Ono što je karakteristično za svaki završetak sezone Formule 1, osim brojnih analiza i pogleda u retrovizor, svakako su i kadrovske promjene na gridu koje, iako uglavnom ispregovarane i dogovorene puno prije, kada se zastor spusti i službeno stupaju na snagu.
Naravno, niti ova sezona nije bila lišena takove prakse, iako ovogodišnji akteri i njihovo zbogom Formuli 1 možda i nisu bili toliko teatralni i popraćeni kao u slučaju nekih velikih prvaka ili vozača iz onih kako ih volimo nazivati, top momčadi.
A heart-stopping moment on Lap 1 in Bahrain
We are all incredibly grateful that @RGrosjean walked away from this incident#BahrainGP #F1 pic.twitter.com/6ZztuxOLhw
— Formula 1 (@F1) November 29, 2020
Sada kada je sve prošlo dobro i bez posljedica, možemo se našaliti i reći kako je naš današnji junak zapravo otišao iz Formule 1 sasvim sigurno najspektakularnije i na način koji će ostati zauvijek zapamćen u povijesti ovoga sporta. Naravno, pri tome aludiram na gotovo nevjerojatnu nesreću na VN Bahreina koja je ovom Švicarskom Francuzu onemogućila nastup na posljednje dvije utrke, time i onaj miran i uobičajen pozdrav sa Formulom 1. Iako takvu nesreću više ne bismo voljeli vidjeti niti u svijetu video igara, rekao bih kako je takav odlazak, gledajući imidž koji je naš današnji junak stekao u Formuli 1, posebice na početku karijere, za njega možda i bio nekako najočekivaniji.
Iako smo već u samom uvodu spomenuli odlazak i kraj karijere barem kada je Formula 1 u pitanju, vratit ćemo se petnaestak godina unatrag na početak Romainove trkaće priče.
Talent na vidiku
Prije nego počnemo priču o utrkivanju, nije zgorega spomenuti i neke crtice iz privatnog života i reći npr. kako je ovaj 34-godišnji donedavni vozač Haasa, iako u Formuli 1 zabilježen kao Francuz, zapravo rođen u Švicarskoj, od majke Francuskinje i oca Švicarca pa se stoga u onoj najranijoj fazi karijere čak i utrkivao pod Švicarskom zastavom, što je podatak koji zapravo i nije odveć bitan, već više onako za zabavu, spada u rubriku za one koji žele znati više.
Što se početka i razvoja trkaće karijere tiče, ona je išla rekli bismo onim uobičajenim tokom kojega velika većina vas koji čitate ove retke može unaprijed predvidjeti. Za početak naravno karting, potom u tinejdžerskim danima i prvi ozbiljniji nastupi u razno raznim serijama (naravno ne meksičkim nego trkaćim), no ono što svakako upada u oči je Grosjeanova prva prava sezona u seriji Formula Junior 1.6 u kojoj je odmah osvojio i naslov prvaka.
U razdoblju od 2004. do 2008. uslijedili su nastupi u nešto ozbiljnijim kategorijama poput francuske Formule Renault i Formule 3 te kategorije GP2, pri čemu je doduše i uz neke slabije sezone Grosjean upisao čak tri naslova prvaka, po jedan u svakoj od kategorija. Sve to nije prošlo nezapaženo pa se tako talentirani Grosjean uskoro pridružio Renaultovom razvojnom timu mladih vozača kao jedan od nesumnjivo perspektivnijih kandidata.
Predsoblje svijeta Formule 1
Kao jedan od talentiraniji vozača Renaultovog razvojnog tima bilo je za očekivati kako će mladi Grosjean brzo početi koketirati i s Renaultovom prvom ekipom, što se i dogodilo 2008. kada je dobio ulogu testnog vozača. Istu je obnašao paralelno s nastupima u nekim drugim serijama, primjerice japanskoj GP2 u kojoj se okrunio još jednim naslovom prvaka. Iako je 2009. odradio posljednjih sedam utrka u prvenstvu, i to ni manje ni više nego uz slavnog momčadskog kolegu Fernanda Alonsa, zamijenivši imenom i prezimenom poznatog ali rezultatima nevidljivog Nelsona Piqueta Jr., u ulozi testnog vozača ostaje sve do 2011.
Naime Renault je u bolid za 2010. utrpao Vitalija Petrova, a kako niti 2011. nije bilo mjesta, Grosjean je vrijeme iskoristio tako što je u svoje vitrine dodao još tri naslova iz serija Auto GP, te još dva iz GP2 serije. Kako rezultati u prvim nastupima u Formuli 1 nisu bili u skladu s očekivanjima niti za Grosjeana niti za Renaultove šefove, mladi je Francuz bio odlučan u namjeri da svoju drugu priliku iskoristi znatno bolje jer je iz francuske momčadi objavljeno kako će Grosjean biti njihov vozač za 2012.
Novi Profesor?
