Utrka na legendarnom Spa Francorchampsu jedna je od nesumnjivo najiščekivanijih i najomiljenijih postaja u kalendaru. Upravo zato vjerujem kako su svi ljubitelji Formule 1 blagonaklono dočekali objavu kako ćemo i u ovoj čudnjikavoj sezoni i dalje gledati VN Belgije. Ipak svim sklonostima unatoč, teško je reći kako će nam ovogodišnje izdanje ostati u predugom sjećanju jer što se same utrke tiče, nekakav krajnji ishod bio je prilično izvjestan i očekivan. Već poznati trojac na vrhu, prema najavama očekivano dobar Renault, od očekivanja dosta slabiji Racing Point i potpuno pogubljeni Ferrari što u danim okolnostima opet nije bilo preveliko iznenađenje, sukus su onoga što smo gledali na stazi nakon kratke mini ljetne stanke i nastavka jurnjave po kalendaru.
Dobitnici
Moram priznati kako je u tekućoj sezoni pisanje ovih izvještaja i ocjena postao prilično zahtjevan i nezahvalan posao, a to se posebice odnosi na kategoriju dobitnika. Naime krajnje je upitno ima li smisla standardni trojac iz prve lige, Formule 1, A kategorije ili kako god ćemo nazvati mini prvenstvo Hamiltona, Bottasa i Verstappena više i spominjati jer osim slučajne pobjede Bottasa i Maxa ili pak kakvog Bottasovog podbačaja, sve ostalo su mini rotacije unutar njihovog zatvorenog trokuta koje vjerujem više ne uzbuđuju niti njih same. Stoga su u konkurenciji ostali vozači i momčadi koje se bore za ostatke, a čiji su učinci također često ispod očekivanja i realnih mogućnosti (pitati Albona, Racing Pointe, često i Sainza, o Ferrariju da ne pričam). Stoga ispada kako je doista puno lakše kuditi nego hvaliti. Ipak, i ovoga puta izdvojili smo nekoliko vozača koji su zaslužili biti u skupini winnera.
Renault – već u najavi utrke spominjalo se kako bi dvije nadolazeće utrke zbog konfiguracija staza trebale odgovarati momčadi Renaulta. Zbog toga se Ricciarda i Ocona, pokazat će se s pravom, označavalo kao potencijalne dark horse vozače koji bi u ovoj utrci mogli biti faktor (naravno ne baš u kontekstu pobjede pa čak niti postolja u nekim normalnim okolnostima). Naravno, lakše je to reći nego provesti u djelo jer u Formuli 1 postoji milijun situacija koje vas u trenu izbace iz stroja, no nasreću za francusku momčad, to se nije dogodilo. Bez sumnje najbolja ovosezonska utrka za žute bolide završila je respektabilnim pozicijama za oba vozača i što je najbitnije, velikom količinom osvojenih bodova čime se Renault ravnopravno uključio u borbu za do sada neuhvatljivo treće mjesto u poretku konstruktora. Ukoliko bi ovako dobar rezultat ponovili i u Italiji, Renault bi se vrlo lako mogao prometnuti u lovinu za ostatak društva koji puca na mjesta iza Mercedesa i Red Bulla. Naravno, ostaje pitanje mogu li i približno sličan dojam ostaviti i na nekim drugim stazama i ovako dobre rezultate ponavljati malo češće.
Pierre Gasly – iako u konačnici Francuz nije ostvario nekakav izvanserijski rezultat, vjerujem kako je puno onih koji su s odobravanjem gledali proboj njegovog Alpha Taurija prema bodovima. Naime, već uoči početka utrke Francuz je izjavio kako će nedjeljni nastup biti u čast njegovom najboljem prijatelju Antoineu Hubertu koji je upravo ovdje prošle godine tragično nastradao. Jasno nam je kako je Formula 1 surovi profesionalizam u kojem nema previše mjesta za emocije, no svakako i zbog ovoga razloga Gaslyjev rezultat je vrjedniji i veći. Naravno i bez svega navedenog, Gasly je zaslužio pohvale jer je nakon pada na začelje sve konkurentniji Alpha Tauri dovezao u top 10 i ušićario još pokoji bod te tako nastavio svoj pristojan učinak trećim ulaskom u bodove u posljednje četiri utrke.
Lando Norris – u tekućoj sezoni u McLarenu unatoč nekim solidnim rezultatima nikako ne uspijevaju sastaviti dobru i kvalitetnu utrku s oba vozača jer uvijek se nekako dogodi da barem jedan od njih na neki način zaglavi ili podbaci. Zbog takvoga slučaja u kojem zbog kvara na Sainzovom bolidu Španjolac nije niti krenuo u utrku, na Landu je bio zadatak spašavati što se spasiti da. Deseto, odnosno realno gledajući deveto mjesto sa starta, pretvorio je u sedmo što na kraju i nije bog zna kakav napredak, no za McLaren ovi su bodovi nesumnjivo važni. Naime, kao i spomenuti Renault, sigurno je kako će i u britanskoj momčadi pokušati osigurati ulazak među tri najbolje momčadi pa je i u tom kontekstu važno što se na ovaj način, ako ništa drugo, malo ublažio Renaultov veliki bodovni iskorak i održao plasman ispred Racing Pointa, momčadi koje su realno najveći konkurenti u borbi za top 3.
