Utrka za Veliku nagradu Australije je postala dio Formula 1 svjetskog prvenstva 1985. godine, a prvi krugovi su voženi na uličnoj stazi u Adelaideu (Adelaide Street Circuit), u Istočnoj Australiji. Zaključno sa sezonom 1995. najbrži cirkus je otišao iz Adelaidea, i sve do danas VN Australije gledamo na stazi u Albert Parku u Melbourneu (Melbourne Grand Prix Circuit). Pobjedniku VN Australije se dodjeljuje trofej nazvan po Jacku Brabhamu, dizajniran prema upravljaču jednog od bolida koje je Brabham vozio.
Od preseljenja u Melbourne, VN Australije je otvarala sve sezone, osim sezona 2006. i 2010. Dok se utrkivalo u Adelaideu, vozači su u Australiji zatvarali prvenstvo, tako da su neke od najzanimljivijih i najupečatljivijih borbi za naslove svjetskih prvaka održane upravo u Adelaideu.
Australac Lex Davidson i Nijemac Michael Schumacher su dva najuspješnija vozača u 86-godišnjoj povijesti utrkivanja u Australiji, svaki s po četiri pobjede, dok su s po 12 pobjeda McLaren i Ferrari najuspješnije momčadi. Upravo je Michael Schumacher svoj prvi naslov svjetskog prvaka osvojio na stazi u Adelaideu, na zadnjoj utrci sezone 1994., pobijedivši Damona Hilla za samo jedan, jedini bod.
Borba za naslov
Šesnaesta i posljednja utrka tužne sezone 1994. održana je 13. studenog na stazi u Adelaideu, za VN Australije. Vozač momčadi Williamsa, Nigel Mansell, pobijedio je nakon 81 odvezenog kruga, a odmah iza njega, na pobjedničkom postolju su se našli Ferrarijev Gerhard Berger i Martin Brundle iz momčadi McLaren. No, pobjedničko postolje je daleko od onoga zbog čega se posljednja utrka sezone 1994. pamti. Naime, Michael Schumacher je u Australiju došao kao vodeći u poretku za naslov svjetskog prvaka s 92 boda na svom računu, dok ga je u stopu pratio Damon Hill, sa samo jednim bodom manje. Momčad Franka Williamsa je u poretku konstruktora vodila sa 108 bodova, dok je iza njih bila momčad Benetton, s ukupno 103 boda. Jasno je bilo da će se osvajači oba naslova, i vozačkog i konstruktorskog, odlučiti upravo na posljednjoj utrci sezone.
Bilo je to prvi put nakon 8 godina da se odluka o prvaku donosi na posljednje dvije utrke sezone, koje su se odigrale u razmaku od samo tjedan dana.
Damon je pobijedio na kišnoj Suzuki i tako se primaknuo Michaelu na jedan bod zaostatka. Vremenski uvjeti na dan kvalifikacija u Adelaideu nisu bili ništa bolji. Mansell je odvezao dobro vrijeme, dok je nezgodna staza u kombinaciji s lošim uvjetima uzela vremena nekolicini vozača. Schumacher je udario u zid, Herbert se okrenuo na stazi i umalo pokupio Mansella, dok se Berger u petom zavoju zakopao u pijesak. Takvi uvjeti na stazi su uzrokovali da se vremena od petka računaju za startne pozicije. Tako su Michael Schumacher i Damon Hill u nedjelju startali s druge i treće pozicije, odmah iza Nigela Mansella. Ostalo je povijest.
Uz zelena svjetla, Schumacher i Hill su prošli pored Mansella i poveli utrku za naslov. Iako s oštećenim prednjih krilom, Schumacher je već na kraju prvog kruga stekao prednost od dvije sekunde u odnosu na Hilla. Hill se nije predavao. Na stazi od samo 3,7 km, na kojoj se utrkivalo 26 vozača, bila je prilična gužva. Schumacher je već u desetom krugu pretekao posljednjeg vozača za čitav krug. Jedan iza drugog držali su strašan tempo. Već u 17. krugu, trećeplasirani Hakkinen je za njima kasnio skoro pola minute. Prvi od vjerojatna tri ulaska u boks, Hill i Schumacher su odradili zajedno, i vratili se na stazu kao da se ništa nije ni desilo.
