U najavi utrke svi smo znali da će, barem na papiru, ova staza odgovarati Ferrariju te da im je, uz nadolazeću Monzu, ovo vjerojatno najbolja šansa za pobjedu ove sezone te bolju priliku će teško dobiti u preostalim utrkama. Ipak, ovaj vikend ostavlja gorak okus u ustima zbog tragične nesreće u kojoj je život izgubio mladi vozač Formule 2 Anthoine Hubert. Talentiran vozač kojem je Formula 1 bila vrlo izgledna destinacija. Ovako se, nesretnim spletom okolnosti, pridružio drugim slavnim vozačima u nebeskim stazama.
No, cirkus ide dalje. Vozači Formule 1 su bili shrvani s tužnom vijesti koju su čuli u subotu navečer, ali krenuli su dalje. Treba biti dobro psihički jak pa nakon smrti kolege vozača na stazi odmah dan iza sjednete u bolid i prolazite mjestom stravične nesreće krug za krugom u utrci. Imaju moć da nakon ulaska u bolid zaborave na svijet oko sebe i sve događaje oko sebe te se koncentriraju samo na utrku. Kako je jedan bivši vozač ispričao, koji je vozio 1970., ne sjećam se o kome je riječ, nakon smrti Jochena Rindta u Monzi plakao je dok je bio u garaži, potom je sjeo u bolid te kao da ništa nije bilo mrtav-hladan je odvozio vrlo brz krug te nakon što se vratio u garažu, izašao iz bolida i skinuo kacigu opet je nastavio plakati. Svaka im čast na takvoj mentalnoj snazi.
Tako kako su se vozači posvetili utrci unatoč teškoj situaciji, okrenimo se i mi. Očekivali smo brz Ferrari zbog karakteristika staze koje dosta odgovaraju njihovom SF90. Na treninzima su to i pokazali, a potom i u kvalifikacijama. Mercedesima je nedostajalo ubrzanja na pravcima, ali to su nadoknađivali u zavojitom srednjem sektoru. 20 konjskih snaga više koje ima Ferrarijev motor u odnosu na Mercedesov te Ferrarijeva filozofija dizajna bolida su činili glavnu razliku.
Leclerc je pokazao bolju brzinu od Vettela, što je kapitalizirao pobjedom. Ali i Vettel je imao prste u tome. On je puno brže od ostalih vodećih potrošio svoje meke gume te je morao ranije u boks po nove srednje tvrde. Dva Mercedesa i Leclerc su produžili svoje prve stintove te tek sedam krugova iza Sebastiana išli u boks. Tih sedam krugova Vettel je odlično iskoristio te izbio na čelo utrke. No ne zadugo, morao je propustiti Leclerca jer je gubio dosta vremena u odnosu na njega i Mercedese. Zatim je dao svoj doprinos pobjedi Leclerca usporavanjem Hamiltona 4-5 krugova, što je Charles iskoristio da stvori prednost od 6.5 sekundi ispred Lewisa i Sebastiana, da bi nakon Hamiltonova pretjecanja Vettela prednost najprije povećao na 7.2 sekunde, nakon čega je Hamilton krug za krugom tu prednost smanjivao dok nije došla do devet desetinki na kraju utrke. Vettel je u Belgiji uradio upravo ono što je Verstappenu nedostajalo u Mađarskoj od Pierrea – Hamiltonu omeo tempo i onemogućio da u završnoj fazi utrke preuzme vodstvo.
Zašto Ferrari brže troši gume od Mercedesa? Ferrari ima brži bolid u jednom krugu na stazama gdje se dosta vremena provede u vožnji pod punim gasom. Postižu veće brzine na pravcima zbog jačeg motora i manje količine downforcea. Taj manjak downforcea ih najviše kažnjava u zavojima jer zbog manjeg aero potiska ne uspjevaju dovoljno energije unijeti u gume te se u zavojima gume koje nisu u optimalnom temperaturnom rasponu mrve i brže troše. Izgleda da je Leclerc našao bolje rješenje za taj problem jer su njegove gume bolje izdržale od Sebastianovih, a uz to manje je vremena gubio u odnosu na Hamiltona nego Vettel.
