sport

“Problematičan tip” koji je u Formuli 1 trebao biti puno više od toga

Nedjelja, 16. ožujka 2014. Sezona Svjetskog prvenstva Formule 1 otvara se u Melbourneu na stazi Albert Park, prva sezona nove ere 1,6 litrenih V6 motora. Na četvrtom startnom mjestu nalazi se danski debitant u bolidu McLarena.

Crvena svijetla se gase, a bolid s brojem 20 opasno “pleše” na pravcu prema prvom zavoju. Vozač ipak nekako spašava situaciju, potom se grčevito brani od napada Nica Hülkenberga i Fernanda Alonsa, da bi prije kraja prvog kruga napao i prošao trećeplasiranog Lewisa Hamiltona u Mercedesu. Kasniji prvak u toj sezoni odustao je nakon dva kruga, a branitelj naslova, Sebastian Vettel, samo krug kasnije.

Utrka je bila sadržajna i prevrtljiva za mnoge, ne i za uvjerljivog pobjednika Nica Rosberga. Drugi je ciljem prošao miljenik domaće publike Daniel Ricciardo u svom prvom nastupu za Red Bull, a odmah iza njega ranije spomenuti danski debitant u Formuli 1. Još kad je na očaj Australaca Ricciardo diskvalificiran zbog neregularnosti na bolidu, eto junaka ove priče na drugome mjestu. Ispred svog momčadskog kolege, svjetskog prvaka iz 2009. godine, Jensona Buttona.

Tek drugi Danac u povijesti Formule 1 koji je osvojio bodove, nakon vlastitog oca Jana. Prvi vozač nakon Lewisa Hamiltona 2007. koji je na debiju došao do postolja. Prvi rookie nakon Jacquesa Villeneuvea 1996. koji je svoju prvu utrku u Formuli 1 završio na drugom mjestu. Kakva li je priča tada bio Kevin Magnussen i kakva li mu se karijera predviđala…

Sažetak te utrke možete pogledati ovdje. Tom sjajnom F1 debiju vozača rođenog 5. listopada 1992. u gradu Roskilde u Danskoj, prethodio je uobičajeni razvojni put jednog mladog vozača, još k tome sina prekaljenog pilota Jana Magnussena.

Karting pa prelazak u bolide jednosjede. Naslov prvaka vozeći 2008. za momčad Fukamuni Racing u danskoj Formuli Ford s 11 pobjeda u 15 utrka. Drugo mjesto prvenstva Formula Renault NEC 2009. za tim Motopark Academy, treće mjesto njemačke Formule 3 2010. u istoj momčadi pa jedno mjesto bolje u britanskoj Formuli 3 sljedeće godine s Carlinom. Vrhunac te juniorske karijere dogodio se 2013. osvajanjem naslova prvaka za momčad DAMS u Formuli Renault 3.5.

Prethodno je Kevin testirao za McLaren na testu mladih vozača u Abu Dhabiju. Bilo je to 2012. i vozio je bolid MP4-27 te postavio najbolje vrijeme trodnevnog testiranja, čime je impresionirao McLarenovog sportskog direktora Sama Michaela. Dao mu je McLaren priliku i na testiranju za mlade nade 2013., a onda mu krajem godine uručio pozivnicu za ulazak na veliku scenu, umjesto Sergija Pereza, a pored Jensona Buttona.

Velika nagrada Australije prošla je gotovo savršeno, McLaren je bio vodeći u poretku konstruktora nakon te utrke i tko bi tada rekao da će se taj sjajni debitant šest godina, osam mjeseci i 28 dana kasnije opraštati od Formule 1 s tim jednim jedinim plasmanom na postolje.

Ispostavilo se da McLaren u toj 2014. ipak nije bio momčad za vrh. Nakon dvostrukog postolja na startu, Button je tri puta te sezone bio četvrti, a Magnussen još samo jednom ušao u Top 5, na VN Rusije. Osvojio je ukupno 55 bodova i zauzeo 11. mjesto ukupnog poretka vozača.

