Nastavljamo s pregledom slavljeničkih “okruglih” utrka. U današnjem drugom dijelu se osvrćemo na 400., 500. i 600. utrku.
400. utrka – VN Austrije 1984., Osterreichring
Pole position: Nelson Piquet (Brabham)
1. Niki Lauda (McLaren)
2. Nelson Piquet (Brabham)
3. Michele Alboreto (Ferrari)
Osterreichring (Red Bull Ring) je poznat po uskoj startno-ciljnoj ravnini koja je znala vozačima na startu zadavati glavobolje. Još ako u to ubrojimo konfuziju sa startnom procedurom i semaforima dobili smo kaos kao jackpot. Upravo se to dogodilo na startu utrke u Austriji 1984. godine. Problem sa semaforima na startu je doveo do kaosa u kojem je skoro nastradao treći u kvalifikacijama Elio de Angelis kojeg su umalo pokupili bolidi iza njega. Naravno, start se morao ponoviti, a time i krug za zagrijavanje.
U vremenskom razdoblju od te stanke do ponovnog kruga za zagrijavanje u McLarenu se odlučuju da na njihovim bolidima promijene gume, što je naljutilo osvajača pole positiona Nelsona Piqueta. Zbog toga se Nelson odlučio na spor krug zagrijavanja kako McLareni ne bi zagrijali gume na potrebnu temperaturu. Očekivano, ostali vozači su bili ljuti zbog tog.
Start je prošao relativno mirno, bez incidenata. Piquet se dobro držao dobar dio utrke. Lako se riješio prijetnje u vidu drugog na startu Alaina Prosta koji je cijelu utrku imao problema s mjenjačem a njegovi jadi su završili kada se izvrtio na lokvi ulja i odustao. Tada je njegovo drugo mjesto naslijedio Niki Lauda koji je nakon toga bio u odličnoj situaciji jer je relativno lako došao i do vodstva jer je Piquet ubrzo upao u probleme s gumama.
Međutim, ni Laudi nisu tekli med i mlijeko. I on je upao u probleme s mjenjačem i odabirom brzina, ali je problem uspio riješiti, a prema njegovim riječima ne bi ga ni riješio da nije bio lijen. Naime, kad je nastao problem s odabirom brzine bio je otprilike na pola staze i mogao je jednostavno parkirati bolid kraj staze i odustati. Ali Nikiju je bilo lijeno ići pješke u garažu te je odlučio u toj brzini u kojoj je zaglavio odteturati u garažu i odustati. Dok je tako gmizao stazom problem se uspio nekako, sam od sebe, riješiti te je normalno nastavio utrku. Na kraju je dominantno pobijedio na domaćem terenu s 23 sekunde prednosti ispred Piqueta.
Ova utrka je bila značajna za još jednog Austrijanca. Tada je debitirao sigurno svima poznat Gerhard Berger za njemačku momčad ATS.
500. utrka – VN Australije 1990., Adelaide
Pole position: Ayrton Senna (McLaren)
1. Nelson Piquet (Benetton)
2. Nigel Mansell (Ferrari)
3. Alain Prost (Ferrari)
Jedna od utrka koja je više pozornosti privukla događajima izvan staze nego samom utrkom. Prvi značajan događaj je bio pred sami početak trkaćeg vikenda kada se dogodio slavni intervju koji je Jackie Stewart imao sa Ayrtonom Sennom. Tada je Senna izjavio legendarne riječi da on “nije rođen da bude drugi, treći, četvrti ili peti, nego pobjednik”. Glavna tema intervjua je bio incident na prethodnoj utrci u Japanu kada su se na startu sudarili Senna i Prost.
Zatim je uslijedio manji incident na sastanku vozača prije utrke. Šef McLarena Ron Dennis je predstavnike FISA-e (prethodnik FIA-e) pitao hoće li kazniti vozače koji u prvoj šikani produže ravno i time poprilično skrate put. Predstavnici su rekli da će time prije oštetiti bolid nego steći prednost tako da to ne preporučuju, na što je Prost ustao i otišao sa sastanka. Inače su takav potez vozača kažnjavali, no Prost je samo dobio ukor.
Sljedeća kontroverza se dogodila na dan utrke pri fotografiranju vozača prije zadnje utrke sezone. Prvo su se slikali svi dotadašnji svjetski prvaci (bio je i Juan Manuel Fangio) u čast 500. utrke Formule 1, a zatim su se fotografirali vozači koji su se natjecali u tekućoj sezoni. Niti na jednom fotografiranju nije se pojavio Alain Prost u znak protesta zbog sudara njega i Senne u Japanu jer nije htio biti na slici s “čovjekom koji ga je namjerno udario i izbacio iz utrke” (godinu kasnije Senna je priznao da je to namjerno uradio jer je bio ljut zbog događaja sa iste staze iz 1989.). Ostali vozači su iz ovog Prostovog poteza zaključili kako je on bio mentalno slomljen zbog poraza od Senne.
