Jučerašnjim vijestima zatvara se i posljednje poglavlje priče o momčadi obitelji Williams. Priča o Williamsima u Formuli 1 dočekala je svoj kraj preuzimanjem momčadi od strane američkih investitora, Dorilton Capital, a epilog je jučer ispisala Claire Williams, kćerka utemeljitelja momčadi, Sir Franka Williamsa, koja je posljednjih godina obnašala funkciju šefice momčadi, objavom da se ona i otac po završetku utrke za Veliku nagradu Italije povlače iz momčadi.
Iako pod novim rukovodstvom, momčad će zadržati naziv Williams, no obitelj više neće biti uključena u rad momčadi. Sir Frank Williams koji je momčad osnovao 1977. godine sa Sir Patrickom Headom jedan je od najuspješnijih vlasnika i šefova momčadi u povijesti Formule 1, s osvojenih sedam vozačkih i devet konstruktorskih naslova prvaka. Njegova kćerka, Claire, od 2013. godine obnašala je funkciju šefice momčadi, a u momčadi je počela raditi 2002. godine. Posljednje dvije godine, Williams je kraj sezone dočekivao na kraju poretka, a ove godine su jedina momčad koja još uvijek nije osvajala bodove.
Sjajnu sportsku priču priredio nam je Sir Frank i ta priča zaslužuje da zauvijek bude pričana. Bez obzira kakav je kraj doživjela i kako će se stvari odvijati dalje. Za nadati se da će s novim vlasnicima momčad procvjetati i da će se ime Williams ponovno nalaziti na vrhu poretka. Da nasljedstvo koje su novi investitori kupili uz momčad neće biti bačeno uz vjetar. Tradicija se treba njegovati, bez obzira tko bio na čelu.
Još kao školarac, Frank Williams (rođen 16.04.1942. godine u Engleskoj), bio je zaljubljen u utrkivanje. Okušao se na stazi, no shvatio je da to nije za njega. Zamijenio je upravljač alatom i postao mehaničar. Sljedeći korak bio je očigledan, trebao je i želio svoju momčad.
Frank Williams se u svijet Formule 1 uključio krajem šezdesetih sa svojim prvim pothvatom, Frank Williams Racing Cars, koji je osnovao novcem zarađenim od prodaje mješovite robe. Frankova prva momčad se natjecala u Formuli 2 i Formuli 3, no jasno je kakav je bio cilj. Formula 1.
Kupio je Brabhamovu šasiju i s Piersom Courageom nastupio u Formuli 1, 1969. godine. Naredne godine, Courage je poginuo u sudaru na Velikoj nagradi Nizozemske. Bio je to težak udarac za Franka, no morao je gurati dalje. San o uspješnoj momčadi je živio i dalje. Teška su to bila vremena, a novca je uvijek nedostajalo. Poslove koje je obavljao preko telefona često nije mogao završiti jer mu je telefon bio isključen zbog neplaćenih računa. Njegova supruga Ginny često je svoj novac ulagala u momčad, no ni to nije bilo dovoljno. Pokušao je sa suradnjom s naftnim magnatom Walterom Wolfom, no Frank nije mogao biti nečiji zaposlenik. Sanjao je svoju vlastitu momčad.
Današnja momčad Williams Grand Prix Engineering osnovana je 1977. godine. Na čelu s Frankom Williamsom i njegovom desnom rukom, Patrickom Headom kao tehničkim direktorom, u nekadašnjem skladištu tepiha rođena je jedna od najuspješnijih momčadi Formule 1 ikada.
Williams je prvi put u Formuli 1 nastupio s prilagođenim bolidom March 761 na Velikoj nagradi Španjolske 1977. godine. Jedanaest utrka te sezone za Williams je vozio samo jedan vozač, Belgijanac Patrick Neve, bez osvojenih bodova. Za sezonu 1978. Patrick Head je dizajnirao prvi ikada Williamsov bolid, FW06. Za momčad je potpisao Australac Alan Jones, koji je prve bodove za momčad osvojio četvrtim mjestom na Velikoj nagradi Južne Afrike. Prvi put su se boje momčadi Williams na pobjedničkom podiju našle nakon Velike nagrade Sjedinjenih Američkih Država na kojima je Australac osvojio drugo mjesto, 20 sekundi iza Ferrarijevog Carlosa Reutemanna. S 11 bodova Williams je svoju prvu pravu sezonu završio na devetom mjestu u konstruktorskom poretku.
Već svoju drugu sezonu u natjecanju, Williams je završio na drugom mjestu u poretku konstruktora, ispred Ferrarija, čiji je vozač Jody Scheckter te godine osvojio naslov svjetskog prvaka u poretku vozača. Novi FW07 bolid nije bio spreman do početka sezone, pa su Alan Jones i Clay Regazzoni vozili FW06 sve do Velike nagrade Belgije. Prvu pobjedu u povijesti momčadi Williams je donio Clay Regazzoni na stazi Silverstone da bi u drugoj polovini sezone Alan Jones pobijedio četiri puta. Frank Williams i Patrick Head snažno su poveli momčad na zvjezdani put, širili su kapacitete momčadi, a shvaćajući važnost razvoja aerodinamičkog paketa, kupili su zračni tunel od momčadi Lola.
