VN Abu Dhabija: Dobitnici i gubitnici

Za nama je luda završnica još luđe sezone. Kao i poslije svake utrke, tako je i nakon ove kontroverzne utrke za VN Abu Dhabija, vrijeme da proglasimo dobitnike i gubitnike zadnje utrke sezone. Kako se pokazalo, neki su postali gubitnici i na razini cijele sezone.

Dobitnici:

1. Max Verstappen – gledajući razvoj situacije u utrci i odnose snaga na stazi pred sam kraj završnog obračuna sezone, vjerojatno su barem u jednom trenutku svi u Red Bullovom boksu možda i sam Max Verstappen kroz glavu provrtili neke propuštene prilike i nakratko vidjeli još jedno urnebesno slavlje rivala iz Mercedesa. Ipak, Hornerovo zazivanje čuda urodilo je plodom u vidu spasitelja Latifija kojemu, kao i onomad Hamilton Glocku, Verstappen duguje ulazak među vozačku elitu. Što se same utrke tiče, osim šokantne, infarktne i totalno nenormalne završnice, sama je utrka proticala u rekli bismo kontroliranoj dominaciji Lewisa Hamiltona i njegovog Mercedesa bez previše šokova čak i posebno neizvjesnih situacija. Na kraju, dvije su odluke postale ključne i to već spomenuto Latifijevo izlijetanje ali i Red Bullova odluka o prelasku na soft gume koja im je u konačnici donijela naslov, najkraće rečeno. Za sve dodatne detalje u vidu Masijevog oklijevanja s propuštanjem backmarkera itd. jednostavno nema mjesta. Sve u svemu, sve čestitke 24 godišnjem Nizozemcu na svom premijernom naslovu ali i Hondi koju ne smijemo zaboraviti i koja na oproštaju od Formule 1 slavi prvi vozački naslov još od velikog Senne i pradavne 1991. U svakom slučaju neloše ostvarenje za jedan GP2 engine.
2. Mercedes – iako razočaranje u momčadi Mercedesa koje je nastupilo onim šokantnim gubitkom vozačkog naslova u tom trenutku vjerojatno ne bi ublažilo ni 77 konstruktorskih titula, kada se dojmovi slegnu i ova utješna nagrada dobit će bez ikakve sumnje na važnosti. Pojam utješna nagrada naravno pišemo s velikim navodnicima jer time za početak ne želimo umanjiti važnost te prestižne titule ali isto tako i još jednom naglasiti kako je zasigurno nemali broj onih kojima je na listi prioriteta upravo ova titula najvažnija. Za razliku od prethodnih sedam, ova je možda i sjajnija jer nakon podosta vremena, konkurencija u vidu Red Bulla bila je uistinu žestoka pa je stoga i konačni trijumf slađi.
3. Carlos Sainz – o Ferrarijevom uzletu u drugom dijelu sezone često smo pisali u ovoj rubrici i govoreći pošteno, zasluge za to pripadaju podjednako i Sainzu i Leclercu. Svjedoči tome i tek 5 i pol bodova koji ih dijele u ukupnom poretku na kraju sezone što dokazuje kako su obojica pošteno odradili svoj posao. Možda i mimo očekivanja novajlija u momčadi pobijedio je u tom mini duelu, a u tom postignuću ključno je bilo ovo vjerojatno nikad manje uočeno i zapaženo postolje do kojega je Sainz došao u sjeni okršaja titana na vrhu. Tim četvrtim ovosezonskim postoljem, Španjolac je ostvario i dodatni profit jer je tko zna već koji maler McLarenovih vozača u ovoj sezoni, ovoga puta upravo Sainz iskoristio i za proboj na peto mjesto u ukupnom poretku vozača, tik iza velike četvorke. Rekli bismo, lijepa i zaslužena nagrada za prikazano u ovoj prilično uspješnoj sezoni.
4. Yuki Tsunoda – dosta smo kritike tijekom sezone uputili na račun mladog Alpha Taurijevog samuraja koji je u svojoj debitantskoj sezoni patio od kojekakvih dječjih bolesti. Unatoč prilično kompetitivnom bolidu, forma je bila dosta promjenjiva, a samim time i bodovni upisi kojih nije bilo previše. Ipak, za kraj sezone stigao je rezultat ali i nastup koji je u velikoj mjeri popravio dojam i nesumnjivo dao samopouzdanje i ekipi i samom Tsunodi uoči priprema za novu i drugačiju 2022.
5. Sergio Perez – iako nije završio utrku, Checka ćemo spomenuti zbog onih par minuta slave koje je doživio u “životinjskoj borbi” s Hamiltonom čime je uvelike, barem u tom trenutku, pomogao svom momčadskom kolegi. Doduše, bez svima znanog sudbonosnog Latifijevog krša, bio bi to tek potez za pamćenje, no iako pokazalo se, nije bio presudan, ovim je slavljeničkim raspletom dobio na važnosti. Ono što također možemo reći je kako je na važnosti nesumnjivo dobio i sam Perez u momčadi Red Bulla. Iako je slabija forma u prvome dijelu sezone bila možda i ključna u borbi za konstruktorski naslov, dojam je kako su Checkove dionice pred kraj sezone rapidno narasle.

