190 utrka. 9 godina, 8 mjeseci i 10 dana. Brojni milijuni odvoženih kilometara. To su brojke koje opisuju najbolji trenutak dosadašnje karijere Sergija Pereza.
“Nadam se da sanjam jer sam čekao na ovaj trenutak posljednjih deset godina.”
Bile su to riječi pobjednika Velike Nagrade Sakhira, Sergija Pereza. Meksikanac je danas ispisao prekrasnu priču Formule 1 i nakon prolaska kroz cilj nije mogao suzbiti suze i izniman val emocija. Tko bi mogao na njegovom mjestu? Učinio je to i u velikom stilu. Nakon samo četiri zavoja utrke Perez se našao na krivoj strani poretka te je zauzimao samo začelje utrke nakon incidenta s Charlesom Leclercom. Safety Car mu je barem omogućio bezbolniji odlazak u boks na kraju kruga, a konstantnim tempom i odličnim drugim stintom vozač Racing Pointa uzdigao se u vrlo jaku kariku pred kraj utrke. Perez čitavu sezonu mami beskrajne simpatije ljubitelja sporta – trenutno je u formi života, a gotovo su nikakve šanse da će iduće godine biti na gridu Formule 1.
Don’t call it a comeback…
…call it THE comeback pic.twitter.com/57rLQAF5cO
— BWT Racing Point F1 Team (@RacingPointF1) December 6, 2020
Svi smo dugo očekivali ovaj trenutak
U ovosezonskom izdanju F1 možemo uživati u nekim izuzetno uzbudljivim mladim talentima kao što su Max Verstappen, Charles Leclerc, George Russell, pa i Lando Norris, Carlos Sainz te Pierre Gasly. Prije osam godina, u doba kada su se za titulu svjetskog prvaka borili Sebastian Vettel i Fernando Alonso, upravo je Sergio Perez bio goruće mlado ime u F1 i talent za kojeg su se svi otimali. Tijekom promjenjivih uvjeta na Sepangu zabljesnula je Perezova zvijezda. Svakim zavojem bio je sve bliže i bliže Alonsu, ali pogreška u 50. krugu oduzela mu je šanse za pobjedu prije nego što je mogao pošteno izazvati Ferrarijevog vozača.
“Pamtim taj dan vrlo dobro. Prvo postolje u karijeri je važno i ja sam na njemu stajao pored svjetskih prvaka, Fernanda Alonsa i Lewisa Hamiltona.”
“Poštovanje mojih idola je bilo odlično iskustvo. Bilo je pomalo šokantno stajati pored njih – posebno nakon tako teške utrke. Fernando mi je rekao: ‘Ne brini, pobjede će stići.’
Tada nitko nije mislio da će Perez na svoju prvu pobjedu čekati više od osam godina.
Do kraja godine osvojio je još dva postolja, drugo u Kanadi i treće u Italiji nakon što je startao u utrke na 15. i 12. mjestu. U to vrijeme, Perez je bio usko povezan s momčadi iz Maranella jer se radilo o članu Ferrarijevog juniorskog programa. Luca Di Montezemolo i Ferrari vodili su politiku nedovođenja mladih, neiskusnih vozača u Ferrari. Zapravo, radi se o politici koja je trajala desetljećima. Mjesto u Ferrariju držalo se kao završnom stepenicom u karijeri, cilj nad svim ciljevima. Ferrari je u svoje redove dovodio iskusne i dokazane vozače, što 22-godišnji Meksikanac sigurno nije bio.
Pereza je doveo McLaren kao zamjenu za Lewisa Hamiltona. U Wokingu te sezone nisu imali ni približno dovoljno brzine za postolja, a kamoli za pobjede. Perez je u McLarenu skupio manje bodova nego lani u Sauberu i na kraju 2013. je napustio momčad.
“To je bila godina u kojoj sam bio najbliže potpisu s Ferrarijem. Bio sam vrlo blizu. Gledajući u prošlost, sigurno bih dobio mjesto u da nisam potpisao s McLarenom, ali stvari se vrlo brzo mijenjaju u F1,” izjavio je.
“McLaren je bio dominantan i ponudili su mi ugovor, to je bila logična odluka. Nažalost, nije ispalo kao što smo se nadali. Bolid je bio prilično loš i nisam se mogao boriti za posto
Otkrio je da nije bio samo na rubu potpisa s Ferrarijem, već i da je bio Mercedesova druga opcija u slučaju da Lewis Hamilton ne potpiše. Međutim, Hamilton se pridružio Srebrnim strijelama u 2013., a u ostatku priče ispisana je povijest. Možete li samo zamisliti što bi bilo da je Perez bio taj koji je došao u Mercedes?
