Često u životu, nepredvidivost ima dvije strane: Prva u kojoj se nesretni ljudi odjednom nađu u pozitivnoj situaciji i druga gdje u kojoj uspješni pojedinci počnu ostvarivati neuspjehe.
Povijest Formule 1 ispunjena je utrkama u kojima su vodeći vozači morali odustati u posljednjem krugu. Sjećate li se Njemačke 2005. kad je Kimi Raikkonen muški stiskao do kraja unatoč ćelavim gumama i problematičnom ovjesu? Ishod znate. Stariji znalci će se sjetiti Nigela Mansella i njegovog naivnog ulaska u posljednji zavoj VN Kanade 1991. Budući prvak je usporio kako bi mahnuo publici i njegov bolid je ostao bez brzine. Njegov stari rival Nelson Piquet ga je lagano preskočio i uzeo pobjedu. Nitko ih ne može previše kriviti, misao o bilo kakvoj pobjedi nas često lansira u “sedmo nebo”.
Što je zapravo zajedničko Raikkonenu, Mansellu i Damonu Hillu o kojem ćemo podrobnije u nastavku teksta? Svi od navedenih su ranije ostvarili manje ciljeve te su čekali da se dogodi nešto još bolje i veće od njih samih. Mansell godinu kasnije premoćno osvaja svoj jedini naslov prvaka, Raikkonen 2007. uzima posljednji vozački naslov za Ferrari, dok Damon Hill… Pa, već je dobio pregršt bitaka, ali je htio još nekoliko slavljeničkih šampanjaca za uspomenu.
Krajem 1996. Williamsova zvijezda je zasluženo potvrdila naslov prvaka drugim mjesto na VN Portugala. Jedini pravi suparnik mu je bio Jacques Villeneuve, dok je Michael Schumacher muku mučio s Ferrarijem koji je tek u drugoj polovici sezone pokazao snagu. Čini se kako je momčad Williamsa sljedeće godine namjeravala dati vjetar u leđa novoj nadi Villeneuveu pa je rekla Hillu neka potraži zamjensku momčad. Na njegovo mjesto dolazi Heinz Harald Frentzen, a Hill postiže dogovor s Arrowsom – momčadi koja već dugi niz godina preživljava na marginama F1 poretka. U razgovoru za časopis Moto Sport 2007., novi vozač Arrowsa je izjavio kako su mu angažman ponudile mnogo uspješnije momčadi poput McLarena, Benettona i Ferrarija, ali bez pravih dogovora.
Te 1997. Hilla su kroz sezonu pratili obeshrabrujući problemi te je svoj prvi bod osvojio tek na VN Velike Britanije. Vjerojatno je pomislio i na raskid odnosa s Arrowsom, ali onda je 10. kolovoza na VN Mađarske odlučio pokazati da ima lavlje srce i borbenost iz starih dana dvoboja sa Scumacherom.
Prije početka trkaćeg vikenda, Michael Schumacher je vodio u prvenstvu s 53 boda, 10 više od Villenuevea. Bio je optimističan jer je njegova momčad došla na utrku s novom šasijom koja bi mu mogla dati prednost ispred Williamsa. Gerhard Berger je još uvijek slavio svoju fascinantnu pobjedu na prethodnoj utrci u Njemačkoj te je došao na Hungaroring pun samopouzdanja. Damon Hill je prilično iznenadio na treningu u petak postavivši peto vrijeme. U kvalifikacijama, većina vozača je dala prednost mekim gumama kako bi izdržali vrelo mađarsko sunce (uz iznimku Heinza Haralda Frentzena). Poredak za početak utrke je izgledao ovako:
- Michael Schumacher: 1.14.672
- Jacques Villeneuve: 1.14.859
- Damon Hill: 1.15.044
Trećeplasirani vozač Arrowsa odlično starta te do 11. kruga prestiže Jacquesa i Michaela. Bridgestoneove gume su pokazale puno bolju formu nego Goodyear te Hill počinje graditi prednost. U međuvremenu, Villeneuvea prestiže Mika Hakkinen. Veselje Finca nije dugo trajalo jer se njegov McLaren u drugom zavoju 12. kruga zaustavlja zbog problema s hidraulikom.