Gubitnici:

1. Lewis Hamilton – uoči početka utrke i bez obzira na Maxov pole position, sedmerostrukog prvaka vidio sam kao favorita za naslov. Potez na startu i možemo reći potpuna kontrola utrke sve do tog za njega kobnog 51. kruga to su i potvrdile pa se uspon na toliko željeni tron i vodstvo na vječnoj ljestvici osvajača naslova, činio kao sigurna oklada. U trenutcima kada se stvar privodila kraju, u događaju o kojem već i ptice na grani sve znaju, dogodilo se ono malo ili nimalo vjerojatno. Onaj X faktor, faktor sportske sreće ili kako biste već htjeli nazvati sve one više sile koje su dolazile u vidu izlazaka sigurnosnih automobila, kiše i tko zna kojih sve ne uvjeta, a koje su se gotovo u pravilu okretale Lewisu u korist, sada su mu okrenule leđa i nije pretjerano reći otele iz ruku sigurnu pobjedu i novi naslov prvaka. Ipak, čestitke Lewisu na lavovskoj borbi, posebice u drugome dijelu sezone kada je u nekoliko navrata pokazao svu raskoš svog znanja i talenta.
2. Kimi Raikkonen – oproštaji čak i nekih manje karizmatičnih, ako hoćete i manje uspješnih i talentiranih vozača obilježeni su uz puno više pompe, protokola i blještavila. Iako nam je poznato kako svjetla reflektora, konfete, kojekakve torte sa simboličkim brojevima i slične kerefeke nisu ni izbliza u stilu Finskog veterana šteta je što se njegova dugogodišnja karijera završila na prilično nepopularan način. U svom stilu, lik za kojega mnogi kažu kako mu u venama umjesto krvi teče antifriz, nije ni malo mario niti cvilio zbog te zle kobi koja ga je snašla već je poslovično hladno izjavio kako rezultat na kraju ionako nije ni bitan jer kraj je došao. U danima i tjednima koji su pred nama, posebice kada se prašina oko ove lude sezone malo spusti na zemlju, retrovizora i priča o velikom Fincu bit će ne sumnjam podosta, a do tada We just leave you alone Kimi.
3. Lando Norris – možemo slobodno reći i McLaren kao momčad. U raspravi za vrijeme trajanja nedjeljne utrke prilikom još jednog neplaniranog ulaska u boks, spomenuo sam kako je razina baksuza i malera koji su imali u McLarenu u sada već protekloj sezoni bila poprilično frustrirajuća. Netko od kolega dobro mi reče kako je to prokletstvo gužve u sredini poretka u koju su se posebice u padom forme obilježenom drugom dijelu sezone, prečesto nalazili narančasti bolidi. Slična situacija dogodila se Landu Norrisu i u Abu Dhabiju kada je zbog slow puncturea izgubio i protrajbao sve ono dobro što je u utrci radio, a tu prije svega mislim na momački fight s Bottasom. Taj ga je maler vjerojatno stajao i pete pozicije u ukupnom poretku pa stoga unatoč nekim solidnim ostvarenjima i Lando i čitava momčad sezonu završavaju u silaznoj putanji. Ricciardo? Kao i nažalost previše puta do sada, u nedjelju apsolutno nevidljiv.
4. Antonio Giovinazzi – ohrabren solidnim nastupom u Saudijskoj Arabiji, ne sumnjamo kako je Talijan priželjkivao puno ljepši i dojmljiviji oproštaj s Formulom 1. I zbog oproštaja od ekipe i grida ali nesumnjivo i zbog općeg dojma koji je želio ostaviti kao svojevrsni zalog za planirani povratak među svjetsku vozačku elitu. U taj povratak, Antonio je poprilično uvjeren, ako smijem reći, ja osobno baš i ne, no to tom po tom. U svakom slučaju iako u rezultatskom smislu nebitan, vjerujem kako su i u Alfa Romeu planirali nešto drugačiji završetak jedne vozačke i tehničke ere.
5. Valtteri Bottas – nećemo previše kritizirati Finca zbog samog rezultata i završne pozicije pa čak ni općeg dojma jer njegov je značaj u utrci kao uostalom i većine drugih vozača, ionako bio gotovo nikakav s obzirom da su svjetla reflektora odavno preuzeli drugi akteri. U smislu rezultata, završio gdje je i započeo u utrci koja mu je nekako stalno išla u krivo i u kojoj nije uspijevao probiti se prema vrhu. Možda je svoj oproštajni nastup, pa i čitavu sezonu Finac zamišljao nešto uspješnije, kompetitivnije i uvjerljivije, no na odlasku iz momčadi, kao vjernom poslušniku, ekipa će mu biti zahvalna ako ništa drugo, na nemalom broju bodova koje je ugradio u ovosezonsku utješnu titulu.