VN Nizozemske: Ponavljanje gradiva

Malo tko je očekivao kako ćemo nakon ljetne pauze imati još jedan vikend bez utrkivanja i kako ćemo morati pričekati još tjedan dana kako bismo vidjeli akciju na stazi. VN Belgije nam je svima ostavila gorak okus u ustima, a jedina akcija koju smo vidjeli bila je vožnja Bernda Mayländera u sigurnosnom automobilu po kišom okupanoj stazi Spa-Francorchamps.

Na sreću svih zaljubljenika u Formulu 1, nemamo vikend pauze do naredne utrke pa se tako već za ovaj vikend selimo u Nizozemsku na stazu Zandvoort, koja će nakon 36 godina ponovo ugostiti jureće bolide. Smještena na plaži istoimenog grada, staza Zandvoort je od 1948. do 1985. godine bila domaćin utrka za VN Nizozemske, no dio kalendara Svjetskog prvenstva Formule 1 postala je 1952. godine. Ukupno je 30 utrka voženo na Zandvoortu u okviru Svjetskog prvenstva, a Jim Clark je najtrofejniji vozač s četiri pobjede. Zandvoort je Formuli 1 donio niz zanimljivih trenutaka i danas se prisjećamo njih nekoliko.

JEDINI ZA BONNIERA, 1959. GODINE

Deveto izdanje VN Nizozemske održano je 31.5.1959. godine. Vozilo se 75 krugova na stazi dužine oko 4 km. Bila je to treća od ukupno devet utrka sezone. U utrci je pobijedio Šveđanin Joakim Bonnier u bolidu BRM P25. Bila je to jedina pobjeda, podij i najbolja startna pozicija u petnaestogodišnjoj karijeri Bonniera. Bila je to i prva pobjeda za Owen Racing Organisation, momčad konstruktora BRM, nakon skoro deset godina u Formuli 1.

Bonnier je u utrci pobijedio s 15 sekundi prednosti ispred Australca Jacka Brabhama u Cooperu T51 i time je postao prvi Šveđanin koji je pobijedio u utrci Formule 1. Uz Bonniera i Brabhama, samo je još jedan vozač, Brabhamov momčadski kolega Masten Gregory, završio utrku u istom krugu kao vodeći dvojac. U utrci je nastupilo 15 vozača, a utrku je završilo njih 10. Kako su organizatori željeli imati domaćeg vozača u utrci, bilo je dozvoljeno Carelu Godin de Beaufortu da nastupi u utrci, unatoč tomu što je njegov bolid bio Porsche RSK sportski automobil.

NESREĆA ROGERA WILLIAMSONA, 1973. GODINE

Utrka za VN Nizozemske 1973. godine održana je u srpnju i bila je deseta od petnaest utrka sezone. Zandvoort se u kalendar vratio nakon godine izbivanja, značajnih sigurnosnih preinaka i unapređenja, izgradnje novih barijera uz stazu i kontrolnog tornja. U utrci je pobijedio Jackie Stewart, što je bila njegova četvrta pobjeda tekuće sezone i ukupno 26. u karijeri. Pobjedom u Nizozemskoj Stewart je pretekao Jima Clarka kao vozač s najviše pobjeda u Formuli 1. Stewart je u karijeri pobijedio još samo jednom i bio je najtrofejniji pobjednik u Formuli 1 sve do 28. pobjede Alaina Prosta 1987. godine. No, nije Stewartov rekord nažalost ono po čemu će VN Nizozemske 1973. biti upamćena. U osmom krugu utrke, najvjerojatnije radi kvara na ovjesu, bolid Rogera Williamsona se zabio u barijere pri punoj brzini. Bio je to udar koji ga je odbacio skoro 300 metara dalje uz stazu. Bolid se dočekao na drugoj strani staze uz barijere okrenut naglavačke. Spremnik s gorivom je buknuo i plamen je ubrzo uhvatio čitav bolid. Williamson nije pretrpio značajne ozljede u samom sudaru, no bio je zaglavljen u bolidu.

Utrka nije zaustavljena, istaknute su žute zastave. Vozač David Purley koji je svjedočio Williamsonovom udesu odmah je zaustavio svoj bolid i pohitao pomoći kolegi. Kako je Williamsonov bolid bio okrenut naglavačke, Purley ga je bezuspješno pokušavao okrenuti i izvući unesrećenog vozača iz gorućeg bolida. Suci, koji tada nisu nosili vatrootporne kombinezone, nisu mogli pomoći Williamsonu. Kontrola utrke je smatrala je da je prevrnuti bolid zapravo Purleyev i da je vozač neozlijeđen izašao iz bolida, a isto su mislili i drugi vozači koje je Purley pokušavao zaustaviti da mu pomognu. Utrka se nastavila, dok je Purley očajnički pokušavao spasiti kolegu vozača iz plamena. Uz stazu se na tom mjestu nalazio samo jedan aparat za gašenje požara, što je bilo nedovoljno za gašenje bolida u plamenu. Purleyu su u pomoć došli gledatelji koji su preskočili zaštitne ograde, no kako i sami nisu imali odgovarajuću odjeću, nisu mogli puno učiniti. Kad je vatra konačno ugašena i bolid ispravljen, Roger Williamson je preminuo od posljedica požara. Preminuli vozač i njegov bolid su prekriveni plahtom na mjestu nesreće i utrka je nastavila dalje svojim tijekom.

