sport

VN Italije – Dobitnici i gubitnici

Često se tijekom proteklih sezona govorilo i pisalo o jednom od gorućih problema Formule 1 koji je prisutan ne samo u ovoj, nego i u nekoliko proteklih sezona. Jasno, riječ je o onome što muči većinu navijača i ljubitelja ovoga sporta, a to je već pomalo kronični nedostatak neizvjesnosti kada je u pitanju borba za vrh, preduga dominacija jedne momčadi, odnosno jednoga vozača. U konačnici, i utrke koje su unatoč dosta zgusnutoj i zanimljivoj situaciji u sredini poretka nerijetko tek solidne. Primijetili su to naravno i čelni ljudi Formule 1 pa stoga kao posljedicu gledamo česte korekcije, izmjene pravilnika i druge intervencije kojima se takvi odnosi snaga nastoje promijeniti. Ipak, da smo o ovoj tematici razgovarali s nekim manje upućenim ili površnim poznavateljem i potom zajedno s tim imaginarnim gospodinom pogledali utrku, vjerojatno bi pomislio da smo ili notorni lažljivci ili notorne budale. Ono što smo imali priliku gledati u nedjelju na Monzi bez ikakve dileme bilo je dinamično, zanimljivo, zabavno i potpuno izvan svih predviđanja, odnosno sve ono što se od utrka traži i očekuje. Opći je dojam sigurno podigao i neočekivani trojac na pobjedničkom postolju, no o iznenađenjima na vrhu, pomoru favorita, još jednom Ferrarijevom ćorku i ostalim događanjima u pregledu dobitnika i gubitnika.

Dobitnici:

