VN Italije – Dobitnici i gubitnici

Očekivanja od utrke koja se vozi na stazi u Monzi uvijek su velika. Rekli bismo potpuno opravdano jer se doista rijetko kada dogodi da nam jurnjava (u pravom smislu te riječi) po ovoj stazi ne izrodi nešto zanimljivo, neočekivano i napeto. Sva tri navedena faktora, uz vjerojatno još pokoji apsolutno su zadovoljena prije svega ne samo sudarom Verstappena i Hamiltona te pobjedom McLarena, već i nekim drugim situacijama koje smo gledali tijekom čitave utrke. O tom će incidentu ionako članci i komentari fijukati još danima, no kako niti Formulu 1 niti prvenstvo ne čine samo dva vozača, mi ćemo se u našem pregledu pozabaviti učinkom i onih ostalih, što dobitnika, što gubitnika.

Dobitnici:

McLaren – uz sav respekt i poštovanje prema rezultatima koje su ostvarile druge momčadi i njihovi vozači, a među kojima su neki itekako vrijedni spomena (primjerice novi bodovi za Russella i Williams), nakon Monze svjetla pozornice i cijeli show ukrao je sasvim zasluženo McLaren. Rekli bismo potpuno očekivano i logično jer godine u kojima je momčad prvo malo po malo, a onda i u slobodnom padu išla ka dnu bile su duge i mučne. Znamo kako nakon početnog ludila i veselja koje je bacilo u trans cijelu momčad, hladna i trezvena glava govori kako je ovo pobjeda u većem dijelu uvjetovana nekim povoljnim raspletima događaja na stazi, te kako McLaren sasvim sigurno u ovoj sezoni još uvijek nije ni blizu realan i stalan konkurent za pobjede i one najviše domete, no isto tako vjerujemo kako u nedjelju ta saznanja apsolutno nikoga nisu zanimala. Što se same utrke tiče, bez puno filozofije, Ricciardo i Norris odradili su savršen posao i uzeli doslovno sve što im se ponudilo prekinuvši tako 170 utrka i devet godina dug pobjednički post za McLaren.

Valtteri Bottas – nedavnom službenom objavom o Bottasovom odlasku iz Mercedesa završena je priča koja se iza brda kotrlja već sto godina. Sada kada je i to napokon riješeno, možda se i Bottasu u zalasku njegove Mercedesovske priče napokon otvori dizna. Odličan rezultat sa sprint utrke išao je nekako u tom smjeru, no maler koji nerijetko prati Finca učinio je svoje pa je u utrku startao iz podruma poretka. U samoj utrci rekli bismo očekivana priča u vidu prolazaka pored dosta slabijih i nekonkuretnijih bolida i također pomalo očekivano zapinjanje kada su na red došli nešto žilaviji suparnici. Iako će oni neskloniji Fincu s pravom konstatirati kako je pobjedničko postolje u najvećoj mjeri rezultat brojnih šema i kombinacija koje su mu išle na ruku, često kritizirani Bottas ipak je odradio dobar i kvalitetan posao došavši s dna do pobjedničkog postolja i tako barem malo umanjio štetu nastalu odustajanjem prve violine.

George Russell – u utrkama od VM Mađarske pa do one posljednje vožene u Monzi izdogađalo se doista dosta toga. Od vremenskih neprilika, kikseva favorita, sudara, neočekivanih slavlja i rezultata… Sve to kao da je u drugi plan bacilo statistički podatak odnosno činjenicu koja kaže kako je Williams u posljednje četiri navedene utrke u čak njih tri upisao bodove! Bez sumnje podatak za veliki uskličnik na kraju rečenice jer trebalo bi dobro prerondati statistiku i vidjeti kada je ova posrnula momčad napravila takav pothvat. I ovoga puta Russellovi osvojeni bodovi ostali su nekako u sjeni glavnog događaja utrke, no bez sumnje nova Mercedesova vozačka akvizicija odradila je vrhunski posao. Osim zarađenih nekoliko pozicija u odnosu na start, dojmljiv je i svakako ohrabrujući bio Russelov i Williamsov tempo u samoj utrci. Kako god, nakon što je prvotni cilj u vidu osvajanja barem nekoliko bodova kojima bi gotovo sigurno pretekli pokojni Haas ostvaren, perspektiva i ambicije vjerojatno su se dodatno povećale jer se i prednost u odnosu na devetoplasirani Alfa Romeo u ovom trenutku čini prilično komforna.

