Tehnička analiza bolida 2022. – Red Bullova obitelj

Nekako najmanje zapaženi bolid od vodeće trojke na ovogodišnjim predsezonskim testiranjima bio je Red Bullov RB18. Na posljednjem danu testiranja je malo ukrao show, ali ne ni približno kao glavni konkurenti iz Mercedesa prvog dana drugog testa. AlphaTauri je kao i uvijek oduševila zanimljivim rješenjima na svojem AT03.

RED BULL RB18

Reklo bi se da se od Adriana Neweya očekivao radikalan dizajn viđen na Mercedesevom W13, ali RB18 je ipak napravljen s racionalnijim rješenjima. Prednje krilo se dosta mijenjalo do posljednjeg dana testiranja. U formi koja je posljednje bila viđena, element koji se i kod drugih najviše mijenjao, onaj skroz gornji, poprimio je prilično jednostavnu konturu nakon testiranja s nekoliko agresivnijih elemenata. Očito se smanjila potreba za više outwasha koju su nudila prethodna dva krila s agresivnijim padom od sredine gornjeg elementa prema bočnom kraju krila. Po nekoj logici, to je čisto rezultat testiranja jer se očito skupilo dovoljno podataka u realnom okruženju da je potrebno manje ispiranja zraka. Prednji ovjes je pullrod konfiguracije, kao i McLarenov MCL36 (i više niti jedan bolid).

Glavna promjena na posljednjem danu testiranja odnosi se naravno na bokove bolida. Pojavila se tu nova kontura po sredini bočnog usisa koja bi trebala usmjeravati strujanje zraka prema gornjem rubu podnice. To bi bila neka “sredina” između Mercedesovog koncepta ekstremnog downwasha i Ferrarijevog upwasha prema stražnjem dijelu bolida. No, koncept naginje i Aston Martinovim “duplim bokovima”, pošto su sami bokovi odvojeni od podnice “ogromnom spiljom”. Zanimljivi su i izrezi bočnog pokrova za izlaz vrućeg zraka koji su usmjereni prema gore, vrlo vjerojatno s ciljem usmjeravanja strujanja zraka barem na beam stražnje krilo.

Masivni bočni elementi (Rauch logotip) na ulazu u Venturijeve tunele će tijekom sezone vrlo vjerojatno poprimati razne oblike i kutove. S pojavom redizajna bokova posljednjeg dana testiranja, duplo krilo u obliku otvorene dagnje se približilo bolje prema nosu bolida. Podložni čestim promjenama bit će i izrezi na podnici na sredini bolida. Kod retrovizora imamo zanimljivu “rampu” koja usmjerava zrak prema gore opisanim rešetkastim otvorima na pokrovu bolida, a sve u svrhu što bržeg skupljanja i iznošenja vrućeg zraka sa samog bolida.

Stražnje krilo karakteriziraju mali razmaci između gornjeg glavnog horizontalnog dijela, donjeg beam krila i samog difuzora. Beam krilo je u dvostrukoj konfiguraciji, te se sa svojom blizinom donjem difuzoru čini kao da i je dio istog, tj. nastavak difuzora. Donji dio beam krila je dosta zaobljeniji od gornjeg. Kutovi horizontalnog dijela stražnjeg krila s bočnim su prilično oštri, poput onih na Mercedesovom W13. Otvor kod ispušne cijevi je otvorenije konfiguracije, no s obzirom na generalni, uvjetno rečeno nedostatak većih otvora, očito se većina hlađenja motora lakše vrši ispod pokrova bolida. RB18 ima svakako zanimljivih rješenja, i koncept se po filozofiji za sada savršeno smjestio između glavnih konkurenata iz Maranella i Brackleya.

ALPHATAURI AT03

Male momčadi uvijek oduševe pokojim jednostavnim rješenjima koja se razlikuju od bogatih i većih momčadi. Na AT03 taj je slučaj odmah vidljiv na prednjem krilu, gdje prvi element ne prolazi ispod samog vrha nosa bolida, već se u uzlaznoj putanji spaja na isti. Na taj način je sama struktura prednjeg krila puno čvršća, a pošto krilo praktički ni nema taj element koji prolazi ispod vrha nosa bolida, krilo je i lakše. Ovakva konfiguracija prema podnici bolida usisava najviše čistog zraka. Prednje krilo je tako na AT03 bitno drugačiji element u odnosu na gore opisani sestrinski RB18.

Bočni usisi, kao glavna točka razgovora ove sezone, također ne slijede uvelike RB18. Otvori su recimo – jednostavniji, pošto se gornji i donji rub nalaze na istoj okomici. No, to bi se moglo promijeniti, tj. gornji rub bi se mogao povući unatrag kao i na RB18, čisto za potrebe veće količine zraka. Spust bokova prema stražnjem dijelu bolida je više sličan Alpineovom A522. “Rampa” kod retrovizora doduše jest slična onoj na RB18, samo što se na Red Bullovom bolidu sam prolaz čini potpuno pravokutnog oblika (gledano s prednje strane). Ovjes je pushrod konfiguracije i sprijeda i straga.

S obzirom na gore spomenutu konfiguraciju prednjeg krila, ispod gornjeg dijela nosa bolida nema potreba za agresivnim “skupljačima” zraka prema podnici bolida, poput onih na RB18 ili A522. Tea tray je također jednostavan, a spilja ispod bokova nije ni približno duboka kao na RB18. Rešetke otvora na pokrovu bolida nalaze se i na gornjoj strani bokova i gornjoj bočnoj strani gdje su okomito postavljeni. To je mnogo više otvora u odnosu na RB18, što bi znači da se na AT03 hlađenje ipak u manjoj mjeri odvija ispod pokrova bolida. Stražnji ovjes jest od RB18, pošto im je mjenjačka kutija zajednička. Sukladno tome ima i sličnih elemenata na stražnjem dijelu bolida. Doduše, na AT03 su glavni kutovi na stražnjem krilu nešto blaži u odnosu na RB18.

Dakle, i Red Bullova obitelj je dokazala da ove godine imamo veliku raznolikost dizajna, unatoč uskoj povezanosti nekih momčadi. Red Bull svakako ima težu zadaću od AlphaTaurija koji će vrlo vjerojatno lako dominirati sredimo poretka.

Autor naslovne slike: Hasan Bratić