Gotovo desetljeće i pol prošlo je od zadnjeg gostovanja Formule 1 na stazi u Imoli, stazi koja će bez obzira na svoju dugu tradiciju i povezanost s Formulom 1 u prvome redu ipak ostati upamćena po velikoj nesreći i gubitku Ayrtona Senne ali i često zaboravljenog Rolanda Ratzenbergera.
Što se ovogodišnjeg, povratničkog izdanja tiče, Hamilton i još neki vozači, naglasili su kako će u utrci biti teško pretjecati i to se doista i obistinilo pa posljednično, nismo imali priliku gledati nekakvu rapsodiju od utrke, no o tome nešto više u nastavku i pregledu dobitnika i gubitnika.
Dobitnici:
- Mercedes – kako sezona polako ali sigurno dolazi do završne faze tako se i matematički gledano, ubiru plodovi još jedne natjecateljske godine u kojoj su Mercedesi izdominirali konkurenciju. Nakon Hamiltonove rekordne 92. pobjede ostvarene na prošloj utrci u Portugalu, u Imoli smo imali priliku vidjeti još jednu proslavu i još jedno rušenje rekorda, a riječ je naravno o sedmom uzastopnom naslovu za Mercedes u konkurenciji konstruktora čime je srušen dosadašnji Ferrarijev rekord. Tek dvije pobjede u tekućoj sezoni prepustili su konkurenciji uz veliku vjerojatnost kako će tako ostati i do kraja. Iako ta dugogodišnja dominacija neosporno postaje pomalo ubitačna i dosadna, u Mercedesu i ovoga puta naplaćuju, kako je to Toto Wolff nazvao, krv, znoj i suze prolivene u pripremi i izradi bolida. Ne sumnjamo da iste liju i u drugim ekipama, ali Mercedes to jednostavno radi bolje i uspješnije
- Daniel Ricciardo – tamo početkom sezone uz sveprisutni pinki Mercedes upravo je momčad Renaulta često označavana kao svojevrsni dark horse ove sezone. Nažalost u početku ponovno je bilo dosta nesnalaženja i kikseva pa su i izdanja umjesto spomenutnog dark horsea uglavnom bila samo dark. Ipak, kako dolazi kraj sezone ali i kraj suradnje Ricciarda i Renaulta razina izvedbi ali što je najvažnije i rezultata bitno je podignuta. To dokazuje Australčevo drugo postolje u posljednje tri utrke. Činjenica je kako su do ovoga na Imoli došli u spretnim i sretnim okolnostima nakon problema i odustajanja koje su imali neki ipak favoriziraniji vozači i momčadi, no koga briga. Baš kao i Pereza u Racing Pointu, i Ricciarda u Renaultu trebaju držati kao malo vode na dlanu jer u rukama ovoga dvojca leže milijunski izosi koji će se konstruktorima dijeliti na kraju sezone.
- Danil Kvyat – kada govorimo o Alpha Tauriju, svo vrhnje kada su u pitanju pohvale i hvalospjevi u 99% slučajeva (zasluženo) je pobrao Pierre Gasly. No, i Danil Kvyat napokon je uspio skrenuti vodu na svoj mlin i dočekati pet minuta slave. Doduše, za potpuni dojam nedostajalo je još to jedno mjesto i pobjedničko postolje, no i ovo četvrto itekako je vrijedno. Osim plasmana treba svakako pohvaliti i nastup Rusa koji je odvezao odličnu utrku. Unatoč vrlo pristonoj formi njegove momčadi i još boljoj njegovog momčadskog kolege, Kvyat u dosadašnjem dijelu sezone nije briljirao pa je i njegovo mjesto za sljedeću sezonu više nego klimavo. Stoga, ovaj će rezultat nesumnjivo biti veliki plus, no pitanje je dolazi li prekasno.
- Alfa Romeo – u tjednu uoči utrke, objavljeno je kako momčad Alfa Romea nastavlja u istoj vozačkoj postavi i u sezoni 2021. Pomalo iznenađujuće, barem kada je Giovinazzi u pitanju jer Talijan je za mnoge već odavno bio kandidat za sigurnu metlu, no čuda ili možda prikladnije rečeno, iznenađenja se ponekad događaju. Kako god, malo ćemo se našaliti i reći kako je to bio vizionarski potez jer odmah po objavi o nastavku suradnje Alfa je sitgla do dvostrukih bodova. Bez sumnje odličan posao jer ovim su bodovima pobjegli Haasu i manje više osigurali svoju poziciju u prvenstvu koja ni u kom slučaju nije bajna, no i rezultatski i financijski gledano, svakako je ljepša od fenjera koji ostaje spomenutom Haasu i Williamsu.
- Izaberi jednog vozača – osim navedenih, u kategoriju onih koji su dobro odradili posao na Imoli možemo ubrojiti još neke. Primjerice Lewisa koji je odradio vrlo dobru utrku i odvezao neke doista impozantne krugove onda kada je trebalo. Naravno, već uobičajeno, ni dobri stari sigurnosni automobil nije mu odmogao. Zatim tu je i čovjek iz sjene Leclerc koji Ferrari u ovoj sezoni spašava potpune blamaže i katastrofe, pa i McLareni kojima se napokon posrećilo bez kvarova, sudara i ostalog dovesti bolide u top 10, doduše u onaj donji dio, no u ovome trenutku napete borbe konstruktora i to je rezultat velik kao kuća. Uglavnom, izbor je velik, birajte…
Gubitnici:
- Red Bull/Max Verstappen – ne trebate biti veliki prognostičar niti poznavatelj prilika u Formuli 1 kako bi pogodili poredak na kraju velike većine utrka. Taj poredak je naravno Hamilton, Bottas, Verstappen s tim da se isti mijenja uglavnom u slučaju neke više sile. Ta viša sila dogodila se u Imoli, najprije kada je Max napustio svoje pretplatničko treće mjesto i prošao Bottasa koji je navodno imao problema s oštećenom podnicom, a potom i pred kraj utrke kada je Maxova stražnja desna guma eksplodirala i Nizozemca poslala na prijevremeni odmor u boks. Šteta za Maxa jer odradio je vrlo dobru utrku tijekom koje je uglavnom bio vrlo blizu Mercedesima ali na kraju ipak za taj dobar posao nije bio nagrađen. Iako je Red Bullova situacija prilično čista i neugrožena, šteta i zbog njih jer osim Maxovog odustajanja, nakon restarta i Albon je upropastio sve ono što mu se otvaralo kao opcija pa je tako i drugi put u Italiji, a treći put u sezoni Red Bull upisao nulu.