  1. Pierre Gasly – i dan nakon utrke vjerujem kako je i samom Gaslyu kao i svima nama jednako teško shvatiti kako se i na koji način Francuz našao na najvišoj stepenici pobjedničkog postolja. Činjenica je da u dosadašnjem dijelu sezone protjerani Red Bullov sin dominira u odnosu na svog momčadskog kolegu. Činjenica je da i u posljednjih nekoliko utrka AlphaTaurijev vozač radi vrlo dobar posao, zbog čega smo ga i nakon prošle utrke pohvalili upravo u ovoj rubrici. Ipak, uz sve samopouzdanje i samouvjerenost koju posjeduje svaki vozač, vjerujem da se niti on sam ni u kojoj kombinaciji nije vidio u ulozi pobjednika na utrci u Monzi. Naravno, jasno je kako bi u nekim normalnim okolnostima vrlo teško gledali ovakav scenarij, no utrke su ponekad nepredvidive i čudne pa iako naravno, nemamo ništa protiv onih stalnih i uobičajenih pobjednika, ovakva osvježenja itekako dobro dođu. Zbog pedale koju je možda prebrzo zaradio u Red Bullu (i nakon koje usput rečeno nije potonuo) te svakako dobrih nastupa u ovoj sezoni, Gasly je zaradio brojne simpatije. Mali mig sreće i momački nastup u drugom dijelu utrke doveo ga je do zasluženog slavlja pa se tako i ove godine unatoč još jednom katastrofalnom nastupu Ferrarija na postolju ipak slušala talijanska himna u čast sve boljeg AlphaTaurija.
  2. Carlos Sainz/McLaren – iako Španjolac ne pripada onom krugu vozača kojima su pobjede i postolja uobičajena stvar pa bi osvojeno drugo mjesto trebalo biti razlog za veliko zadovoljstvo i slavlje, kod Carlosa Sainza vjerojatno postoji određena gorčina ili bolje rečeno žal za onim što se naziralo i činilo dohvatljivim, a to je naravno prva pobjeda u utrci. Već u prvom dijelu utrke Španjolac je napravio odličan posao i iako daleko od Hamiltona, prilično je suvereno i mirno kontrolirao situaciju na odličnom drugom mjestu. Ipak, ono što bi u tim okolnostima bilo ravno ogromnom uspjehu nakon situacije s prekidom, potom i restartom utrke, pokazalo se za Carlosa kao utješna nagrada. Španjolac je pritiskao i do kraja držao na nišanu AlphaTaurijev bolid, jurcao i skidao stotinke i desetinke, no unatoč svim naporima nedostajao je vjerojatno jedan, možda dva kruga za veliki trijumf. Ipak, bez obzira na sve, jasno je kako je ovo ogroman i odličan rezultat i za Sainza i za McLaren koji je Norrisovim četvrtim mjestom osim osvojene hrpe bodova, pokazao i vrlo dojmljiv nastup pobijedivši na stazi favorizirani Mercedes, Racing Point pa i Renault.
  3. Lance Stroll – oni malo kritičniji reći će kako Stroll ne samo da nije zavrijedio biti pohvaljen, nego je s obzirom na okolnosti i jedan od pritajenih kandidata za pokudu. I nije to daleko od istine jer nakon situacije sa zatvaranjem boksa, kaznama za Hamiltona i Giovinazzija, potom i odlične pozicije u kojoj se našao uoči restarta utrke, dojam je kako je Stroll mogao napraviti više, konkretno ćemo reći, čak i doći do pobjede. Gubitak pozicije od Sainza i početno nesnalaženje na hladnim gumama koštale su ga te mogućnosti, no iako se ovaj Strollov nastup može gledati kao propuštena prilika, mjesto na pobjedničkom postolju u konačnici je itekako lijep rezultat. Kada tome dodamo i kako se solidnom količinom osvojenih bodova u Italiji Kanađanin probio na četvrto mjesto u ukupnom poretku, realno gledajući, razloga za nezadovoljstvo nema ni blizu.
  4. Kevin Magnussen – iskreno rečeno, volio bih kada bi Danac bio u ovome društvu zbog postignutog rezultata na stazi, ali na njegovu i na žalost njegove ekipe to ni ovoga puta nije slučaj. Na ovu listu uvrstio sam ga jer je naravno nesvjesno i nehotice upravo on postao ključan faktor za Gaslyevu pobjedu i sve ono što smo do kraja utrke vidjeli. Naime, njegovim odustajanjem i izlaskom sigurnosnog automobila utrka se potpuno preokrenula i iz predvidive i vjerojatno solidne, pretvorila u odličnu. Crvene zastave za koje doduše nije zaslužan on bile su točka na i pa na kraju, iako nam je žao zbog još jednog slabog rezultata, možemo reći: “Kevine, hvala ti”.
  5. Zagovornici obrnutog grida – uoči početka sezone razmatrala se mogućnost o održavanju sprint utrke s obrnutim gridom i to upravo na Monzi. Ideja iz razno raznih razloga u konačnici nije zaživjela, barem ne za ovu sezonu, ali događaji koje smo gledali nakon crvene zastave i ponovljenog starta bili su idealan i neočekivan test ove ideje u realnom vremenu i pravoj utrci. Ako je netko od čelnih ljudi Formule 1 htio poguranac i dokaz da stvar funkcionira, ono što smo gledali u drugom dijelu utrke na Monzi došlo mu je kao naručeno pa se zato ne bih čudio da se ova ideja doista i provede u djelo. O filozofijama s različitim postavkama bolida koje bi sve jače momčadi u tom slučaju pripremile u odnosu na nedjeljnu utrku i ostalim detaljima sada nećemo, no mišljenja sam kako ideja definitivno i dalje živi.
  6. Williams – iako su čak bili i na pragu osvajanja bodova, razlog zbog kojega se ova, možemo reći povijesna F1 momčad, našla na ovome popisu su događanja koja su nam svima poznata, a koja se odnose na kraj jedne ere. Iako će Williams i dalje nastaviti rad pod ovim obiteljskim imenom preuzimanjem od strane američkih (britanskih) vlasnika te odlaskom Claire Williams s čela momčadi, jasno je kako je era ove obiteljske momčadi došla do kraja. Ovoj tradicionalnoj momčadi koju je upravo tradicionalno vođenje i teško privikavanje na novine koje dolaze sve brže možda i koštalo trenutne situacije, slijedi novi život i novi početak. Nadamo se barem približno uspješnoj priči kakva je bila i ova dosadašnja koja je potrajala više od četiri desetljeća.

Gubitnici:

Ako bismo morali u kratkim crtama opisati utrku za VN Italije osim nesumnjivo velikog iznenađenja koje je donijela potpuno neočekivana Gasyleva pobjeda i jednako toliko neočekivan sastav ekipe na pobjedničkom postolju, ono što bismo mogli reći je kako smo na Monzi imali priliku gledati neviđen pomor favorita. U sjeni neočekivane pobjede koja je postala top tema pomalo je ispod radara prošlo kako smo u utrci u top 5 bolida imali samo jedan Mercedes dok su osim Hamiltona koji se na kraju dovukao do sedmog, svi ostali papirnati favoriti i velikani ostali daleko iza. I dok za Ferrari kojemu dvostruka odustajanja i problemi više i nisu iznimka već pravilo, posrtaji Red Bulla, a pogotovo Mercedesa baš i nisu svakodnevna pojava. Samim tim, podosta je kandidata za mjesto na listi luzera.