Sudar titana
Do 21. kruga, Mansell se vratio na treće mjesto, ali je čitav svijet gledao što se zapravo dešava naprijed. Stvari su se odvijale u korist Williamsa glede konstruktorskog naslova, ali je Schumacher vješto zadržavao Hilla i vodio u borbi za naslov svjetskog prvaka u poretku vozača.
Kako se za vodeće u utrci približavao drugi ulazak u boks, Schumacher je stisnuo gas pokušavajući pobjeći Hillu. U tome mu je pomogao Heinz – Harald Frentzen, koji je, iako zadržavajući Schumachera prije nego ga je pretekao za čitav krug, zadržao Hilla još više. Michaelova prednost je u 34. krugu iznosila 2,8 sekundi. Hill mu se u naredna dva kruga približio, da bi u petom zavoju 36. kruga, Schumacher dohvatio rubnik i izletio sa staze. Provozao se po travi, poljubio zid i vratio se na stazu.
Zadnji desni kotač Michaelovog bolida je pretrpio najveći udar i činilo se kao da je oštećen kad se vratio na stazu. Zahvaljujući razlici koju je Schumacher imao prije izlijetanja sa staze, Hill je na mjesto zločina došao prekasno da bi znao da je Michaelov bolid oštećen.
“Uopće nisam vidio kad je udario u zid,“ prepričavao je situaciju Hill, “Vidio sam ga kako se vozi po travi i pomislio sam kako je samo proklizao i da je s njegovim bolidom sve uredu.“
Pred Hillom se stvorila savršena prilika za napad na pobjedu i naslov prvaka te ju je odlučio iskoristiti. Hill je držao lijevu stranu kako su ulazili u desni zavoj, ali mu se Schumacher ispriječio izlazeći s idealne putanje. Hill je ipak skrenuo desno i napao Michaela s unutarnje strane. Michael je oštro skrenuo i tada je Hill znao točno gdje mu se protivnik nalazi. Nastavio je pritiskati, njegov Williams je krenuo preko rubnika, ali nije bilo šansi da izbjegne sudar. Schumacher je bočnom stranom udario u Hillov prednji kotač, a onda je stražnjim krajem zadao konačan udarac.
Benettonov B194 s Michaelom Schumacherom za upravljačem je poletio na dva kotača i kada se činilo da će se prevrnuti, vratio se na “sve četiri” i zaustavio uz barijere pored staze. Hill je nastavio, ali samo do boksa, gdje su Williamsovi mehaničari otkrili da je prednji lijevi ovjes oštećen bez mogućnosti popravljanja. Prvenstvo je izgubljeno.
Schumacher je još neko vrijede čekao iza zaštitne ograde u zavoju broj pet ishod borbe za naslov. Gledao je Mansella kako prolazi pored njega jednom, pa drugi put, tek da bi treći put vidio da nema Damona. Tad je bio svjestan što se dešava. Razglas je isto potvrdio.
Michael Schumacher je osvojio prvi, od ukupno sedam u karijeri osvojenih, naslov svjetskog prvaka.
Zavoj pet u 36. krugu je odlučio naslov svjetskog prvaka u poretku vozača, kao i naslov u poretku konstruktora. Nigel Mansell je 31. i posljednjom u karijeri pobjedom zatvorio sezonu 1994.
Bez reakcija
“Schumacher je nemilosrdan vozač koji će uraditi sve za pobjedu,“ komentirao je sudar između Hilla i Schumachera Bernie Ecclestone, “Ako on može živjeti s tim, ja nemam ništa protiv.“
Tek kad je pogledao snimak sudara, Hill je shvatio koliko je blizu bio osvajanja naslova. Čelnici FIA-e su pregledavali snimak, međutim odlučili su da neće poduzimati nikakve mjere. Još uvijek potreseni radi Sennine smrti, iz momčadi Williamsa su odlučili da neće ulagati žalbu. Patrick Head je jasno rekao da to ne znači da smatraju da Schumacher nije kriv.
