastavka sezone tiče, za očekivati je kako će u Renaultu sasvim sigurno nastaviti pritiskati jer borba za četvrto mjesto bit će neizvjesna do samoga kraja, to je sasvim jasno. Iako možda ne mogu biti u potpunosti zadovolji činjenicom kako se zaostatak za vodećima najčešće broji u minutama dojam je kako u Renaultu znaju što, zašto i kako rade pa se najave o borbi za postolja u 2020. ne čine nerealnima. Ako uzmemo u obzir i potpis Danija Ricciarda za 2019. stvari izgledaju prilično optimistično.
Renault 2017. – 0 pobjeda, 0 postolja, 26 bodova / Renault 2018. – 0 pobjeda, 0 postolja, 82 boda
Nico Hulkenberg 2017. – 0 pobjeda, 0 postolja, 26 bodova / Nico Hulkenberg 2018. – 0 pobjeda, 0 postolja, 52 boda
Carlos Sainz 2018. – 0 pobjeda, 0 postolja, 30 bodova
Haas – ako bismo rekli da neka momčad u dosadašnjem dijelu sezone nije iskoristila potencijal svoga bolida tu bi na vrhu liste sasvim sigurno bio Haas. Američka momčad i u protekle je dvije sezone posebice u prvom dijelu uspijevala držati korak s gornjim domom što je kada su u pitanju performanse bolida, slučaj i ove sezone. Ipak niz nesretnih i nespretnih okolnosti izbio je Haasu podosta bodova s konta i iako do sada osvojenih 66 ni u kom slučaju nije slab rezultat, dojam je kako ih je lako na kontu mogao biti i troznamenkasti broj. Nepričvršćene matice kotača u Australiji kada su dvostruki bodovi bili zicer ili Grosjeanovo zabijanje u zid tijekom vožnje iza sigurnosnog automobila samo su neki od primjera. Ako govorimo o razočaranjima Grosjean ih je Amerikancima sasvim sigurno priskrbio na tone jer, nominalno prvo ime momčadi i vozač koji je uoči sezone čak povezivan s Ferrarijem, u deset je utrka ubilježio čak devet odustajanja, a dojam je popravilo tek pomalo iznenađujuće četvrto mjesto iz Austrije. Nedostatke malera Grosjeana netko je morao nadoknaditi, a to je prilično samozatajno ali rezultatski dosta pristojno učinio mladi Danac Magnussen. Istini za volju niti on se nije proslavio nekakvim senzacionalnim postignućima, no primjerice dva peta i dva šesta mjesta i više su nego pristojan ulov kojim je držao Haas iznad vode.
U nastavku sezone očekujemo kako će se Haas nastaviti boriti s Renaultom, sada financijski stabilnom Force Indijom i nesretnim McLarenom za četvrto mjesto. Malere su valjda ispucali u prvih 12 utrka pa je teško očekivati takve nesretne i bodovno neučinkovite serije kakvu je imao Grosjean i u drugom dijelu sezone. Ipak, ostaje za vidjeti hoće li i ove sezone kao i protekle dvije Haas u drugom dijelu potonuti prema donjem dijelu ili će uspjeti držati korak s konkurencijom.
Haas 2017. – 11 utrka, 0 postolja, 29 bodova / Haas 2018. 12 utrka, 0 postolja, 66 bodova
Romain Grosjean 2017. – 0 pobjeda, 0 postolja, 18 bodova / Roman Grosjean 2018. – 0 pobjeda, 0 postolja, 21 bod
Kevin Magnussen 2017. – 0 pobjeda, 0 postolja 11 bodova / Kevin Magnussen 2018. 0 pobjeda, 0 postolja 45 bodova
Force Indija – odlično četvrto mjesto na kraju protekle sezone i primat u odnosu na neke tradicionalne i bogatije momčadi vinulo je Force Indiju među momčadi koje su s pravom pobrale simpatije i lovorike na kraju sezone 2017. Ipak, unatoč očekivanjima taj momentum momčad nije prenijela i u ovu sezonu jer su financijska neizvjesnost, dugovanja i nedostatak sredstava za pravi razvoj bolida učinili svoje. Vidjelo se od prvih nastupa kako Force Indija nije na pravoj razini, a u skladu s navedenim bile su i izvedbe njihovih vozača i performanse ovogodišnjega bolida. Rezultat, bodovni deficit od čak 32 boda u odnosu na isto razdoblje lani. Čak sedam odustajanja Checa Pereza kojem se u šest navrata pridružio i Ocon previše su čak i za borbu s momčadima iz sredine poretka. Mala satisfakcija pak može biti pomalo nerealno treće mjesto Pereza u Azerbajdžanu kojim je uvelike nabildao svoj ali i momčadski bodovni saldo. Bilo kako bilo u Force Indiji se ako ništa drugo, mogu pohvaliti kako su jedina momčad koja se uspjela ugurati na pobjedničko postolje, naravno ako govorimo o ostatku svijeta.
Ono što sasvim sigurno budi veliki optimizam uoči nastavka sezone je činjenica kako je momčad otprije koji dan otišla u ruke konzorciju na čelu s Lawrenceom Strollom, ocem Williamsova vozača Lancea koji bi lako mogao osvanuti upravo za volanom rozih bolida što neki će reći, baš i nije sretan dio ove priče. Sretan je dio to što Stroll stariji sa svojim ortacima zatvara dugovanja i donosi bitno veća financijska sredstva od onih koje su u momčadi Force Indije do sada imali na raspolaganju uz otvorenu ambiciju ka osvajanju četvrtoga mjesta. U indijskoj momčadi do sada su pokazali da i uz ograničen budžet znaju napraviti puno i prebaciti realna očekivanja pa je za očekivati kako će uz izdašnija sredstva i financijsku ali i organizacijsku sigurnost biti ozbiljan igrač u nastavku sezone iako ovogodišnji bolid u dosta područja kaska za konkurencijom.
Što se tiče učinka vozača zbog već spomenutog postolja, Perez je bodovno minimalno uspješniji od Ocona koji je pak uspio završiti u dva navrata na respektabilnom šestom mjestu. Solidno i rekli bismo u skladu s trenutnim stanjem stvari iako je kod oba vozača bilo nekih nespretnih i nesretnih prosipanja bodova.
Force Indija 2017. – 11 utrka, 0 postolja, 101 bod / Force Indija 2018. – 12 utrka, 1 postolje, 59 bodova
Sergio Perez 2017. 0 pobjeda, 0 postolja, 56 bodova / Sergio Perez 2018. – 0 pobjeda, 1 postolje, 30 bodova
Esteban Ocon 2017. – 0 pobjeda, 0 postolja, 45 bodova / Esteban Ocon 2018. – 0 pobjeda, 0 postolja, 29 bodova
Izvor: GP1.hr