Bolid očito ne odgovara Vettelu. Pritom on pokazuje vrlo dobru dozu smirenosti i timskog rada čim je pomogao Leclercu i Ferrariju da konačno odnesu pobjedu ove sezone. I ne treba ga odmah proglašavati nesposobnim i nedostojnim one četiri titule koje je osvojio u Red Bullu. Svi vozači imaju svoje uspone i padove u karijeri. Vettelovi padovi su počeli u ovo vrijeme Mercedesove dominacije. S druge strane, Hamilton je svoje padove “ispucao” u vrijeme od 2009. do 2013., a posebno je tešku imao 2011. s brojnim kontaktima s Massom i ostalim incidentima, i konačno je s Mercedesom dostigao vrhunac. Ako se sjećate, i Schumacher je imao teških trenutaka u Ferrariju, pa čak i sramotnih. Naravno, Vettel nije Schumacher, tako da sigurno neće ponoviti Michaelova postignuća, no siguran sam da bi bio prezadovoljan makar jednim naslovom prvaka s Ferrarijem.
Mercedes je izvukao maksimalan mogući rezultat u Belgiji. Hamilton je završio vrlo blizu pobjede, a Bottas je imao vrlo samozatajnu utrku te je na treće mjesto izbio samo zbog Vettelovih muka s gumama. Kako se sezona primiče kraju sve manje viđamo onog preporođenog Valtterija s početka sezone. Lewis je pokazao kako je on i dalje “šef” momčadi, ostvaruje ono što je Schumacher ostvarivao s Ferrarijem u svoje vrijeme, pa čak i nadmašuje. Momčadski kolega nema nikakve šanse protiv njega te je Valtteri umjesto da nastavi u svojoj 2.0 verziji postao “Barrichello 2.0”. Šteta za vozača njegovih kvaliteta. Ipak mu je Lewis momčadski kolega a voziti s njim u istoj ekipi nije nimalo lako. Svi koji su mu bili momčadske kolege dobro to znaju i osjetili su na svojoj koži.
Primjetio sam i da su neki zamjerili Lewisu što nije imao crni povez na ruci u čast preminulog Huberta. To je stvar izbora, i treba to poštivati. Lewis je objavio dirljivu poruku putem društvenih mreža, imao je prigodnu naljepnicu na bolidu, kao i svi drugi, i on je očito smatrao kako je to dovoljno. Crni povez na ruci ne mora biti niti je simbol tuge i sućuti, mnogi ljudi stavljaju takve oznake samo da bi se pokazali u društvu a ustvari su sebične i bezosjećajne osobe. Zato ne treba Lewisu zamjerati zbog toga ni tražiti dlaku u jajetu.
Da se vratimo događajima sa staze. Red Bull je imao slab vikend. S Verstappenom su imali mogućnost kakve-takve borbe s vodećima, no Max je to uprskao već u prvom zavoju kontaktom s Kimijem Raikkonenom. Svojevrsni deja vu slične situacije iz 2016. – Kimi je krenuo trkaćom putanjom u prvi zavoj, Max ušao u prazan prostor koji je postajao sve manji i manji do trenutka kad je kontakt bio neizbježan. Onda je došlo do još jednog kontakta u Raidillonu, doduše puno blažeg i s nikakvim posljedicama, nakon čega je Max završio u ogradi i rastužio svoje navijače.
Zato je vikend za Red Bull spasio Alexander Albon. Zbog promjene motora startao je sa 17. mjesta. U utrku je krenuo na srednje tvrdim gumama te u do prvog odlaska u boks se probio nadomak bodova. Zatim je prelaskom na meke gume bolid proradio i redom su padali Magnussen, Stroll, Hulkenberg, Gasly, Grosjean, Ricciardo, Kvjat i u zadnjem krugu Perez. Zbog Norrisovog nesretnog odustajanja u zadnjem krugu dobiva peto mjesto “na poklon”, no to nimalo ne umanjuje njegovo dostignuće u utrci nakon starta sa začelja. Ako će ovako dobar biti i u preostalim utrkama mjesto u Red Bullu bi mogao zadržati i iduće sezone.
