Tehnička analiza bolida 2022. – McLaren i Alpine

Pored Ferrarija, s velikim interesom se pratio i McLarenov MCL36 s kojim momčad također više ne bi smjela imati nikakvih izlika i opravdanja. Bolid za sada obećava i jedini trenutno nema mnogo problema s porpoisingom. 

Momčad Alpine prate još uvijek kadrovska premještanja, teške riječi s Alainom Prostom i navodni problemi s novim gorivom. Ipak, iz momčadi nas uvjeravaju u suprotno.

Idemo ukratko pregledati što nam nude iz “lige neovisnih”.

MCLAREN MCL36

Prednje krilo na bolidu iz Wokinga ima drugačiji pristup napadu na strujanje zraka od nedavno opisanih “Ferrarija“. Sama sredina krila ima blagi spust prema spoju s nosom bolida, te se tako nastoje usmjeriti vrtlozi zraka prema središnjem dijelu bolida. Jedna od upečatljivih slika, tj. usporedba s početka ovogodišnjih testiranja, jest razlika u visini krila između MCL36 i Aston Martinovog AMR22 bolida. McLarenov bolid ima vrlo vjerojatno najnižu dopuštenu konfiguraciju prednjeg krila, dok ono na AMR22 izgleda čudno previsoko.

Prednji ovjes je pullrod konfiguracije, što je pomalo iznenađujuće. No, razloga za to ima mnogo, niži centar gravitacije, kompaktnija instalacija samog ovjesa i također bitno – aerodinamička svojstva. Tako se omogućava jednostavnije usmjeravanje zraka kroz elemente ovjesa prema, još uvijek u nekom obliku postojećem – barge boardu. Dakle, takvo strujanje zraka se u ovom slučaju uglavnom odnosi na downwash usmjeravanje strujanja. Popularno zvani tea tray, element na početku podnice ispod Tezos logotipa je prilično jednostavnog oblika, ali i prilično izduženog prema prednjem kraju bolida. Ovdje konkretnije počinju elementi koji su momčad iz Wokinga riješili mnogo muka s kojima su se susrele druge momčadi.

Fokus na tu najveću prednost McLarena, barem onu javno poznatu nakon testiranja koja se odnosi na izostanak nezgodnog poskakivanja bolida, najlakše se objašnjava stvaranjem virtualno “zapečaćenog” poda bolida. Samo sprječavanje poskakivanja bolida najjednostavnije se može riješiti nekim fizičkim rješenjima kako stražnji dio bolida ne bi svojim dodirima s površinom staze prekidao strujanje zraka ispod bolida. Ali, to podrazumijeva dosta kompromisa oko visine bolida iznad površine (ride height).

Stražnji ovjes je pushrod konfiguracije, što u biti ima smisla od ove godine pošto se elementi stražnjeg dijela podnice bolida, tj. za potrebe stražnjeg difuzora, prilično “rano” počinju penjati, vidno prije stražnjih kotača. S takvom višom postavom ovjesa (poluosovine, nosači i šipke) ima više mjesta za manevriranje radi potreba oblika stražnjeg difuzora. Stražnje krilo za sada nema nekakvih posebnih trikova, te i MCL36 karakteriziraju prilično zaobljene konture između bočnih i poprečnih elemenata krila.

ALPINE A522

Za momčad Alpine se nekako najviše čini da pucaju po šavovima, a to svakako nastoje skrivati. Ciljaju na tek peto mjesto u poretku, još uvijek rade velike kadrovske promjene, a ni sam bolid se nekako ne čini spreman, posebice ako su istinite glasine o nepouzdanosti motora radi novog E10 goriva. No, pogledajmo do sad viđeno nakon prilično kasnog predstavljanja novog bolida, što bi također bio znak nekih neodrađenih rokova tijekom zime.

Prednje krilo ima čak dva valovita dijela. Opcija je kao i kod Ferrarija, a suprotno od Mercedesa, da se kod samog nosa preko prednjeg krila računa na drugačije propuštanje strujanja zraka prema Venturijevim tunelima. Agresivniji napad na strujanje zraka dolazi prema samim bočnim krajevima prednjeg krila, te se vrlo vjerojatno računa na veće iskorištavanje novih aero elemenata kod samih prednjih kotača, te outwash preko donjeg stražnjeg ruba krila.

Blago spuštanje “valovitih” gornjih elemenata prednjeg krila prema nosu bolida ima za cilj preusmjeriti strujanje zraka u prilično velike deflektore koji se nalaze s donje unutarnje strane prednjih kotača. Pored tog strujanja zraka, tu su još vrtlozi koji dolaze od samih rotacija guma i kontakta s asfaltom (tyre squirt) te bi spomenuti deflektori trebali upravljati daljnjom ispravnom putanjom kretanja tog strujanja zraka.

A522 spada u bolide koji nemaju toliko agresivne linije na srednjem dijelu šasije. Tu su još Aston Martin, Alfa Romeo i Ferrari, ali F1-75 po nekim kriterijima tu najmanje spada. Dakle, tu su barem za kriterije ove sezone, prilično veliki sami bočni elementi, iako sami usisi nemaju veliki otvor. Bokovi su prilično izduženi prema stražnjem difuzoru i s vrlo blagim spustom. Variraju kroz testiranja čak dvije “rešetke” za hlađenje pogonske jedinice. Jedni otvori (uvjetno rečeno okomiti) su na srednjem dijelu pokrova, na proširenju ispod Castrol logotipa, a drugi na klasičnoj poziciji “leže” na samom boku bolida kao i kod primjerice Alfa Romea. Udubljenje ili kako smo do sad to prozvali – špilja ispod glavnog usisa zraka ima također prilično blago konturu koja usmjerava zrak po podnici prema stražnjem dijelu bolida. Ferrari je ovdje primjerice prilično agresivan.

Bolid ima i malu peraju na kraju samog pokrova bolida (shark fin), što je znak dobrog razumijevanja strujanja zraka pošto veličina takvog elementa može dosta pomoći, ali i odmoći strujanju zraka prema stražnjem krilu. Stražnje donje beam krilo kao i svi bolidi do sada ima dosta agresivan kut napada na strujanje zraka, te ima dvostruku konfiguraciju, ali izraženu u manjoj mjeri nego kao primjerice Alfa Romeo. Sve u svemu, elegantan je dizajn cijelog A522, bez nekih agresivnih dijelova bolida. To svakako predstavlja dobru podlogu za daljnji razvoj bolida, ali za početnih zamah možda je trebalo više odvažnosti.

U četvrtak nam počinju i drugi, glavni predsezonski testovi. Ostaje za vidjeti što će donijeti momčadi koje su pomalo razočarale na prvom testu – Red Bull i Mercedes. Testovi počinju u četvrtak već u 8:00.