McLaren je završio peti među konstruktorima, a Danca je brzo bacio u drugi plan. Započinjala je nova era s Hondom, očekivale su se velike stvari, vraćen je Fernando Alonso… a dobro se sjećamo kako je to završilo. Magnussen je gurnut u status rezervnog vozača i imao je jedan nastup, odnosno trebao ga je imati. Na otvaranju sezone u Australiji mijenjao je Alonsa koji se još oporavljao od nesreće na predsezonskom testiranju. Međutim, Kevin nije startao zbog kvara motora u krugu zagrijavanja. Bilo je to prilično indikativno za suradnju Honde i McLarena u narednim godinama.

Uoči sezone 2016. McLaren se danskog vozača sasvim odrekao. Nakon brojnih razgovora i kombinacija, u Formuli 1 i van nje, Magnussen je potpisao za Renault, koji se vraćao u F1 u svojstvu konstruktora. Grozna sezona, mogli bismo reći. I momčadski i pojedinačno za Magnussena. Pregršt incidenata, sudara, odustajanja… Svjetla točka bila je tek utrka u Sočiju kad je sa 17. mjesta dogurao do sedmog. Bio mu je to daleko najbolji rezultat i završio je sezonu sa sedam bodova, a Renault s osam. Taj osmi je donio Jolyon Palmer.

S Haasom je Magnussen pregovarao već za 2016., no američka je momčad za svoju prvu sezonu u Formuli 1 izabrala Romaina Grosjeana i Estebana Gutierreza. Ipak, 2017. postignut je dogovor s Dancem i stvoren je taj dinamični duo Grosjean – Magnussen. Priuštili su vodstvu svoje momčadi mnogo legendarnih međusobnih incidenata, zadavali sirotom Guentheru Steineru glavobolje na tjednoj bazi, a fanovima Formule 1 često predstavljali jednu od omiljenih tema za meme-ove i šale na društvenim mrežama. Potpisom za Haas, Magnussen je postao prvi vozač ove hibridne ere koji je tijekom Grand Prix vikenda vozio bolide pokretane motorima četiri različita proizvođača – Mercedesa, Honde, Renaulta i Ferrarija. Iako s Hondinim nije startao na nekoj utrci.

Imali su onu iznenađujuće dobru 2018. Posebno Magnussen koji je čak 11 utrka završio među osvajačima bodova, četiri puta bio među prvih šest, u ukupnom poretku na kraju deveti. Nadmašio je učinak iz sezone s McLarenom osvojivši 56 bodova. Na njegovu žalost, razvoj Haasa tu je stao. Bolid za 2019. bio je promašeni slučaj, lutanjima nije bilo kraja, a situacija se nije popravila niti ove godine.

Danac je u četiri godine za Haas odvozio 79 utrka. Bez pobjede, bez postolja, bez pole positiona, tek s dva najbrža kruga i 96 osvojenih bodova. Ukupno u karijeri ima 119 F1 startova i ono jedno postolje s debitantske utrke. Doista specifična karijera, a nekih najboljih trenutaka K-Maga možete se prisjetiti na ovoj poveznici.

Kroz godine, Magnussen je stekao reputaciju “zločestog momka” Formule 1, odnosno prilično incidentnog vozača. Pamtimo situaciju s Hülkenbergom iz Mađarske 2017. kad je Kevin izgurao Nijemca sa staze i zaradio kaznu od pet sekundi. Još ga je Nico posjetio prilikom davanja intervjua nakon utrke, no umjesto isprike ili nekakvog pomirljivog komentara, dobio je samo legendarni “su*k my ba**s”.

Nakon međusobnog okršaja u Bakuu 2018. Gasly je Magnussena nazvao najopasnijim vozačem protiv kojega se ikad utrkivao. On je bar ispriku dobio. Bila je tu ona borba s Fernandom Alonsom na Silverstoneu. Španjolac je rekao da nešto slično nikad u životu nije vidio, toliko ga je Magnussen izludio svojim obrambenim potezima, a isti su glumci nastupali i u predstavi “Kako si nepotrebno upropastiti kvalifikacije” na VN Italije iste godine.

