VN Miamija: Dobitnici i gubitnici

Premijerno izdanje svake utrke sa sobom očekivano donosi određene nepoznanice i upitnike kako za vozače i momčadi tako i za navijače i gledatelje jer svim pripremama i predviđanjima unatoč, pravi se dojam može steći tek kada vozače i bolide vidimo u onom pravom trkačkom modu.

U svrhu nekakve ocjene i retrovizora na premijeru VN Miamija, za početak možemo reći kako se, gledajući konfiguraciju staze, radi o prilično zanimljivom uratku prošaranom tehnički zahtjevnim ali i nekim prilično brzim dijelovima.

S druge pak strane za nas ljubitelje tradicionalnih staza i okruženja, rekli bismo još jedna varijacija na temu stadionskih, gradskih, uličnih i drugih urbanih staza i utrka, pri čemu moram to naglasiti, ovom konstatacijom ne mislim ništa loše ili negativno, već jednostavno – realno.

Organizacija i realizacija, očekivano na visokoj razini, s mnoštvom gledatelja i navijača, očekivano brojnim manje ili više poznatim facama raspoređenim u bokseve, mnoštvom blještavila i sjaja na i oko staze, od kojih su neki kao primjerice umjetna voda i jahte parkirane na njoj te odlazak na podij u pratnji policijskih motocikala, ono što utrci daje onaj američki štih. Sama utrka, u početku zanimljiva, sve do izlaska sigurnosnog automobila, prilično smirena i u konačnici vrlo živa, za neke i kaotična. Sve u svemu solidno.

Dobitnici:

Max Verstappen – apsolutno sve u ovoj utrci, Max je odradio sam, čistom brzinom i umijećem. Na startu, odmah se riješio jednog od Ferrarija, a nedugo potom, iskoristio je i nešto bolji Red Bullov race pace na srednje tvrdoj komponenti guma i preuzeo vodstvo. Sve do izlaska sigurnosnog automobila stvari su za Nizozemca bile prilično izvjesne s manje više stabilnih 6-7 sekundi prednosti u odnosu na Leclerca.

U posljednjih deset krugova, novim restartom stvari su se očekivano zbile i postale neizvjesnije, no nakon par uvodnih krugova kada je bio pod dosta jakim pritiskom Ferrarijevog vozača, aktualni je prvak iskontrolirao situaciju i došao do zaslužene pobjede kojom je borbu za vrh učinio i dalje zanimljivom i neizvjesnom.

Carlos Sainz – nakon dva uzastopna odustajanja koja su itekako uzdrmala Carlosa Sainza, Španjolac je ostvario plasman na pobjedničko postolje i vratio se na pravi put. Ove sezone često viđen dvoboj drugih violina koji se već uobičajeno vodi s popriličnim zaostatkom u odnosu na udarni dvojac, ni ovoga puta nije izostao. Iako je pred kraj utrke bio i pod dosta velikim pritiskom Pereza koji je nakon restarta na stazu izašao na bržoj komponenti guma, Ferrarijev je vozač zadržao treću poziciju i kako smo rekli, prekinuo lošu seriju, na neki način i lošu sreću koja ga je pratila u prethodnim utrkama.

Ne znamo ipak je li Sainz u potpunosti zadovoljan ostvarenjem u Miamiju uzevši u obzir kako je odmah na startu i praktički bez ikakve prave borbe izgubio drugo mjesto u borbi s Verstappenom, a također malu sjenu na cijelu priču baca i činjenica kako mu je momčadski kolega opet bio apsolutno nedostižan.

George Russell – vidno razočaran tek 12. mjestom na startu nakon što je možda ipak malo preoptimistično, očekivao prvi startni red, mladi je Britanac svom silom pokušao umanjiti štetu i odraditi dobru utrku. Bez prevelike filozofije, možemo reći kako se to doista i dogodilo i to na prilično dojmljiv, iako sam Britanac kaže samo sretan način. Najprije, treba reći kako se strategija sa startom na tvrđoj komponenti guma pokazala kao pun pogodak jer Russell je u uvodnom dijelu utrke malo po malo skidao konkurente i došao u gornju sredinu poretka.

Situacija sa sigurnosnim automobilom išla mu je na ruku pa je u konačnici u izravnom i ruku na srce zbog stanja guma neravnopravnom dvoboju s Hamiltonom, ostvario još jedan unutar momčadski winner i potencijalno lošu utrku učinio sasvim korektnom, rezultatski i izvedbom. Jesu li peto mjesto i apsolutno nekonkurentan tempo u odnosu na vrh ono što Russella doista veseli, neka je druga priča.

Alexander Albon – start s 18. mjesta, k tome još u Williamsu, sasvim sigurno nije posebno obećavajuća situacija u smislu nekakvih većih i konkretnijih očekivanja i rezultata. Iako na samoj stazi (Albonov) Williams i nije bio pretjerano inferioran, ruku na srce, barem je pet bolida koji su bili kud i kamo veći favoriti za ulazak u društvo osvajača bodova. I za Albona se situacija drastično promijenila u za njega ključnom izlasku sigurnosnog automobila nakon kojeg se onaj već standardi DRS vlakić koji gledamo u sredini poretka pretvorio u luna park s autima na sudaranje jer pred kraj utrke doslovno se više nije znalo tko koga gura, udara, čvrka i lupa. Cijeli taj džumbus iz prikrajka je pratio Albon i došao do svog i momčadskog drugog ovosezonskog plasmana u bodove i ujedno najboljeg rezultata sezone. Palac gore!