PRVA POBJEDA JAMESA HUNTA, 1975. GODINE

Utrka za VN Nizozemske 1975. godine pamti se kao jedna od neočekivanijih pobjeda u povijesti Formule 1. Budući svjetski prvak, James Hunt, tada vozač male, privatne momčadi Hesketh Racing, ostvario je svoju prvu i za tu momčad jedinu pobjedu u Formuli 1. Aktualni svjetski prvak Niki Lauda i njegov momčadski kolega iz Ferrarija, Clay Regazzoni, utrku su startali iz najboljeg startnog reda. Hunt je odličnom vožnjom u kvalifikacijama sebi osigurao treću startnu poziciju. Utrka je bila odgođena radi kišne oluje, no momčadi su tražile da im se dozvoli da započnu utrku. Utrka se započela s kišnim gumama na bolidima i Lauda je poveo.

Hunt je riskirao i promijenio kišne gume na gume za suhe vremenske uvjete i kako se staza sušila, tako je stjecao prednost. Već u 15. krugu preuzeo je vodstvo. Lauda je bez uspjeha pokušavao preteći Hunta preko 20 krugova, držeći ga pod nevjerojatnim pritiskom. Lauda je bio bolji u sporim zavojima, dok su brzi zavoji i pravci bili Huntovi. Na televizijskim prijenosima je stajalo da su preostala još tri kruga za voziti, a onda se čuo glasan uzvik publike. Utrka je bila gotova. Hunt je postao prvi Englez nakon Petera Gethina koji je pobijedio u utrci Formule 1.

VILLENEUVEOV KRUG NA TRI KOTAČA, 1979. GODINE

S najbolje startne pozicije na Zandvoortu 1979. godine startao je Rene Arnoux u Renaultu, no Williamsov Alan Jones ga je pretekao na samom početku utrke. Arnoux i Regazzoni, tada također vozač momčadi Williams, su se sudarili. Regazzoni je odmah ispao iz igre, a Arnoux je izdržao do kraja kruga, nakon čega se vratio u boks i parkirao bolid u garažu. Gilles Villeneuve je u 11. krugu u Tarzan zavoju pretekao Jonesa za vodeću poziciju, no Jones je ponovo preuzeo vodstvo u 47. krugu kada se Villeneuve izvrtio na stazi. U 51. krugu, tek što je prošao ulaz u boks, zadnja lijeva guma Villeneuveovog bolida je pukla i uzrokovala da se njegov Ferrari izvrti na stazi.

Gilles je uspio preuzeti kontrolu nad bolidom i započeo jedan od najluđih krugova svoje karijere, na praktički dva kotača. Zadnji lijevi kotač više na sebi nije imao ni gumu, strugao je po podlozi i iskrilo je na sve strane, dok je prednji desni kotač bio u zraku. Neki su smatrali kako je to bio krug istinskog trkača željnog što boljeg rezultata, dok su drugi Villeneuveovu odluku da nastavi krug smatrali neodgovornom i opasnom. Kako bilo, Gilles je iz utrke morao odustati radi kvara na ovjesu bolida. Alan Jones ostvario je treću uzastopnu pobjedu i četvrtu uzastopnu za svoju momčad. Pobjedničko postolje popunili su Jody Scheckter u Ferrariju i Jacques Laffite u Ligieru.

LAUDINA POSLJEDNJA POBJEDA, 1985. GODINE

Osim što je bila posljednja pobjeda velikog prvaka Nikija Laude, utrka za VN Nizozemske 1985. godine bila je posljednja utrka bolida Formule 1 na ovoj stazi. Zandvoort se u kalendar trebao vratiti prošle godine, no zbog pandemije je povratak odgođen za ovu godinu. Zadnje izdanje na Zandvoortu bila je i posljednja pobjeda za trostrukog svjetskog prvaka Nikija Laudu, koji je tada vozio za momčad McLaren-TAG.

Laudin momčadski kolega Alain Prost utrku je završio na drugom mjestu, a treće mjesto zauzeo je vozač Lotusa – Ayrton Senna, s 48 sekundi zaostatka za vodećim dvojcem. Lauda i Prost su se zadnjih dvanaest krugova utrke borili za vodeće mjesto, da bi u konačnici Lauda pobijedio sa samo 0,232 sekunde prednosti. Bila je to i posljednja utrka za Nijemca Stefana Bellofa koji je tjedan kasnije tragično izgubio život na utrci sportskih automobila 1000 km Spa.