Velika nagrada Velike Britanije 2019. Haas je odlučio koristiti bolide različitih specifikacija kako bi pokušao dokučiti što je pošlo krivo u razvoju, a onda su se Kevin i Romain sudarili odmah nakon starta. Pamti se scena iz serijala “Drive to Survive” – Guenther urla na svoje vozače, a onda Kevin ljutito odlazi i lupa vratima Steinerovog ureda.

Koliko je Kevin doista nekakav “zločesti dečko”, a koliko su to jednostavno bile iskrene reakcije frustriranog vozača u trenucima nemoći? Da je u nekim situacijama pretjerao, to nije uopće upitno i svaki oblik ugrožavanja drugog vozača treba oštro sankcionirati, ali s druge strane vjerujem da se mnogi mogu složiti s tvrdnjom da Formuli 1 u novije vrijeme nedostaje takvih tipova. “Mangupa” koji će se ponekad “pokačiti” s drugim vozačem, imati jezik brži od pameti pred novinarima ili razvaliti vrata na šefovom uredu. Često su odnosi u modernoj Formuli 1 presterilni.

Pa usprkos svim tim “cirkusarijama” i dojmu nekakvog problematičnog vozača, mišljenja sam da Magnussen u Formuli 1 nije postigao ono što je mogao, odnosno da za to jednostavno nije dobio priliku. Njegova je karijera stalno išla u pogrešnome smjeru, stalno je bio u momčadima koje su ili tavorile na dnu ili bile u silaznoj putanji. Osim te 2018. u Haasu kad je imao stvarno dobrih utrka.

Ne bih Magnussena svrstao u skupinu onih najvećih talenata, niti je materijal za prvaka svijeta, no činjenica je da su i dosta lošiji vozači od njega spletom okolnosti ostvarili puno bolje rezultate i uspješnije karijere.

Na Kevinovom primjeru savršeno vidimo kakav je svijet Formule 1 i koliko su vozači koji se ne nađu u pravo vrijeme na pravom mjestu zapravo nemoćni. Boriti se za pobjede i postolja mogu samo rijetki, a mnogi odu iz Formule 1 bez da zapravo dobiju pravu priliku pokazati za što bi bili sposobni u nekom konkurentnom bolidu. Kevin je jedan od tih vozača.

Odmaknimo se na trenutak daleko od realnosti. Da je primjerice Magnussen dobio priliku sjesti u Mercedes 2017. godine, vjerujem da bismo imali daleko zanimljivije i sadržajnije posljednje četiri sezone.

Zamislite samo Magnussena kao momčadskog kolegu Lewisa Hamiltona. Zamislite bi li on u Mercedesu bio “sluga pokorni” ili kako bi reagirao na poruku s pit walla: “Kevin, it’s James”. No, vjerojatno se baš zato i nije našao “na pravom mjestu u pravo vrijeme”, a Valtteri Bottas će, uzimamo li njega za primjer, iz Formule 1 otići kao vozač s dvoznamenkastim brojem pobjeda i debelo preko 50 postolja. Znači li to da je puno bolji vozač od Magnussena? Nikako, ali Formula 1 je okrutno okruženje. Znao je to Magnussen kad je dolazio.

Sigurno je jednim dijelom Kevin sam bio krojač svoje sudbine, ali nema sumnje da je bolji vozač od onoga što sugerira statistika. Ako ga i niste previše cijenili za vrijeme natjecanja u Formuli 1, poštovanje je definitivno zaslužio načinom na koji je napustio ovaj sport. Jer taj oproštaj dokazuje da se radi o čovjeku koji istinski voli vožnju, staze, bolide i iznad svega istinsko utrkivanje.

pic.twitter.com/99HXHBoaXE

— Kevin Magnussen (@KevinMagnussen) December 13, 2020

U nastavku prenosim isječak iz intervjua koji je dao za portal Racer početkom prosinca. Kevin objašnjava kako je došlo do odluke o napuštanju Haas F1 momčadi i Formule 1 općenito.