Esteban Ocon – u našim pregledima dobitnika i gubitnika, obično se fokusiramo na pet vozača iz svake kategorije pa ćemo se toga obrasca držati i u ovom slučaju. To naglašavamo jer među dobitnike utrke u Miamiju bilo bi sasvim opravdano uvrstiti vrlo dobrog Bottasa, bez obzira na grešku koja ga je vjerojatno koštala pete pozicije, pa i uvijek požrtvovnog, često i previše žustrog Alonsa, ako hoćete i Strolla.

Ipak, odluka je pala na Alpineovog vozača Estebana Ocona. Ako ništa drugo, onda zbog činjenice što je u utrku krenuo s vrlo posljednje pozicije nakon što u kvalifikacijama nije niti postavio vrijeme. Dodatna otegotna okolnost bio je i izostanak vrijednih krugova, odnosno kilometara na potpuno novoj stazi čime mu je situacija bila još teža. U svakom slučaju, vrlo dobro ostvarenje za Francuza u, kako je sam rekao, “najtežoj utrci u životu”.

Gubitnici:

McLaren – temeljem viđenog u prvih nekoliko utrka, jasno je kako bi za McLaren kada je u pitanju forma, ali i izvedbe, ovo mogla biti sezona po lojtrici gor, po lojtrici dol. U tom kontekstu, gledajući rezultate oba vozača ispalo je kako do lojtrice nisu ni stigli jer se s utrke vraćaju praznih džepova. Doduše, ako ćemo gledati performanse samog bolida u odnosu na konkurenciju to (u Norrisovom slučaju naravno) i nije izgledalo tako loše jer mladi se Britanac uglavnom vrzmao u zoni bodova koje bi vjerojatno i osvojio da nije napravio onu najblaže rečeno nepotrebnu pogrešku kada je imao kontakt s Gaslyem i umjesto u bodovima završio u zidu.

Znamo da pojam strpljenja i trkača baš ne ide zajedno, no doista je dojam kako je doslovno par desetaka metara dalje, Norris Gaslya mogao preskočiti. Kako bilo, dobra škola za Norrisa. Riccardo još jednom ispod razine svog pedigrea i imena, uglavnom u donjem domu poretka, a čak niti prelazak na soft gume u završnici utrke nije mu omogućio nekakav napredak u izravnoj borbi s konkurencijom. Sve u svemu, loše.

Pierre Gasly – iako je Francuz od utrke odustao nedugo nakon kontakta s Norrisom, Galsyeva do tada relativno solidna utrka zapravo je uništena nakon duela s Alonsom u kojem je Španjolac prilikom obračuna na stazi, pogodio stražnji desni kraj Gaslyevog Alpha Taurija i zapravo ga eliminirao iz daljnje borbe. Slaba je utjeha za Francuza izrečena kazna za Alonsa i od strane sudaca krivica upućena na Fernandovu adresu jer nakon spomenute situacije, priča je bila gotova. Krš i lom u kontaktu s Norrisom samo je bila “točka na i” jednog ne baš veselog vikenda za Gaslya, ali i čitavu momčad.

Mick Schumacher – u nedjeljnoj se utrci mladom Nijemcu ukazala lijepa prilika za upisivanje prvih ovosezonskih bodova. Sve do onog toliko puta spominjanog sigurnosnog automobila, radio je dosita jako dobar posao i bio legitimni kandidat za pokoji bod. Dosta posla imao je u unutar momčadskom dvoboju s Kevinom Magnussenom što je momcima s pit walla zasigurno donijelo pokoju sijedu, no svoj posao Schumi Jr. odrađivao je bez većih problema.

U posljednjih deset krugova i Schumacher se pridružio veseloj ekipi u međusobnom naguravanju i razbijanju, a da stvar bude gora, svojom pogreškom iz utrke je ispalio svog sunarodnjaka i recimo tako, mentora, Seba Vettela. Šteta, jer iako Haas ima brzinu, ne vjerujem kako će se ovakve prilike pružati baš u svakoj utrci.

Zhou Guanyu – po performansama i tempu koji je imao Valtteri Bottas, moglo se zaključiti kako je Alfa Romeo bio možda i najkonkurentniji bolid u skupini ostatka svijeta. To doduše nije ni bitno za mladog Kineza jer tu dobru brzinu i mogućnosti koje su se otvarale, nije mogao iskoristiti zbog tehničkih problema koji su ga vrlo brzo eliminirali iz utrke nakon, treba reći vrlo solidnog starta. Šteta, jer kako je i rečeno, dojam je da su se neke mogućnosti definitivno nudile. Ovako, nažalost i četvrta utrka bez bodovnog učinka.

Fernando Alonso – da odmah razjasnimo, iskusnog Španjolca ovdje nismo uvrstili zbog onog duela s Gaslyem koji je i prema Fernandovu priznanju bio malo preagresivan, već zbog utrke koja je za njega krenula prema nečemu, a završila na ničemu. Već poslovično vrlo dobar na startu, Alonso je napredovao za četiri pozicije i napravio ozbiljan korak prema gornjem domu.

Ipak, i već spomenuta pogreška kada je previše agresivno ušao u dvoboj s Gaslyem i zaradio pet sekundi kazne, te izlazak sigurnosnog automobila u vrijeme koje je za vozače koji nisu startali na tvrdim gumama bilo vrlo nepovoljno, usmjerile su utrku u negativnom smjeru. Iako je formalno prošao ciljem osmi, ukupno 10 kaznenih sekundi (još 5 je dobio zbog nedozvoljenog stjecanja prednosti i pozicije pred sam kraj utrke) značile su pad na 11. mjesto i za Španjolskog majstora pomalo neuobičajeno, četvrtu utrku bez bodovnog učinka.