Williams i Head nisu dugo čekali na svoj prvi naslov svjetskog prvaka, i vozački i konstruktorski. Na čelu s Alanom Jonesom, koji će 1980. godine osvojiti svoj prvi i jedini naslov svjetskog prvaka, i njegovim momčadskim kolegom Carlosom Reutemannom, Williams je pobijedio 6 puta, 19 puta se penjao na pobjedničko postolje i u konačnici, okitio se s oba naslova. Bolid FW07B pogonjen Cosworthovim V8 bolidom bio je vozilo za pobijediti. Osvajanje svoje prve krune Frank Williams opisao je najboljim osjećajem na svijetu. Slavljenički niz Jones i Reutemann su nastavili i naredne godine, osiguravši momčadi još jedan konstruktorski naslov. Reutemann je za samo jedan bod izgubio vozački naslov, a Reutemann je polovinom sezone utrke vozio sa slomljenim prstom na ruci. Naslov prvaka osvojio ga Brabhamov Nelson Piquet, dok je uspjeh Franka Williamsa 1980. godine potvrđen posebnom nagradom Britanske Kraljice.
Za 1982. godinu, stvari se samo malo okrenule. Keke Rosberg je zamijenio Reutemanna u momčadi, i unatoč tomu što godinu ranije nije osvojio niti jedan bod, Williamsu je donio naslov. Momčad je sezonu ipak završila na četvrtom mjestu u konstruktorskom poretku. U periodu 1984.-1987. Frank Williams se okrenuo Hondi, koja se s momčadi Spirit razvijala V6 turbo motor.
1986. godina započela je razočaravajuće i za momčad, a posebice za Franka Williamsa. U ožujku 1986. godine, Frank je ozlijeđen u prometnoj nesreći u Francuskoj. Do nesreće je došlo kad je vozio prema aerodromu kako bi stigao na predsezonska testiranja na stazi Paul Ricard. Radi ozljeda pretrpljenih u nesreći, Frank je ostao paraliziran. Supruga Ginny je ponovno odigrala snažnu ulogu u Frankovom životu, njegujući ga nakon nesreće i brinući se o njihovih troje djece. Na stazi, za Williams je sezona bila kako su najviše voljeli. Unatoč izostanku vodeće ličnosti s grida, FW11 Patricka Heada pogonjen Hondinim motorom izdominirao je sezonu do trećeg konstruktorskog naslova za momčad Williams. Nigel Mansell i Nelson Piquet su sezonu završili na drugom i trećem mjestu u poretku vozača. Naslov prvaka su u zadnjoj utrci predali Alainu Prostu.
Po završetku ugovora s Hondom, Williams je lutao u potrazi za odgovarajućim motorom za svoje bolide. Bez pobjede su završili sezonu 1988. s Juddovim motorom, no 1989. će započeti partnerstvo s Renaultom koje će donijeti još pet konstruktorskih i četiri vozačka naslova u Williams. Suradnja se od prve zajedničke sezone pokazala uspješnom, Thierry Boutsen je pobijedio na VN Kanade i VN Australije, a momčad je sezonu završila na drugom mjestu u poretku konstruktora iza McLarena. Devedesete je u Williamsu započeo i inženjerski čarobnjak Adrian Newey. Prvi zajednički naslov za Williams i Renault donijet će Mansell i Ricardo Patrese 1992. godine, za upravljačem bolida FW14B. Od 16 utrka, Williamsov dvojac je pobijedio 10 puta, a njih 15 su startali s najbolje startne pozicije. FW14B bio je jedan od najnaprednijih bolida ikad izrađen u to vrijeme. Imao je poluautomatski mjenjač, aktivni ovjes, kontrolu vuče, sistem protiv blokade kočnica (ABS) i protivnici se gotovo nikako nisu mogli nositi s njim. Mansell je pobijedio na prvih pet utrka, i već u kolovozu je potvrdio naslov svjetskog prvaka. Neprikosnoveni bolid s pobjednicima za upravljačem Williamsu je donio peti konstruktorski naslov.
Zlatne devedesete za Williams nastavile su 1993. godine, Prostovim naslovom prvaka u poretku vozača koji je uz treće mjesto Damona Hilla momčadi osigurao još jedan konstruktorski naslov. U statistici sjaji zlatna 1994. godina, kada se momčad okitila još jednim naslovom, no svatko tko iole nešto zna o Formuli 1, zna i koliko je tužna 1994. godina bila. Williams je za 1994. godinu potpisao ugovor s trostrukim svjetskim prvakom Ayrtonom Sennom.
