sport

VN Monaka – Dobitnici i gubitnici

Velika nagrada Monaka jedna je od onih utrka, koja prema svom povijesnom značaju i ulozi, nesumnjivo pripada u red onih bez kojih je Formula 1 nezamisliva. Razlog tomu u prvom redu leži u činjenici kako je jurnjava ulicama Monte Carla i danas, u vrijeme super modernih i super luksuznih staza, još uvijek stvar određenog prestiža i gušta. Uostalom, to je potvrdio i pobjednik ovogodišnjeg izdanja, Lewis Hamilton koji je u intervjuu nakon utrke naglasio kako je pobjeda na ovoj stazi ono čemu svi teže i ono što još uvijek predstavlja stvar prestiža.

S druge strane, ako malo odmaknemo one povijesne i ine kontekste, staza u Monte Carlu daleko je od onih koje nam često, i u onim “normalnim okolnostima”, nude nezaboravne utrke i uzbuđenja. Naravno, u danim uvjetima teško je očekivati spektakl, pa su s te strane i kriteriji po tom pitanju ipak nešto blaži. Iako osobno nisam fan ove staze, ne možemo reći kako je ovogodišnje izdanje bilo tek procesijska uspavanka jer je zahvaljujući Leclercu, Verstappenu pa i Lewisu bilo prilično zanimljivo, neizvjesno i u konačnici solidno.

A sada malo o dobitnicima i gubitnicima:

Dobitnici:

1. Lewis Hamilton – i peti ovosezonski GP vikend Lewis je završio uspješno. Treća pobjeda u sezoni koja je uz to začinjena i subotnjim pole positionom i više su nego dovoljan razlog za zadovoljstvo. Ono što svakako moramo reći i primijetiti, ovaj vikend unatoč odličnim rezultatima ni u kom slučaju nije bio “šetnja parkom” za aktualnog prvaka. Čak naprotiv jer se Britanac za prvu startnu poziciju i u konačnici pobjedu morao dobrano pomučiti. Najprije je, kako je i sam priznao, dobrano potegao kako bi uspio skinuti Bottasa u kvalifikacijama, što je usput rečeno i bilo pola pobjede, da bi u samoj utrci bio pod velikim pritiskom Verstappena i vrlo istrošenih guma. I inače smo navikli slušati Lewisove žalopojke o tome kako su gume gotove, kako ne valja ovo ili ono, od čega u konačnici uglavnom ne bude ništa, no ovoga puta dojam je kako Lewis doista nije preuveličavao situaciju. Proračunato, iskusno i uspješno dovezao je svoj Mercedes do cilja i uzeo novih 25 bodova. Kada tome dodamo i kako je u samom finišu preživio i dodir s Maxom koji valjda u 8 od 10 situacija završava puknućem gume, neupitno je kako je Lewis opet zasluženo na vrhu liste winnera.

2. Sebastian Vettel – ako uzmemo u obzir trenutne odnose snaga na gridu i ono što smo imali priliku gledati u proteklim utrkama, Sebastian Vettel sa svojim drugim mjestom apsolutno konkurira Hamiltonu za možda i najvećeg dobitnika VN Monaka. Za pojmove ove staze tek četvrto mjesto na startu nije previše obećavalo jer start je protekao bez incidenata pa je bilo izvjesno kako se jedina prilika za postolje ukazuje u slučaju incidenta ili prolaska kroz bokseve. Upravo se to i dogodilo pa su tako Nijemac i Ferrari iskoristili Bottasovu nesreću i probili se do druge stepenice postolja. Solidno postignuće za Ferrari i Seba, iako je to u kontekstu problema u kojem se momčad iz Maranella nalazi, vjerojatno tek kap u moru.

3. Carlos Sainz – iako su se oba McLarena u kvalifikacijama pokazala u solidnom izdanju, teško je bilo predvidjeti što se može očekivati u samoj utrci. Sainz je možda i ključne poteze povukao na samom startu kada je najprije uspio neokrznut proći uvijek nezahvalan start iz sredine poretka, uz što je već u prvih par zavoja uspio i proći neke bolide. Kako je utrka odmicala Španjolac je iskoristio ono što mu se ponudilo u vidu razvoja situacije u utrci i nekih povoljnih okolnosti i ostvario lijep rezultat. Iako još uvijek daleko od vrha i u dosta velikoj mjeri ovisni o konfiguraciji staze, čini se kako se McLaren ipak “pridiže iz mrtvih”.

4. Toro Rosso – ulaskom oba bolida u bodove, Toro Rosso je ostvario odličan rezultat koji naravno ne može ostati nezamijećen. Dobra izvedba s kvalifikacija prenesena je i u nedjeljnu utrku, i ne samo to jer osmo i deseto mjesto sa starta pretvoreno je u sedmo i osmo na cilju. Vrijedni bodovi za Albona i Kvyata, vrijedni bodovi za momčad i u svakom slučaju odlično ugrabljen bodovni plijen. Prilika će biti malo i zato ih valja iskoristiti, a to u Toro Rossu zasad rade dosta solidno, za razliku od primjerice konkurencije iz Haasa.

