Velika Nagrada Emilia Romagna nam je po prvi puta nakon davne 2006. donijela oktanski ciklus u dvorište legendarne staze Autodromo Internazionale Enzo e Dino Ferrari – ili ti jednostavno Imole.
Utrka 2006, koja je bila 26. izdanje VN San Marina, održala se 23. travnja i bila je četvrta utrka prvenstva. Slavio je, naravno, Michael Schumacher. Legendarnom je Nijemcu to bila peta pobjeda na Imoli u šest utrka, Fernando Alonso uvukao se s pobjedom 2005. godine. Schumiju je to bila prva od sedam pobjeda te sezone i 85. u njegovoj izuzetno uspješnoj karijeri. Puno se toga promijenilo od 2006. godine. Schumi je bio neprikosnoveni kralj Formule 1. Njegovi rekordi bili su debelo ispred ostalih velikih šampiona. Recimo, tadašnji najbliži pratitelj po broju ukupnih pobjeda bio je Alain “Profesor” Prost s 51 pobjedom.
ICEMAN SE NE ZAUSTAVLJA
Jedini aktualni vozač s trkaćim iskustvom na Imoli je Kimi Raikkonen. Finac nije došao do cilja u tri od šest utrka na Imoli u 2000-ima. Najbolji uspjeh mu je drugo mjesto na izdanju 2003. godine. Doduše, budimo iskreni, Kimija je pratila poprilično loša sreća – npr. već spomenute 2005. godine. upravo je Kimi bio u ranom vodstvu utrke nakon osvojenog pole positiona sve do kvara na bolidu.
Prošlog tjedna razveselila nas je novost da će legendarni Iceman provesti još jednu godinu s nama u Formuli 1 za volanom Alfe Romeo (koja je također potvrdila svoj ostanak u sportu još barem jednu godinu). Ranije ove sezone Kimi je oborio rekord Rubensa Barichella i postao vozač s najviše Grand Prix vožnji u povijesti sporta (rekord koji kasnije možda obori povratnik Fernando Alonso).
Upravo je prošlu nedjelju Raikkonen bio Driver of the Day nakon izvrsne utrke. Kvalificirao se na nimalo impresivno 18. mjesto, iako zaostatak za Q2 vremenom nije bio veliki. Raikkonen je krenuo u utrku na medium gumama i na njima odvozio fantastičan stint od čak 48 krugova (Giovinazzi 53!) što ga je dovelo u priliku za osvajanje bodova kasnije u utrci nakon što se prebacio na soft komponentu guma. Kockice su se posložile nakon odustajanja Maxa Verstappena i Georgea Russella i Kimi je devetim mjestom poduplao svoj bodovni status u ovogodišnjem prvenstvu.
REKORDNIH SEDAM
Sedam vezanih titula. Momčad Mercedesa ovim je postignućem zacementirala vječni status dinastije u Formuli 1.
Nezaustavljivi niz počeo je 2014, a nakon šest godina dominacije kojoj se jedno vrijeme čitao mogući kraj (tako se barem činilo jedno vrijeme s obzirom na Ferrarijevu rastuću formu 2017. i 2018.) Mercedes uživa u možda najuspješnijoj sezoni u eri V6 motora kojom vladaju tako uspješno. Srebrne, odnosno “Crne” Strijele pobijedile su na 11 od 13 utrka ove sezone, a pole position im još uvijek nije ispao iz naručja.
Uistinu, ovosezonska brzina Mercedesa je legendarna. Izuzev nadljudskog napora Maxa Verstappena, ostalih 17 bolida redovito zaostaje s najmanje sekundu u kvalifikacijama. U utrci je ta razlika još izraženija, nemam točan podatak, ali smo vrlo često gledali scenarij u kojoj je tek šaka vozača unutar jednog kruga zaostatka za pobjednikom utrke.
Osobno nisam ljubitelj englesko-njemačke momčadi, kao ni Lewisa Hamiltona, ali treba stisnuti ruku i priznati da rade povijesne stvari. Radi se o najvećoj dominaciji u povijesti sporta. Upravo Hamilton i Mercedes ruše rekorde Michaela Schumachera i Ferrarija. Vjerojatno nitko 2012. nije vjerovao da će Hamiltonov prelazak u Mercedes uroditi ovolikim uspjehom.
Jedva čekam dan kad ćemo vidjeti novog konstruktorskog prvaka, kao i dan kada će novi (ili novo-stari) vozač postati prvakom.
Ali trenutno je Mercedesov trenutak, odnosno trenutak Lewisa Hamiltona. Istina, traje već jako dugo, ali nitko nije slučajno tako dugo na vrhu hranidbenog lanca. Radi se o savršenoj i uigranoj momčadi, s bezbroj fantastičnih inženjera, stručnjaka, stratega i u konačnici, šesterostrukim svjetskim prvakom koji juri prema sedmoj tituli.
ZAKUHTALA SE BORBA ZA TREĆE MJESTO U KONSTRUKTORIMA
Renault 135, McLaren 134, Racing Point 134. Takav je poredak u konstruktorskom prvenstvu nakon utrke u San Marinu. Daniel Ricciardo je osvojio drugo postolje u zadnje tri utrke i učvrstio četvrto mjesto u poretku vozača s 95 bodova. Charles Leclerc je s petim mjestom donio Ferrariju novih deset bodova, ali zbog mizernih 18 bodova Sebastiana Vettela, momčad iz Maranella trenutno ne može ozbiljno zaprijetiti u borbi za treće mjesto.
Šestoplasirani u poretku vozača je Sergio Perez, koji bi sigurno imao više bodova da nije propustio dvije utrke na Silverstoneu zbog pozitivnih testova na COVID-19. Upravo je na Silverstoneu Racing Point pokazao fantastičnu formu i osobno vjerujem da je Pereza čekalo postolje na jednoj od te dvije utrke. Što drugo reći nego šteta. Podsjetimo da bi Racing Point bio treći u prvenstvu da nije bilo pomalo zaboravljene kazne zbog kopiranja Mercedesovog bolida iz 2019. zbog čega im je oduzeto 15 momčadskih bodova. Lance Stroll jedno se vrijeme vrlo solidno držao, međutim totalno je ispao iz forme i nije ostvario plasman u bodovima u četiri uzastopne utrke – pet ako računamo onu u kojoj nije nastupao. Trenutno je 11. u poretku vozača s 57 bodova.
Momčad McLarena ima najbolji balans dvojice vozača, Lando Norris sa 69 te Carlos Sainz sa 65 bodova. Može se reći da je McLaren više-manje stagnirao tijekom sezone. Racing Point je u blagom padu, Renault je u rastućoj formi, a McLaren se konstantno drži na mjestu.
Još samo četiri utrke – Turska, Bahrein, Bahrein te Abu Dhabi preostaju u ovosezonskom kalendaru Formule 1. Vjerojatno se svi veselimo povratku u Tursku, fantastičnoj stazi koja predugo nije u kalendaru. Velika Nagrada Turske počinje s treninzima na “petak 13-i” i završava s utrkom 15. studenog.
Pitanje konstruktorskog prvaka službeno je riješeno, a Lewis Hamilton samo matematički nije postao novo-starim prvakom.
Izvor: GP1.hr