“U momčadi smatramo da je Schumacher u potpunosti igrao prljavo,“ rekao je 2006. Head, “Trebao je nastaviti utrku s oštećenim bolidom na klizavoj stazi kad je vidio da će ga Damon vrlo vjerojatno preteći. Sam je odlučio da se to ne desi.“
Bilo je to treći put u šest sezona da se odluka o naslovu donese sudarom između dvojice glavnih igrača. Alain Prost je 1989. godine titulu osvojio sudarivši se sa Sennom, da bi samo 12 mjeseci kasnije, Senna isto uradio Prostu. Schumacher i Benetton su nekoliko puta tijekom sezone 1994. proglašenim krivim za različite prijestupe, ali u ovom slučaju, FIA je odlučila ne poduzimati ništa.
I danas, mnogi smatraju kako je Schumacher namjerno udario Hilla. Senna i Prost su u obje situacije vozili ispravne i neoštećene bolide, dok je Schumacherov bolid bio značajno oštećen, zbog čega se činilo kako je sam donio odluku da niti on, ni Hill neće završiti utrku. Tri godine kasnije, slična sumnjiva situacija se desila, kada se Schumacher sudario s Jacquesom Villeneuveom spriječivši ga da osvoji naslov svjetskog prvaka. Tada, Schumacher je proglašen krivim, oduzeti su mu svi bodovi i isključen je iz poretka za naslov. Bilo je to posljednji put da je odluka o prvaku donesena sudarom između dva konkurenta.
“Za mene, od početka je bilo jasno da će Ayrton osvojiti naslov, a ne ja,“ kasnije je skroman bio Schumacher, “Nažalost, on nije bio s nama na posljednjim utrkama. Volio bih mu dati ovaj naslov, on ga je zaslužio. Imao je najbolji bolid, bio je najbolji vozač i to je sve što ja mislim o njemu.“
Iako su ga mnogi krivili za sudar, Schumacher nikad nije priznao da se namjerno sudario s Hillom. Hill je godinama izbjegavao komentirati incident iz Adelaidea, da bi u konačnici priznao kako misli da je Schumacher namjerno udario u njegov bolid. S obzirom na to da nije bilo konkretnih kazni od strane krovne organizacije, Michael Schumacher je s 25 godina postao drugi najmlađi svjetski prvak poslije Emersona Fittipaldija i prvi Nijemac koji je osvojio naslov svjetskog prvaka u Formuli 1, bez obzira na okolnosti u kojima se isto odigralo.
Što bi bilo da je bilo
Puno se pričalo što bi bilo da je Hill nastavio utrku. Vrlo vjerojatno bi lagano dovezao bolid do kraja utrke i postao prvak. Javnost bi reagirala drugačije. Hill bi narednu sezonu dočekao u slavljeničkom ruhu, možda bi doveo Williams do svoje druge titule. Gorak okus u ustima bi osjećao Schumacher, a ne on. Možda bi sredinu devedesetih danas pamtili po dominaciji Damona Hilla, a ne veličini Michaela Schumachera. Možda Schumi nikada ne bi došao u Ferrari…
No sve je to jedno veliko možda.
Statistika je jasna. Damon Hill je osvojio samo jedan naslov svjetskog prvaka Formule 1 tijekom osam sezona koje je proveo na stazi. Michael Schumacher je najtrofejniji vozač Formule 1 do danas. Nakon naslova osvojenog 1994. godine, Schumacher ih je osvojio još šest. Jedini je u povijesti Formule 1 koji se sedam puta okrunio naslovom svjetskog prvaka. Voljeli ga ili ne, statistički je najuspješniji vozač koji se ikada natjecao u Formuli 1. Kada bi se ulazilo u što bi bilo kad bi bilo, tko zna koliko grandioznija bi i Schumacherova statistika bila.
Ostaje samo ono što jeste, da se prisjećamo velikih trenutaka zbog kojih svi uživamo u najbržem cirkusu na svijetu.
Izvor: GP1.hr