Alpine – o vrijednom kljuckanju bodova u kontekstu Fernanda Alonsa pisali smo u prošlom pregledu, ali i ovoga puta svakako ima smisla spomenuti momčad Alpinea općenito. Naravno prvi je razlog tome činjenica kako su također nekako iz prikrajka opet ubacili oba vozača u bodove, drugi to što su osim na otvaranju sezone u Bahreinu, na Alpineov momčadski konto baš u svakoj utrci do sada sjedali novi bodovi, nekada u nešto većem, nekada u nešto manjem obimu. Ta konstanta dovela ih je u vrlo solidnu situaciju u vidu petoga mjesta i prednosti u tri A troboju jer trenutno im i Alpha Tauri i Aston Martin gledaju u leđa stoga palac gore za Alonsa, Ocona i nastup u Italiji.

Gubitnici:

Alpha Tauri – momčad koja je na prošlosezonskom izdanju utrke u Monzi slavila pobjedu ovoga puta doživjela je potpuni fijasko. Oba vozača domaće momčadi uspjela su zajedno napraviti čitava tri kruga i kasnije se pokazalo, time propustiti solidnu priliku za potencijalno dobre rezultate. Bez puno filozofije, utrka i vikend za zaborav.

Antonio Giovinazzi – jedan od vozača koji iz razno raznih razloga treba biti ponajviše razočaran razvojem situacije na VN Italije svakako je još jedan domaćin, Antonio Giovinazzi. Vrlo dobra, odnosno odlična startna pozicija trebala je biti kakva takva garancija ili barem realna prilika za osvajanje pokojeg boda, no dodir sa Sainzom Giovinazziju je već na staru potpuno kompromitirao utrku. Loše za Alfa Romeo jer se i dalje vrzmaju na fenjeru poretka s mršava tri boda na kontu, u krajnjoj liniji loše i za Giovinazzija kojemu su za nastavak suradnje i mjesto u momčadi i u 2022. nasušno potrebni dobri i zapaženi nastupi i rezultati.

Max Verstappen – o procjenama krivice za sudar između dva vodeća vozača u prvenstvu neka se bave drugi jer to u ovom slučaju nije tema. Max se u ovom dijelu poretka našao jer je u teoriji i prema situaciji uoči same utrke možda propustio prigodu učačkati još pokoji bod u odnosu na svog glavnog rivala. U početku svi parametri za još jedno slavlje naočigled su bili tu i za vjerovati je kako bi Nizozemac uzeo još jednu glatku pobjedu da se već od starta stvari nisu zakomplicirale. Najprije gubitkom pozicije od Daniela Ricciarda na startu što se pokazalo kao veliki minus i ogroman gubitak vremena i prednosti koju bi vjerojatno stvorio, potom i problemi u boksu koji su mu izbili dragocjeno vrijeme i zapravo doveli do situacije u kojoj se koju sekundu kasnije dogodio skok na Lewisov bolid. Naravno, previše je ovdje što bi bilo kad bilo teorija jer su se i u naočigled idealnom razvoju situacije mogli dogoditi neki drugi problemi, no kada se sve zbroji i oduzme dojam je kako iz ovog dvostrukog odustajanja barem u teoriji Lewis izlazi manje oštećen. Dodatni minus za Maxa je naravno i penalizacija za VN Rusije. Za kraj, razumijemo Maxov karakter, ljutnju, razočaranje ili frustraciju, no sportski i ljudski potez bio bi nakon ne baš bezazlenog sudara barem pogledati prema vozaču kojem tvoj bolid sjedi na glavi.

Haas – dosta dugo nismo niti spominjali Haas jer doista imam dojam kako bi se kritikom upućenom prema njima slikovito rečeno, našutavali s već odavno grogiranim protivnikom. Još jedan loš vikend u kojem nisu ostvarili niti one vozačima zapravo jedine i realno mizerne ciljeve, a to je barem sakupljanje kilometara i iskustva. U toj lošoj slici prednjačio je još jednom Nikita Mazepin koji je umjesto same momčadi možda i trebao biti u naslovu ovog odlomka jer je za početak skrivio situaciju na stazi i to sa svojim momčadskim kolegom te na kraju doduše zbog kvara na bolidu, i odustao.