“Otprilike sam znao kakva je situacija u Haasu. Zbrojio sam dva i dva, bilo mi je jasno koju količinu novca momčad mora naći za sljedeću godinu. Znao sam da postoje vozači koji mogu donijeti priličnu količinu novca i da će gledati u mom smjeru. Mislio sam možda će zadržati jednoga od nas dvojice, ali na kraju dana sam znao da šanse za to i nisu velike.

Također, do tog trenutka mi je doista počelo nedostajati pobjeđivanje. Polako sam se prestao iskreno radovati trkaćim vikendima, što je velika šteta jer je utrkivanje moj život i najveća strast koju imam u životu. Obitelj i prijatelji su mi najvažniji, ali stvar oko koje sam razvio najveću strast u životu je automobilizam. Osjetivši odjednom da se utrkama više ne veselim kao ranije, pomislio sam da je vjerojatno vrijeme za potražiti opcije izvan Formule 1.

Znao sam da postoje vrlo, vrlo cool stvari izvan ovog svijeta jer sam preko oca bio izložen tome. Bio sam na tim utrkama, svjestan sam što se događa izvan Formule 1, dok mislim da neki vozači hodaju okolo kao slijepci i ne vide ništa izvan Formule 1. Ja sam vidio kakvu strast moj otac ima prema svim vrstama automobilizma, nebitno je li to IndyCar, Le Mans, DTM, NASCAR… on je sve to prošao.

Znao sam da će doći dan kad će mom boravku u Formuli 1 doći kraj i da ću tada željeti probati sve te stvari o kojima sam maštao. Postajalo je sve privlačnije krenuti dalje. Otkad sam bio dijete moj glavni cilj bio je naslov prvaka u Formuli 1, o tome sam sanjao svake noći. Odjednom vidjeti da taj san završava je neobičan osjećaj jer je to činilo veliki dio mene.

Na neki način osjećam kao da zatvaram poglavlje započeto u djetinjstvu. Vidjeti da moja karijera u Formuli 1 dolazi svome kraju je kao da gledam kako završava moje djetinjstvo. Osjećaj je neobičan, ali u isto vrijeme se stvarno veselim što ću se vratiti pravom utrkivanju i razmišljanju o pobjedama.

Shvatio sam koliko mi fale sve te… Želim reći male stvari, ali to nisu male stvari! Staze, cool staze, zvuk trkaćih automobila, utrkivanje, pobjeđivanje i sve ono što je u meni budilo strast kad sam odrastao. Formula 1 je izvrsna na tako puno načina, tako je neumoljiva. To su najbrži bolidi na svijetu, najbolji inženjeri, najveći programi istraživanja i razvoja, nema kompromisa. Sama vožnja tih bolida predstavlja ogromno iskustvo, ali postoji i mnogo stvari koje mi nedostaju i veselim se što ću im se sada vratiti.”

Iako je priznao da je određenih opcija za nastavak u F1 bilo, Kevin Magnussen potpisao je za Chip Ganassi Racing i vozit će sljedeće godine IMSA prvenstvo sportskih automobila u Sjedinjenim Američkim Državama. S tek 28 godina na leđima Kevin je daleko od “starog” vozača i bude li to želio, u raznim se prvenstvima može natjecati još desetljeće ili dva. I uživati u onoj srži utrkivanja, u svemu onome što Formula 1 danas ne nudi. Ili nudi samo nekima.

A u Formuli 1 i u bolidu Haasa zamijenit će ga još jedan “bad guy”, ali na drugi način. Nikita Mazepin tek treba pokazati što može u elitnoj seriji, ali dočekan je od strane javnosti prilično negativno. Jer je još jedan u nizu “tatinih sinova”. Momak koji možda nije loš za volanom, došao je tu gdje je došao preko očeva bogatstva, a manje zahvaljujući svojim vožnjama i rezultatima. Mazepin je taj koji Haasu donosi novac, a to je očito postalo važnije od iskustva, strasti, talenta ili na kraju krajeva – štoperice.

Izvor: GP1.hr