U 26. krugu, Frentzen pokazuje kako se isplatilo krenuti na tvrđim gumama te nasljeđuje vodstvo od Hilla koji pada na drugo mjesto. Zbog tehničkog kvara, njegova dobra forma se rastopila poput unutrašnjosti njegovog Williamsa. Naime, Nijemac u 29. krugu ulazi u boks jer mu je s bolida otpao dio pumpe za gorivo te je prisiljen odustati.
U drugoj polovici utrke, David Coulthard srčano iskorištava svježe gume: U nekim trenucima je ozbiljno priprijetio Villeneuveu te su njih dvojica vodili žestok dvoboj nakon što je Kanađanin izašao iz boksa. Zbog kasnijeg odustajanja, prisiljen je ustupiti svoje mjesto Johnnyju Herbertu. Michael Schumacher odlučno brani svoje peto mjesto i ne popušta napadima Giancarla Fisichelle koji se, pak, izvrće nakon neuspješnog prelaska u 42. krugu. Michaelu kasnije prijeti i brat Ralf kojem pogoduju tvrđe gume, pogotovo u prvom sektoru. Njihov dvoboj vodi do stvaranja malog „Schumacher vlakića“ u kojem se iza Nijemca voze Ralf Schumacher, Shinji Nakano i Eddie Irvine.
Sve do 73. kruga, Britanac je suvereno držao vodstvo. Nažalost po njega, otkazuje mu hidraulična pumpa te se drugoplasiranom Villeneuveu povećava prilika da ga napadne. Od kraja predzadnjeg kruga pa sve do cilja, aktualni svjetski prvak se zanosi lijevo-desno i praktički krstari stazom. Prilikom preuzimanja vodstva, Villeneuve izlijeće s dvije gume izvan staze jer mu je Arrows zbog poteškoća gotovo prepriječio put. Na putu do cilja, Irvine gubi kontrolu nad bolidom te se zakopava u šljunak gubeći šesto mjesto. Zbog toga, Shinji Nakano osvaja posljednji bod u karijeri. Prvu trojku upotpunjuje Johnny Herbert u Stewartu na trećem mjestu.
Video tih događanja u posljednjim krugovima VN Mađarske 1997. možete pogledati ovdje.
Nesuđeni pobjednik nije djelovao previše tužno u počasnom krugu te je iskoristio priliku da zahvali publici mahanjem (Za razliku od Mansella, nije stao tik do boksa). Dolaskom na podij, svi su veselo proslavili svoj rezultat: Jacques zbog povećanja bodovnog stanja u ukupnom poretku, Damon zbog vrijednog rezultata za momčad Arrowsa i Johnny zbog prvog (i jedinog) završetka među prva tri u sezoni.
Damon Hill, Arrows-Yamaha, Hungarian GP, 1997. #F1 @HillF1 pic.twitter.com/UMDvjsS438
— F1 Images
(@F1_Images) April 24, 2021
Od 1978. do 1997. Arrows se borio s problemima koji se mogu okarakterizirati kao početnički. Momčad nikad nije imala pravu priliku za ugrožavanje solidnih igrača iz sredine poretka, a kamoli da bi „rezervirala“ mjesto u prvih pet. Do dolaska Damona Hilla, samo je šačica vozača uspjela ostvariti plasman u prvih 5, uključujući potencijalne prvake poput Riccarda Patresea i Thierryja Boutsena. Drugo mjesto u Mađarskoj je bio konačan kraj razdoblja od 19 godina. Premda, momčad je sljedećih 5 godina preživljavala na samom začelju, daleko od akcija koje su vide u TV prijenosima. Poput Mansella i Raikkonena, Hill je tek nakon manje uspješne sezone priskrbio trijumf koji je ispunio njegovu karijeru. To nije bio naslov prvaka ni niz pobjeda u jednom dijelu sezonu: Samo usamljeno prvo mjesto na VN Belgije 1998. s Jordanom: utrka koja je bila kaotična gotovo kao i njegova sezona u Arrowsu. Osvrćući se na svoj pristup utrkivanju, Hill je jednom prilikom izjavio.
“Ako me netko kritizirao kao vozača, što bi mi takvi ljudi mogli uopće reći? Sklon sam samokritici i vlastita perspektiva me gura naprijed. Takvo razmišljanje je od goleme važnosti. “
Objava Velika nagrada Mađarske 1997. – Arrowsova zadnja nada pojavila se prvi puta na GP1.hr | Najbrži hrvatski F1 portal.
Izvor: GP1.hr