Ono što je za ranu fazu Grosjeanove karijere svakako zanimljivo reći je to da je čovjek u prvim nastupima u Formuli 1 imao priliku biti momčadski kolega ni manje ni više nego Fernandu Alonsu i Kimiju Raikkonenu s kojim dijeli garažu tadašnjeg Lotus – Renaulta. Za rookija vjerujem prilično fascinantno. Ovoga puta očekivanja od nove francuske i potencijalno svjetske zvijezde u Formuli 1 bila su velika, ali u samom početku činilo se i opravdana jer Grosjean je već na prvoj utrci ostvario treću startnu poziciju. U čitavoj sezoni nerijetko je bio brži od svog poznatog momčadskog kolege, završivši sezonu s respektabilna tri postolja. Ipak, zvijezda na vidiku osim svog talenata za brzu vožnju otkrio je i talent za brzu eliminaciju konkurentskih bolida iz utrka, posebice na startu zbog čega ga je Mark Webber jednom prilikom nazvao first lap nutcase.
Kako bilo, bez obzira na pokoji cirkus na stazi pa i jednoj izrečenoj zabrani nastupa zbog krša koji je izazvao u Belgiji, Grosjeanu se predviđala velika budućnost i gotovo siguran angažman u nekoj od top ekipa. Rezultati iz 2013. išli su u tom smjeru jer Francuz je u odnosu na solidnu 2012., ostvario dodatni iskorak osvojivši visoko 7. mjesto u poretku vozača sa čak šest postolja od čega i jednim drugim mjestom u SAD-u.
Na putu prema prosjeku
Nakon vrlo uspješne sezone 2013. činilo se kako za mladoga Francuza razvoj karijere ide u pravome smjeru pa se na temelju navedenog predviđao daljnji i za mnoge očekivani iskorak u karijeri u smjeru pobjeda i prelaska u neku od vodećih momčadi. “Novi Prost” kako su mu već neki počeli tepati čak je i povezivan, doduše možda više kuloarski nego osnovano, s nekim momčadima iz vrha pa se činilo kako talentirani Francuz sigurno korača prema izabranom društvu na gridu. Ipak, kao i u slučaju brojnih talenata i “talenata” koji su se pojavili u svijetu Formule 1, Romainova karijera je na raskrižju puteva umjesto ka zvijezdama skrenula prema toliko puta viđenoj… prosječnosti.
Vjerojatno je veliku ulogu u toj priči odigrala i sreća odnosno tragično loš Lotus – Renaultov uradak za 2014. i nešto bolji, ali daleko od pre konkurentnog Lotus – Mercedes za 2015. u kojem je Francuz čak došao i do jednoga postolja, pokazalo se kasnije i posljednjeg u karijeri. Iako je priča s Haasom počela obećavajuće, nakon dobrog početka priče u Formuli 1, američka je momčad malo po malo pravila iskorake, ali nažalost u krivome smjeru što se na najgori mogući način manifestiralo u Grosjeanovim posljednjim sezonama u Formuli 1 koje su bile u rezultatskom smislu užas.
Odlazak i pitanja…
U ovakvim i sličnim retrospektivama pitanje koje se u konačnici nekako uvijek nameće samo po sebi glasi gdje je nestao čovjek? Naime, svi vi koji pratite Formulu 1 ovakve i slične presjeke karijera čitali ste vjerujem jako često i nije za čuditi ako bi uz malu korekciju statistike, vremenskog razdoblja i razvoja priče, u sličnome obliku prepoznali štoriju o brojnim drugim vozačima od kojih smo se tijekom godina opraštali.
Pobjede u mlađim kategorijama, naslovi i progres, velika predviđanja i očekivanja, na kraju odlazak na mala vrata otprilike je zajednički nazivnik većine priča o talentima i karijerama koje iako uglavnom respektabilne, ipak nisu u potpunosti realizirane.
I dok se u tom kontekstu o potencijalu i “talentu” nekih vozača možda iz kurtoazije i poštovanja piše i ono što realno gledajući i ne stoji, u Grosjeanovom slučaju doista je riječ o stvarnom talentu koji, sada to možemo reći, nije do kraja realiziran. I to naravno nije moj osobni, već stav nekih autoriteta i poznavatelja Formule 1 s čijim imenima moje ne može niti na istu stranicu, a kamoli rečenicu.
Što je onda pošlo krivo, možda (ne)sreća, možda u početku F1 karijere malo luda glava, možda i pripadnost toj kako ju je sam Grosjean nazvao izgubljenog generaciji kojoj u godinu plus – minus pripadaju i primjerice Hülkenberg, Kobayashi, Buemi, Di Resta, Petrov? Vjerojatno sve po malo. Iako bi za detaljniju analizu trebalo malo više od ovih završnih par rečenica, ideja o izgubljenoj generaciji zvuči mi dosta zanimljivo jer doista u to su vrijeme konkurencija toj novoj generaciji za mjesta u top momčadima bili ni manje ni više nego Schumacher, Hamilton, Rosberg, Vettel, Alonso, Raikkonen, Massa, Webber, Ricciardo, Button… priznat ćete kršni momci pored kojih se teško probijalo.
Sve u svemu, vjerujem kako našem junaku nakon nesreće u kojoj je umalo izgubio glavu utrkivanje možda u ovome trenutku i nije prvi izbor za nastavak karijere, no vjerujem kako želja za jurnjavom i brzinom ne jenjava tek tako pa nije nemoguće da uskoro Romaina vidimo u kakvom bolidu ili trkaćem vozilu. Ili će možda okačiti kacigu o klin i krenuti ka kulinarskim vodama što ne bi bio preveliko iznenađenje jer malo je poznato kako je upravo Romain Grosjean zajedno sa svojom suprugom već izdao jednu knjigu recepata.
Au revoir Romain!
Izvor: GP1.hr