Kako se samo stvari mijenjaju. Za razliku od kućanskih aparata, luksuzno mjesto u ne tako luksuznom kokpitu Formule 1 ne dolazi s garancijom. U kolovozu 2019. Perez je potpisao trogodišnje produljenje ugovora s Racing Pointom, momčadi u kojoj je Perez proveo sve svoje trkaće dane nakon odlaska iz McLarena. Perez je sezonu započeo s dva uzastopna šesta mjesta u Austriji i s P7 u Mađarskoj, da bi propustio utrke na Silverstoneu nakon pozitivnog testa na COVID-19. U sezoni gdje ga sreća nije nimalo mazila, Perezu su dva postolja izmakla iz ruku – loša strateška odluka i pokvareni motor koštali su Pereza trećeg mjesta na VN Emilie Romagne i VN Bahreina.
U rujnu je Perez objavio novost da na kraju sezone napušta Racing Point gdje je proveo sedam sezona, a dan poslije momčad je objavila da će ga zamijeniti četverostruki prvak Sebastian Vettel kojega se Ferrari odlučio riješiti. Racing Point je od dvojice vozača zadržao vidljivo lošijeg – naravno radi se o Lanceu Strollu. Kanađanin trpi neke nekonstruktivne i neopravdane kritike, talentiran je i brz vozač. Nažalost, činjenica da je u vlasništvu momčadi upravo njegov otac, Lawrence Stroll, više mu zagorčava nego uljepšava život. Strollova karijera svodi se na nepotizam i očevu zaštitu umjesto da izgradi svoju reputaciju na temelju obećavajućih rezultata kao što je treće na VN Azerbajdžana 2017. čime je postao drugi najmlađi vozač koji je to postigao, ili pole positionu prošlog mjeseca u Istanbulu.
Perez se tako u posljednja tri mjeseca pretvorio u svojevrsnog heroja Formule 1. Odličan, kvalitetan vozač u naponu svoje karijere koji se prisilno našao na izlaznim vratima sporta. Formula 1 je nezahvalan sport, Perez nije ni prvi ni zadnji sličan slučaj. Sjetimo se samo Pascala Wehrleina, nekadašnjeg štićenika Toto Wolffa i vozača Saubera. Wehrlein se prvi puta natjecao u sportu 2016. kao vozač Manora nakon što mu je gazda sredio sjedalo kao uzvrat za Mercedesov zračni tunel. Ostavio je vrlo dobar dojam u rookie sezoni, osvojio je jedini bod za Manor na VN Austrije što je bio odličan rezultat za momčad koja je bila zadovoljna što su uopće na gridu. Wehrlein se spominjao kao moguća zamjena za Nicu Rosberga u Mercedesu, ali odlučili su se za iskusniju opciju u Valtteriju Bottasu. Toto Wolff mu je ipak rekao da njegovo vrijeme tek dolazi.
Wehrlein je na kraju 2017. izgubio je mjesto u Sauberu koji je angažirao Charlesa Leclerca, a izgubio je i podršku Wolffa koji je našao bolju i noviju igračku u vidu Georgea Russella. F1 je jednostavno takav sport, najbolji i najtalentiraniji vozači ne nađu uvijek put. Naravno, Wehrlein nije neki neviđeni talent, ali služi kao solidan primjer politike Formule 1. Svaki vozač iza sebe mora imati kvalitetnu pozadinu i ljude koji će mu osigurati najbolju budućnost u sportu. Upravo iz tog razloga je i čudno što Perez 23 dana do kraja kalendarske godine nema potpisan ugovor za sljedeću godinu. Meksikanac iza sebe ima podršku dva jaka sponzora, Telmaxa i Telcela. Najbolji je vozač zemlje koju čini 126 milijuna ljudi, što znači da iza sebe ima ogromnu vojsku vjernih navijača.
Svoj trenutak Perez je čekao više od bilo koga u povijesti. Sa 190 utrka do prve pobjede uvjerljiv je rekorder – dosadašnji vladar ovog rekorda bio je Mark Webber koji je u svojoj 130. utrci slavio na VN Njemačke 2009. godine. Tu nije kraj, Perez je također tek drugi Meksikanac koji je slavio u utrci Formule – prvi je Pedro Rodriguez koji je upisao po jednu pobjedu 1967. i 1968.
I iako je George Russell ostao slomljenog srca nakon propuštene prilike života, Perezu je nakon deset godina svanulo sunce i napokon je došao do prve pobjede. Iskreno se nadam da nije posljednja.
Izvor: GP1.hr