Gubitnici:

1. Charles Leclerc – najveći gubitnik je čovjek koji za svoj loš rezultat zapravo (u najvećoj mjeri) i nije kriv. Još jedna tragikomična odluka s Ferrarijevog pit walla koštala je mladog Monegašanina ispadanja u prvoj rundi kvalifikacija, što je vrlo vjerojatno značilo i minimalne izglede za ikakav ozbiljniji rezultat u nedjeljnoj utrci. Iako je Leclerc krenuo u najmanju ruku odlučno pa čak i poprilično hazarderski, što mu je u prvim krugovima donijelo određeni napredak, takav se model u konačnici nije isplatio. Rekli bismo i očekivano jer dojam je kako je, u prevelikoj želji da nadoknadi ono što se ranije uprskalo, Leclerc pomalo izgorio. To ga je u konačnici koštalo odustajanja i najgoreg mogućeg scenarija. Priču o maleru domaćih vozača na domaćim utrkama osjetio je i Charles.

2. Alfa Romeo – nakon dobrog otvaranja sezone i procjena kako je upravo Alfa Romeo momčad koja se malo po malo nameće kao lider one popularne sredine poretka, čini se kako Raikkonen i ekipa u posljednjim utrkama pomalo gube tempo. Prilično slaba forma u Španjolskoj i loša predstava u Monaku bacili su Alfu u drugi plan. Nije naravno Monako staza prema kojoj se ocjenjuje forma, no u Kanadi se Talijani moraju probuditi iz proljetne letargije. Posebice se to odnosi na Giovinazzija, koji će morati uskoro početi pokazivati konkretne i konkurentne rezultate.

3. Valtteri Bottas – treće mjesto u okolnostima koje su ga snašle i nije strašno loš rezultat jer Bottas je ispao kolateralna žrtva Maxove ili Red Bullove nesmotrenosti i laktarenja, za koje su i kažnjeni. Ipak, slaba je to utjeha za Finca koji je izgubio manje-više sigurno drugo mjesto u utrci. Nije to velika tragedija, no ostaje dojam da je Valtteri u Monaku mogao izvući dosta više. Iako se, unatoč dobrim rezultatima, Bottasa još uvijek nekako ne doživljava kao Lewisovog pravog konkurenta u borbi za naslov, on to trenutno jedini je pa s tog gledišta, ukoliko to želi ostati i dalje, ovakve se stvari neće smjeti događati često.

4. Racing Point – za razliku od u kontekstu gubitnika spomenute momčadi Alfa Romea, koja je u početku sezone izgledala solidno zahvaljujući prije svega iskusnom Kimiju, momčad nastala na ostavštini Force Indije još uvijek opasno zuji. Bez obzira na konfiguraciju staze i uvjete, Racing Pointovi bolidi ne izgledaju uvjerljivo, čak i uz određene nadogradnje i poboljšanja koja nisu dala ono što se tražilo. U Monaku su se najavljivali i očekivali barem nekakvi bodovi, no na njihovu žalost niti ova utrka nije donijela više sreće, pa ako pogledamo cjelokupnu situaciju, stvari u Racing Pointu unatoč njihovim pinki livrejama, ne izgledaju nimalo ružičasto.

Događanja u utrci: S obzirom da su u Monte Carlu pretjecanja uglavnom endemska pojava unatoč činjenici kako su se ove godine bolidi definitivno mogli pratiti bliže, fokus se stavlja na druge stvari. Najavljene kiše nažalost nije bilo, ali je s druge strane bilo određenih događanja i akcije. U početku gledali smo Leclerca koji je burgijao dok je išlo, ali na njegovu žalost nije išlo predugo. Nakon toga gledali smo uglavnom Maxovo vrebanje iza Lewisa, koje je u konačnici okrunjeno neuspjelim napadom i dodirom koji na sreću nije imao teže posljedice. Za nekakvo dugo pamćenje i veliko zadovoljstvo to je puno premalo, ali za utrku bez sudara, kiše i drugih x faktora, sasvim solidno.

Neizvjesnost: Kako je i rečeno na startu i u samom početku, neizvjesnost se bazirala na to hoće li svi preživjeti start i dokle može stići Leclerc. Kako je start prošao mirno i uredno, a mladi je Ferrarijev vozač relativno rano otišao pod tuš, praktički se sve svelo na igru mačke i miša između Maxa i Lewisa. Znali smo da Max neće utrku završiti bez pokušaja koji je bio na rubu većeg incidenta, no čini se kako je i Nizozemac ipak nešto naučio iz dosadašnjih kvrcavica i incidenata, kojih ruku na srce nije bilo malo. Stvar su dodatno začinile i Lewisove ozbiljno uništene gume koje su u cijeloj priči mogle biti faktor što se ipak nije dogodilo. Sve u svemu – malo, ali veseli.

Izvor: GP1.hr