  1. Ferrari – koliko god se trudili ne spominjati talijansku momčad u svakom pregledu, oni nam uvijek iznova daju materijala za neosporno mjesto među ovom ekipom. Uvod u dvostruki program na domaćem terenu počeo je zapravo već utrku prije u Belgiji gdje se dalo naslutiti što bi se moglo očekivati u Monzi. Ono što se očekivalo, uglavnom se i ostvarilo, ali u još gorem svjetlu jer osim što su i u utrci bili nigdje, u konačnici niti jedan crveni bolid nije vidio cilj. Istini za volju, nakon ponovljenog starta utrke, Leclerc je možda bio u kombinacijama i za osvajanje pokojeg boda, no greška koju je napravio koštala ga je prilično silovitog izlijetanja i još jednog lošeg rezultata za nastavak ovogodišnje Ferrarijeve katarze. Kako je Vettel kasnije rekao, na sreću se sve ovo događa pred praznim tribinama.
  2. Max Verstappen/Red Bull – kako je u uvodnom dijelu spomenuto, usred euforije i iznenađenja Gaslyevom pobjedom i ekipom na pobjedničkom postolju, nije nam toliko u fokus došlo niti odustajanje i loš vikend za još jednog pritajenog favorita. U nekim predviđanjima za Maxa i Red Bull mogla se očekivati utrka slična onoj u Belgiji, što bi u konačnici bio sasvim solidan i manje-više očekivan uspjeh. Ipak, već na kvalifikacijama vidjelo se kako to nije to, a kvar i odustajanje u utrci bili su točka na i. Nije tragedija, ali u borbi koju Nizozemac vodi s Mercedesovim Bottasom ovo je svakako mali korak unazad. Još jedan skroman vikend odradio je Alex Albon pa je u konačnici momčad Red Bulla opet upisala nulu. U njihovom slučaju bez prevelike štete jer vodeći Mercedes je predaleko, a trećeplasirani McLaren također.
  3. Lewis Hamilton – do izlaska sigurnosnog automobila na stazu Hamilton je imao prilično čistu situaciju za osvajanje šeste ovosezonske pobjede. Ipak, prilično čudna pogreška i onaj nedozvoljeni ulazak u boks, za koju je Britanac odmah preuzeo odgovornost, otklonila je takvu mogućnost. Povratak na stazu značio je pad na samo začelje i prema prognozama, oporavak do šeste pozicije. Lewis je na kraju došao do sedme i uhvatio pokoji bod čisto reda radi jer svima je jasno kako ovaj kiks u nekom širem kontekstu ne znači nikakvu ugrozu ili problem. Sve dok mu je glavni konkurent Valtteri Bottas.
  4. Valtteri Bottas – kada već spominjemo Bottasa, nakon ponovljenog starta ukazala mu se solidna prilika za dobar rezultat, možemo reći u nekakvoj perspektivi i pobjedu jer u zbijenom rasporedu ispred njega nalazili su se AlphaTauri, dva McLarena i Racing Point, društvo koje za Mercedes ne bi trebalo biti nedostižan izazov bez obzira na sva realna ograničenja i dosta tešku situaciju s pretjecanjima na stazi. Za Valtterija to očito jest, jer nije preskočio niti prvu prepreku u vidu Landa Norrisa pa se u konačnici morao zadovoljiti time što je iskoristio Maxovo odustajanje i vratio se na drugu poziciju u poretku vozača.

Događanja na stazi – Mislim da nam je ovogodišnja VN Italije pružila pregršt zanimljivih i dobrih događanja na stazi, a uzrok tome je zasigurno odustajanje dva bolida (Magnussen, Leclerc) koji su prouzrokovali Safety Car i Crvenu zastavu. Naravno, puno ljudi će pričati o ulasku Lewisa Hamiltona u pitlane dok je isti bio zatvoren, a upravo je to odlučilo pobjednika utrke. Iako nakon restarta nismo vidjeli previše borbi za vrh, ipak je utrka do samog kraja bila zanimljiva jer je Sainz pokušavao doći do svoje prve pobjede u karijeri ispred Pierrea Gaslya koji je odličnom vožnjom u drugom sektoru staze uspijevao ‘pobjeći’ od McLarena koji je imao ipak malo bolji tempo. Ukupno gledajući, ova utrka je bila puna događanja i svaki fan Formule 1 bi trebao biti prilično zadovoljan jednom sadržajnom utrkom u hramu brzine.

Izvor: GP1.hr