Dobar film. Odmah se plasira iza McQueenovog Le Mansa, Rusha i Frankenheimerova Grand Prixa. Ima dobre scene utrkivanja u Daytoni i Le Mansu, ima Matta Damona, nema malo romansiranosti koja bi zanimala vašu djevojčicu (kao u Rushu) i iznad svega ima Christiana Balea koji briljira možda i do nominacije za Oscara. Dalje, kompjuterske tehnike su dovedene do savršenstva i stvarno ste u Sartheu i na Floridi 1966. godine.
Savjetujem gledati jer je to nešto najbolje iz našeg sporta ako… niste stari i ne možete podnijeti “bisere” iz Cinestara, koji i dalje imaju crescendo na reklamama prije filma. I meni se sviđa ideja “odlaska u kino” kao nekada. “Jedni i drugi” od Claudea Leloucha sam gledao od 4 do 6, od 6 do 8 i od 8 do 10… No, to danas graniči s ludošću jer za dvoje, najmanje 200 kn (a Branimiru ne radi dizalo par mjeseci). A zašto, kad si ga doma možete skinuti. No, OK. Dvaput godišnje pije vodu.
Stvar traje dva i pol sata što je mrvicu predugo ali OK, za neke od nas bi moglo trajati i 24 sata.
Odmah na početku saznajemo da se može ići u Le Mans, ali ako to ne uspije, onda može i F1… hehe. Da, danas je malo drukčija priča. U Le Mans idu samo oni koji nemaju šanse u F1 te gosti, kao Alonso, Hülkenberg, Webber. Nakon gluposti ala Kubička, nema šanse da netko iz F1 vozi bilo što drugo (osim Kimija).
A 24 sata Le Mansa je najveća utrka na svijetu u oštroj konkurenciji Indyja 500 i Monte Carla. Zašto je ispred njih? Indy vozi svaka šuša, a MC nema pretjecanja ili ima kad na vrbi… Neslužbena trostruka kruna autosporta je biti svjetski prvak u F1 te pobijediti u Indyju i Le Mansu (jedini Graham Hill). Montoya i Alonso osvojili dva.
Malo smeta da je tema filma kako udaljiti Britanca Kena Milesa, koji je bio obični mehaničar i kao takav nije bio za “role model” za Ford!? Jako čudno za tvornicu koja je gradila aute za običan narod. Sve one visoko poštovane, koji će proučiti materiju, molim javiti je li stvarno bilo tako. A molim i javiti što piše na tabli koju je Shelby pokazao u Daytoni pa je Miles pobijedio.
No, treba pohvaliti Amerikance da nisu pribjegli svojoj uobičajenoj formuli. Slatka lišca, puno šećera i love story iako je prelijepa Caitriona luv Balfe (Mollie Miles) opaki materijal za tako nešto.
Film ima dosadnih trenutaka, ali srećom, jako dobri momenti prevladavaju. Nemamo ni sreće sa sličnošću glumca za Commendatorea Enza (kao ni u Rushu) iako ga igra jako dobri Remo Girone. Tracy Letts koji igra Henryja Forda II izvrsno je odigrao što se događa s običnim čovjekom koji sjedne u trkaći auto s trkačem. Njegove suze se pamte.
Film je prepun i rečenica koje se pamte: “Nisam se utrkivao s njim nego sam uglavnom vozio iza njega.”
“Moj mi je stari rekao da se okanim sveučilišta i prebacim na aute.”
“Bit ću kratak i brz, kao i moji auti.” (Schelby)
“Koliko nam dajete da dostignemo Ferrari, 200-300 godina?”
-“Ne, 90 dana.”
OK, nećemo ih pamtiti kao iz Casablance (Sviraj ponovno Sam, Ovo je početak jednog divnog prijateljstva, Mi ćemo uvijek imati Pariz…), Zameo ih vjetar (Iskreno, moja draga, ne dajem više ni lipe…), Kuma (Dao sam mu ponudu koju nije mogao odbiti…), Apokalipse sada (Jako volim miris napalma ujutro – što je proglašena najboljom rečenicom 20. stoljeća u kinematografiji).
Ovdje smo čuli i jako dobru: “Jedino što nam nije kočilo jesu kočnice”. Slično Steve McQueenovoj (nakon utrke): “Kakve su kočnice? Nemam pojma nisam ih ni pipnuo.”
Pamtit ćemo pogibiju Milesa snimljenu vrlo neobično, ali i lijepo te suze Matta Damona na kraju. Rado bih čuo još koju rečenicu od Brucea McLarena, Dennyja Hulmea, Marija Motovunskog Andrettija, Dana Gurneya, no to nije bio slučaj. Ipak, dosta smo čuli od Lee Iaccoce (94), koji je preminuo ovog srpnja, a koji je podigao Mustanga i kasnije Chryslera (s Fiatom) te bio jedan od najznačajnijih ljudi svjetske autoindustrije.
Kako se gospodin Hunting, Ripley, Bourne, Shepard… primio sporedne uloge Carole Shelbyja je zanimljivo. Bio je na visini zadatka. Sumnjam da je to za nominaciju.
Ovaj se dvoboj Ferrarija i Forda ponavlja u Le Mansu i danas, 50-ak godina kasnije. Novi GT 40 (40 je visina koju su si zadali) je fantastičan, ali je sramota da se priča ne odvija u LMP1 za sveukupnu pobjedu nego u klasi niže, što samo pokazuje da svijet ide k vragu.
Na kraju filma, kao i u Rushu, ima detalj koji se također pamti. Enzo Ferrari podiže šešir Milesu. Vehementno kao i u Rushu kad pravi Lauda kaže: “Cijeli život sam zavidio samo jednom čovjeku.”
Ako vam se sviđa Izazivač Ford v Ferrari, onda se vrijedi potruditi i skinuti si negdje Le Mans od McQueena.
Izvor: GP1.hr