Halo zaštita – nakon uvođenja ovog sigurnosnog elementa na bolide natipkano je vjerojatno na kilometre rečenica i tekstova o njegovoj svrsi, ulozi i razlozima instalacije na bolide. Mnogi su smatrali kako ta skalamerija nataknuta na bolide nepovratno uništava i nagrđuje vizualni izgled te kako zbog smanjene vidljivosti možda i donosi više štete nego koristi. Ipak, bili orijentirani pro ili kontra, u prilično ružnom sudaru koji su doživjeli Giovinazzi, a potom i Russell, pokazalo se kako sigurnost nema alternativu. Scena u kojoj je Russell naletio na kotač koji je prilikom sudara otpao s Alfa Romeovog bolida i još k tome s dijelovima ovjesa na sebi, bila je prilično gadna. Teško je reći gdje bi, bi li i kojim intenzitetom taj kotač eventualno pogodio i samog vozača, no u brojnim situacijama u sportu i izvan njega svjedoci smo kako se nesreće često događaju upravo u nevjerojatnim i često teško objašnjivim okolnostima. Stoga još jednom palac gore za sigurnost.
Gubitnici
Carlos Sainz – tijekom protekle sezone Carlos Sainz, a posljedično i McLaren, bili su sinonim za kontinuitet i konstantu. Uvijek na granici dobrog i vrlo dobrog, često i odličnog što im je upravo tim konstantnim kljuckanjem bodova i donijelo četvrto mjesto u poretku na kojem ih uoči sezone 2019. nisu baš mnogi vidjeli. Nažalost u tekućoj sezoni stvari su se za Španjolca poprilično promijenile. U dosadašnjih sedam utrka upisao je Sainz čak tri nule i tek dva pristojnija rezultata u Austriji odnosno Španjolskoj. Često sputan kojekakvim problemima što je bio slučaj i u Belgiji, Carlos je upisao mršava 22 boda što je rezultat ispod očekivanja i zbog kojega osim samoga Sainza pati i McLaren kome prosuti bodovi u tijesnom fightu konstruktora, itekako nedostaju.
Ferrari – momčad koja je prije samo godinu dana na Spa-u u jednom vikendu uhvatila sve što se uhvatiti moglo i nastupila prilično dominantno, sada je djelovala u najmanju ruku očajno. Prolaz u Q2 na jedvite jade, ćuške koje su im u utrci dijelili valjda svi osim Williamsa i u konačnici bijedno 13. i 14. mjesto (s tim da su iz utrke ispali realno brži Sainz, možda i Giovinazzi) rezime su tragedije u Ardenima. Iako su najavljivali težak vikend zbog kroničnog deficita u snazi motora, nisam vjerovao da bi se Scuderiji mogao dogoditi cirkus ovoga tipa. Jedina stvar koja u ovom trenutku zvuči lošije od Ferrarijeve sadašnjosti je pogled u budućnost i utrka na super brzoj Monzi koja slijedi za tjedan dana, na njihovu sreću bez gledatelja.
Racing Point – nakon dva solidna izdanja na VN Štajerske i Mađarske uslijedila je puška na Silverstoneu. Druga utrka u Silverstoneu, potom i u Španjolskoj, opet su bile solidne pa je po dosadašnjem modelu rada bilo za očekivati kako i u Belgiji dolazi treća nesreća jer to je otprilike model prema kojem su u pinky momčadi funkcionirali u dosadašnjem dijelu sezone. Mala šala ali ono što svakako za Pereza i Strolla nije šala su tek tri mršava boda i prilično neuvjerljiv nastup na Spa-u. Jasno je kako su Spa pa i nadolazeća Monza specifične staze koje često i nisu previše relevantne za cjelokupnu sliku o mogućnostima bolida, no ako uzmemo u obzir kako je ovogodišnji Racing Point u velikoj mjeri istovjetan lanjskom Mercedesu, onda je ovaj loš nastup još intrigantniji. Priča o potencijalu i dalje se vrti i stoji, ali se sve više doima kako je ovogodišnji pinky Mercedes za Racing Pointovu ekipu ili zvijer koju ne znaju ukrotiti ili violina, ili kakav glasovir kojega ne znaju ugoditi i poštelati. Sve u svemu, nekim solidnim nastupima zasigurno se očekivalo više od trenutno četvrtog mjesta u poretku, 90 bodova manjka za Red Bullom i čak minus 200 u odnosu na pravi Mercedes.
Događanja na utrci – nedavno sam u jednom od pregleda spomenuo kako bez kiše, sigurnosnih automobila, raspadajućih guma ili nekog dodatnog x-faktora teško možemo očekivati čak i prosječno zanimljivu utrku pa taman da se ista održava i na legendarnom Spa-u. Izostanak kiše koja u Belgiji inače nije strana i izlazak sigurnosnog automobila taman u vrijeme kada se otvorio pit window, dodatno su smanjile doživljaj i mogućnost za nešto neočekivano. Pretjecanja kojih je istini za volju bilo podosta nisu u prevelikoj mjeri promijenila opći dojam jer su se očekivano događala među bolidima iz druge i treće lige. No kao što znamo, nema potrebe previše kukati jer to je trenutna realnost koja se u normalnim okolnostima utrka neće tako skoro promijeniti. Ako ništa drugo, osobno sam barem uživao u krajoliku i nekim doista sjajnim kadrovima bolida kakvi se teško mogu vidjeti na nekim drugim stazama.
Izvor: GP1.hr