- George Russell – kakva šteta i kakva Božja nepravda… znam, ova jadikovka možda zvuči pretjerano i neutemeljeno jer nije riječ o kvaru ili nesreći već o čistoj vozačkoj pogrešci zbog koje je siroti Russell još neko vrijeme nakon nesreće pokunjeno i u nevjerici sjedio pokraj ograde. Kako i ne bi kad je Williams kojemu je taj veliki, ogromni bod već par puta bio na dohvat ruke iako nikada ovako blizu, opet ostao kratkih rukava. Pitanje je naravno što bi se događalo nakon restarta, kakva bi bila situacija s gumama i ostalim ali doista mi je žao što sreća nikako ne nagrađuje veliki trud i napredak koji su u Williamsu pokazali u ovoj sezoni.
- Pierre Gasly – prema viđenom, mogla je ovo i trebala biti utrka u kojoj su Alpha Taurijevi vozači imali što za reći. Jeli razlog dobroj formi nešto više prikupljenih informacija zbog odrađenih filmskih dana ili pak nešto drugo, nije sada ni bitno ali talijanska je momčad još jednom izgledala jako dobro. I dok je već spomenuti Kvyat napravio dobar posao, Gasyl nije bio te sreće jer je unatoč odličnim kvalifikacijama i dobrom startu bio prisiljen odustati zbog tehničkoga kvara na bolidu i to već u ranoj fazi utrke. Šteta jer bi s njim na gridu utrka vjerojatno imala dodatnu čar.
- Lance Stroll – već sam spomenuo kako se u Racing Pointu trebaju moliti za zdravlje Sergia Pereza jer je Lance Stroll upao u ogromnu krizu rezultata. Naime, ovo je za Kanađanina već četvrta utrka u nizu u kojoj ostaje bez bodova što je u ovome dijelu sezone kada se Renault, McLaren i Racing Point na nož bore za plasman u poretku konstruktora i samim time milijunske iznose, veliki nedostatak. Kanađanin je već na startu pao na začelje nakon kontakta s Oconom što je na ovoj stazi gotovo nenadoknadiv minus. Niti kasnije u utrci nije izgledao puno bolje, a sve je začinio i ispaljivanjem jednog od mehaničara pri dolasku u boks, no na sreću bez posljedica. Vikend za zaborav.
- Racing Point – obično lošu ili dobru formu momčadi i pojedinca nekako imamo običaj ukomponirati u jedno, no ovaj Racing Pointov ne baš predobar vikend razlog je za maleni odmak od navedene prakse. Naime, Perez je došao do solidnog šestog mjesta i ugrabio solidnu količinu bodova pa stvari možda i nisu toliko crne, no ne mogu se oteti dojmu i upitati se jeli bilo nužno zvati ga u boks u trenutcima dok je u rukama držao postolje? Ljudi u boksu nesumnjivo znaju bolje pa ćemo smatrati kako je bilo nužno ali Perezova situacija čini mi se kao djelomično propuštena prilika. Također, treba naglasiti i kako je nakon Imole i već spomenute Strollove četvrte nule u nizu, Racing Point pao na peto mjesto u poretku. Doduše s mizernim zaostatkom, no dojam je kako su prema potencijalu i predviđanjima s početka sezone priču o trećem mjestu u poretku (da ne kažemo i drugom) mogli i trebali riješiti kud i kamo prije i kud i kamo bolje.
Događanja na utrci – u prošlom tekstu objavljenom nakon Portugala rekli smo kako su ove nove staze garancija zabave i showa. Unatoč osobnoj sklonosti ka ovim tradicionalnim u odnosu na u kalendaru kud i kamo više zastupljenim modernim tvorevinama, treba reći kako u nedjelju nismo gledali baš nekakvu ludu i nezaboravnu utrku. To su i u najavi predvidjeli vozači koji su detektirali jedno pravo mjesto za pretjecanje i gotovo u potpunosti onemogućeno praćenje bolida koji se nalazi ispred. Otprilike u tom tonu prošla je i utrka u kojoj je istini za volju, bilo određenih taktičkih i vozačkih nadmudrivanja uz nešto više napetosti na kraju utrke kada je stvari malo zakuhao sigurnosni automobil i novi restart. U rezultatskom smislu rekli bismo bez prevelikih iznenađenja uz još jedno dvostruko slavlje Mercedesa, spomenutu proslavu sedmog uzastopnog naslova i još nekoliko statističkih zanimljivosti kao što su primjerice 500. pobjedničko postolje za momčadi s Mercedesovim motorom, 29. staza na kojoj je Lewis pobijedio ili npr. premašena brojka od 5000 krugova u kojima je Hamilton bio u vodstvu.
Izvor: GP1.hr