McLaren je imao vikend za zaborav. Počelo je problemima za Sainza koji nije mogao ni startati kako treba te je već krajem drugog kruga parkirao bolid u izletnoj zoni bus-stop šikane. S druge strane, Norris je imao fantastičan start te je iskoristio gužvu koju su stvorili Max i Kimi i nakon prvog zavoja probio se na peto mjesto. Držao ga je cijelu utrku, sve do početka zadnjeg kruga kad je Renaultov motor odlučio otkazati poslušnost. Velika šteta za Norrisa, a koliko je bio žalostan zbog toga mogli smo čuti putem momčadskog radija u trenutku odustajanja. Definitivno zvijezda budućnosti, još je puno toga pred njim.
Odličnu utrku su imali Racing Point i Toro Rosso. Perez je završio šesti nakon starta s devetog mjesta. Moglo je to biti i peto mjesto, no i ovo je odličan rezultat za Sergia kojem su ovo prvi osvojeni bodovi još od Azerbajdžana! Tad je isto bio šesti. Stroll je uspio doći do jednog boda nakon starta s 13. mjesta, i to zahvaljujući najprije odustajanju Norrisa i potom izlijetanju Giovinazzija u zadnjem krugu. Toro Rossovi vozači Kvjat i Gasly su sedmim i devetim mjestom donijeli solidne bodove svojoj momčadi. I oni su profitirali odustajanjem spomenutog dvojca u zadnjem krugu. Bodove je još osmim mjestom osvojio Hulkenberg za Renault čime se borba za peto mjesto u poretku konstruktora zahuktava jer su Toro Rosso, Renault i Racing Point zbijeni u 11 bodova. No, ni Alfa Romeo nije daleko s osam bodova zaostatka iza Racing Pointa te se može još dosta toga promijeniti.
Ricciardo je imao tešku utrku koju bi sigurno htio što prije zaboraviti. Završio je tek 14. zbog čudne odluke momčadi da 42 kruga odvozi na srednje mekim gumama. Skroz neobjašnjivo. Osim njega, vikend za zaborav su imali i u Alfi i u Haasu. Kimijeva utrka je bila od starta kompromitirana jer je nakon sudara s Maxom ostao s jako oštećenom podnicom. Utrku je završio tek 16., no barem je završio za razliku od Antonia. Giovinazzi je držao solidno deveto mjesto u utrci sve do zadnjeg kruga kad je izletio u Pouhonu i završio u ogradi. Dobro je vozio cijelu utrku, pretjecao je i probijao se kroz poredak, a onda je tako lako sve prosuo.
A što tek da kažu u Haasu? Nisu imali nikako brzine, svi su ih redom pretjecali te su utrku završili na 12. i 13. mjestu. Iza njih su jedino ostala dva spora Williamsa (očekivano), Kimi s oštećenom podnicom te Ricciardo s katastrofalno lošim gumama.
Sljedeća utrka je već ovaj vikend – VN Italije. Domaća Ferrarijeva utrka. I na ovoj su stazi prvi favoriti zbog još dužih pravaca nego u Belgiji. Brigu će im opet stvarati tempo u utrci i jače trošenje guma, no teoretski će lakše podnijeti te poteškoće nego u Belgiji. Ostaje vidjeti hoće li se ta teorija pokazati i u praksi. A uz to je i veliko slavlje u Italiji zbog 90. godišnjice osnivanja Ferrarija (momčad je osnovana točno 16.11.1929.). Odličan bi poklon bio svim Tifosima pobjeda Ferrarija u Monzi koju traže još od 2010., a dvostruko slavlje su zadnji put imali davne 2004. Vrijeme bi bilo za pobjedu u hramu brzine, a ujedno je ovo posljednja staza ove sezone na kojoj su čvrsti prvi favoriti.
Izvor: GP1.hr