Vjerovalo se da je to pobjedonosni bolid od ranije i Senna je bio favorit za naslov. No, predsezonska testiranja su pokazala da je FW16 brz, ali težak za voziti. FIA je tada zabranila sve perjanice Williamsovog bolida, elektroničku pomoć poput aktivnog ovjesa, kontrole vuče i ABS-a, kako bi vozači imali što veću ulogu na stazi. Senna se žalio na bolid, koji nakon usuglašavanja s novim pravilima nije bio ni dio onoga što su bili njegovi prethodnici. Prve dvije utrke sezone Senna nije završio, a treće se sjećamo svi, tužne Imole na kojoj je tragično život izgubio Ayrton Senna. Sennina smrt slomila je srce Franku Williamsu.
„Znam koliko je tata obožavao Ayrtona,“ jednom prilikom rekla je Claire Williams. „Godinama ga je pokušavao dovesti u momčad i samo nekoliko mjeseci nakon što mu je to uspjelo, desilo se najgore. Tati je to slomilo srce. Za tatu, njegova i Sennina nesreća su bile neusporedive, jer je on ostao živ.“
Još dva naslova polučilo je partnerstvo Williamsa i Renaulta, Heada i Neweya. 1996. godine naslov je osvojio Damon Hill, a 1997. Jacques Villeneuve. Newey je ciljao na mjesto tehničkog direktora, što je bilo nemoguće, obzirom da je isto od osnivanja momčadi obnašao Patrick Head, jedan od osnivača momčadi. Neweyjeve ambicije odvele su ga u McLaren i dalje poznatim putem, a zlatni niz za Franka Williamsa je završen. Od posljednjeg vozačkog i konstruktorskog naslova, bilo je sjajnih trenutaka koji su podsjećali na dane stare slave, no osim nekoliko pobjeda, Williams nije uspio trijumfirati na kraju sezone.
Novo tisućljeće Williams je započeo suradnjom s BMW-om kao dobavljačem motora, a dvojac Ralf Schumacher i Juan Pablo Montoya je izgledao obećavajuće. Montoya je u momčadi 2001. godine zamijenio Jensona Buttona koji je otišao u Benetton Renault. Ralf Schumacher je pobjeđivao u Imoli i Montrealu, dok je Montoya slavio u Monzi. Sezonu su završili na trećem mjestu u konstruktorskom poretku. 2002. i 2003. godine momčad je bila još bliže naslovu, završivši obje sezone na drugom mjestu. 2003. godine su bili najbliže naslovu od 1997. godine, pa sve do danas, završivši samo 14 bodova ispred vodećeg Ferrarija.
Niz bez pobjede koji je trajao od Velike nagrade Brazila 2004. godine prekinuo je Pastor Maldonado pobjedom na Velikoj nagradi Španjolske 2012. godine. Claire Williams je zamjenicom šefa momčadi imenovana u ožujku 2013. godine. Maldonada je zamijenio Valtteri Bottas, a momčad se i dalje patila i tražila neki dobar rezultat. Loš niz i boravak u donjem dijelu poretka nakratko su prekinule sezone 2014. i 2015. koje je momčad Williams završila na trećem mjestu u poretku konstruktora, nažalost bez pobjeda. Maldonadova pobjeda je i posljednja pobjeda za momčad Williams do danas, i posljednja pobjeda pod rukovodstvom obitelji Williams. Momčad se danas pati na kraju poretka, no unatoč lošim rezultatima, obitelj Williams je uvijek imala podršku obožavatelja i mnogi su s razočaranjem dočekali vijest o njihovom odlasku.
Čitav svoj život Frank je posvetio Formuli 1. Claire je od rođenja dio svijeta Formule 1. Od zlatnih vremena momčadi mnogo je prošlo, došle su neke nove generacije koje ih se zasigurno ni ne sjećaju. O tim vremenima treba pričati i treba ih se prisjećati. Claire je pokušala restrukturirati momčad, pokušala je momčad vratiti na staze stare slave. Nije išlo. Ono što je preostalo, nakon posljednjeg udarca koji im je priredila pandemija koronavirusa, bila je prodaja momčadi. Unatoč tomu što su novi vlasnici željeli ostaviti Claire na čelu momčadi, odlučila je momčadi dati priliku na novi početak. Obitelj je odlučila zaključiti knjigu o svom boravku u svijetu Formule 1 i novim vlasnicima dati čiste stranice. U svoje ime, ime svog oca i čitave obitelji Williams zahvalila se na podršci koju su uživali svih ovih godina u sportu.
Mi im želimo svu sreću u budućim pothvatima i dobro zdravlje. Nadamo se da će, a i mi s njima, s osmijehom na licu dočekati nove uspjehe momčadi koja će i dalje nositi ime obitelji Williams. Jer, Williams je osnovan za uspjeh. Vrh je tamo gdje trebaju biti.
Izvor: GP1.hr