Nakon svih ovih događaja konačno je došlo vrijeme za utrku. Senna je startao na pole positionu te je kontrolirao utrku sve do njegovog izlijetanja u 61. krugu zbog kvara na mjenjaču. Tada je vodstvo preuzeo Nelson Piquet. Drugi je bio Nigel Mansell ispred momčadskog kolege Alaina Prosta. Mansell je veći dio utrke vodio borbu sa Bergerom i Prostom za treće mjesto. Nakon Senninog odustajanja Mansell preuzima drugo mjesto te ostavlja Prosta i Bergera da se bore za treće mjesto dok on počinje potjeru za Piquetom. Nizao je najbrže krugove, pritiskao, ali Piquet se odupro njegovim napadima. Nelson je zadnje krugove vozio na samom limitu.
“Morao sam voziti kao da me sami vrag gonio da zadržim Mansella iza sebe,” rekao je Piquet nakon utrke.
Ovim rezultatom se nastavio Ferrarijev niz bez pobjeda u jubilarnim utrkama te je ovo bila druga slavljenička utrka (uz 100. utrku) u kojoj je Ferrari imao oba vozača na postolju.
600. utrka – VN Argentine 1997., Buenos Aires
Pole position: Jacques Villeneuve (Williams)
1. Jacques Villeneuve (Williams)
2. Eddie Irvine (Ferrari)
3. Ralf Schumacher (Jordan)
Od početka vikenda vozači Williamsa su se pokazali kao jedini kandidati za pobjedu. Dominirali su treninzima i zatim u kvalifikacijama pomeli konkurenciju, Jacques Villeneuve je bio prvi i za sedam desetinki ispred momčadskog kolege Heinz-Haralda Frentzena. Iznenađenje je priuštio Olivier Panis koji je bolid Prosta plasirao na treće mjesto sa sekundom zaostatka za Villeneuveom.
Na startu dva Williamsa jure naprijed. Michael Schumacher (startao četvrti) zamalo se sudara sa Panisom (proklizao je na ulju koje je izbacio Frentzenov motor) te zatim ulazi u klinč sa Rubensom Barrichellom i momčadskim kolegom Eddijem Irvineom. Michaelov bolid podupravlja u Barrichella te Brazilac mora u boks po novo prednje krilo (kasnije je u 24. krugu odustao), a Michael odustaje. U toj gunguli dolazi i do kontakta između Davida Coultharda i drugog Schumachera, Ralfa, nakon čega Škot ostaje bez prednjeg kotača te i on mora odustati. Očekivano, zbog puno krhotina na stazi izlazi sigurnosni automobil.
U nastavku, Villeneuve nastavlja dominirati te bježi ostalim vozačima. Njegov momčadski kolega zbog problema s gasom u šestom krugu odustaje, a 12 krugova kasnije i Panis odustaje zbog istog problema. U 24. krugu dva Jordana Ralfa Schumachera i Giancarla Fisichelle se sudaraju te Talijan mora odustati. Krajem utrke problemi nisu zaobišli ni vodećeg u utrci Villeneuvea. Zbog straha od otkazivanja mjenjača morao je pažljivije voziti te mu je značajno opao tempo, što otvara prostor Irvineu, koji je bio drugi, da pokuša prestići Kanađanina. Iako je imao velike šanse da to ostvari nije uspio te je završio drugi sa malo manje od sekunde zaustatka za Villeneuveom. Treći je bio Ralf Schumacher što je bilo njegovo prvo postolje u karijeri.
Ni ova jubilarna utrka nije mogla biti bez nekog incidenta. Ovaj put kontroverza je vezana za ceremoniju dodjele trofeja. Naime, organizatori su u čast Eddija Irvinea umjesto zastave Ujedinjenog Kraljevstva podigli Irsku trobojnicu. Irvine je inače iz Sjeverne Irske te nikad nije skrivao svoje Irsko podrijetlo, što nije nailazilo na odobravanje većine stanovništva Sjeverne Irske koje je privrženo Ujedinjenom Kraljevstvu. Nakon ove utrke Irvineova obitelj je čak primala prijeteće pozive. Netko bi pomislio da su, znajući kako se Argentinci i Britanci ne podnose još od rata koji se dogodio 1982. zbog Falklanda, organizatori to namjerno uradili, ali to je samo nagađanje. Činjenica da se isto dogodilo i u Kanadi 1995., Australiji 1996. te Monaku 1997. bi mogao govoriti u prilog tome da organizatori to nisu namjerno uradili.
“Na kraju krajeva, ako ste iz Irske, bilo Sjeverne ili Republike, vi ste Irac. Da, imam Britansku putovnicu, ali ja sam Irac. ‘Britanac’ mi zvuči malo neuobičajeno,” rekao je Irvine u intervjuu 1995. godine.
Kao prijedlog da ne dođe do istog problema Irvine je predložio da ubuduće njemu u čast podižu bijelu zastavu s djetelinom u sredini, a u slučaju pobjede da sviraju neslužbenu himnu Sjeverne Irske Londonderry Air, što su čelnici FIA-e odbili te je do kraja njegove karijere dizana zastava Ujedinjenog Kraljevstva kad god bi bio na postolju.
Izvor: GP1.hr
