Staza u zaleđu Barcelone na kojoj se vozi utrka za VN Španjolske jedna je od onih koju vozači i momčadi zasigurno najbolje poznaju. Razlog je tome naravno to što se na ovoj stazi već duže vrijeme održavaju predsezonska testiranja, pa s te strane nepoznanica i iznenađenja nije bilo. Ono što znamo mi gledatelji je to da navedena staza zbog svoje zanimljive, ali za pretjecanja dosta ograničavajuće konfiguracije, češće nudi procesije i kolone nego li nekakve prevelike spektakle. Otprilike u tom tonu proteklo je i ovogodišnje izdanje s manje-više očekivanim poretkom na kraju utrke uz tek pokoje manje iznenađenje.
Dobitnici
Max Verstappen – Maxovo drugo mjesto nije veliki odmak od najniže stepenice pobjedničkog postolja na koje je Nizozemac pretplaćen, no ovaj rezultat treba pohvaliti čak i više u nekakvom općenitom kontekstu nego li u kontekstu ove utrke. Zašto? Prvi je razlog to što je Max još jednom uspio u čistoj utrci razdvojiti Mercedese i biti bolji barem od jednoga od njih što je u kontekstu trenutnog odnosa snaga prilično veliko postignuće. Drugi je razlog to što se Max uspio i u generalnom poretku mimo svih očekivanja smjestiti ispred Valtterija Bottasa što je također rezultat koji se nije očekivao. Iako je do kraja još puno, ako Nizozemac taj rezultat zadrži, bit će to ogromno postignuće za vozača koji jedini koliko toliko uspijeva remetiti Mercedesovu lagodnu dominaciju.
Sebastian Vettel – vjerojatno je za osvojeno sedmo mjesto malo pretenciozno Nijemca plasirati ovako visoko na listu, no nakon svih mogućih problema koji su ga zadesili u ovoj sezoni, ovo je bila napokon jedan mirna i sasvim pristojna utrka. Istini za volju Vettel je bio miljama daleko od borbe za neke više pozicije, no dosta dobar oporavak nakon ne baš krasnih kvalifikacija i hrabra odluka da na mekšim gumama odradi završni mega stint ipak su se isplatile. Podrška Nijemcu vidjela se i kroz rekli bismo, Verstappenovski dominantnu pobjedu u izboru za vozača dana. U bodovnom smislu svakako ne prevelika satisfakcija, no nakon niza razočaranja i problema ovo je ipak malo ali slatko zadovoljstvo.
Carlos Sainz – nakon obećavajućeg ulaska u sezonu, stvari se za budućeg Ferrarijevog vozača baš i nisu razvijale po planu. Dva vezana odustajanja u Silverstoneu dosta su negativno utjecala na Carlosov učinak pa se na domaćem terenu u Španjolskoj tražio dobar rezultat za prekid te slabe serije. Sainz ga je u konačnici i dočekao i dogurao do šestog mjesta koje će prema svemu sudeći biti otprilike na razini prošlogodišnjeg četvrtog. Razlog je naravno to što su osim rasprodanog pobjedničkog postolja, manje-više rezervirana i mjesta iza vodećeg trojca, naravno za roza Mercedese. Samim tim za preostale vozače i momčadi baš i nije ostalo previše toga za podijeliti pa stoga je u konačnici ovo dobar i vrijedan rezultat.
Lance Stroll – iako je istini za volju, Stroll profitirao na račun Perezove kazne, četvrto mjesto vrlo je dobar rezultat. Naime, Kanađanin je čak i u ovoj sezoni kada u rukama ima vrlo konkurentan bolid i kada isporučuje sasvim pristojne rezultate, dosta često osporavan i jedan on onih vozača iznad čijeg imena uvijek dolaze nekakvi upitnici. Iako smo svjesni nekih neplaniranih situacija i problema s kojima se nosio Strollov momčadski kolega Checo Perez, na početku sezone očekivalo se kako će Meksikanac čija je reputacija neusporedivo bolja i veća, lako izdominirati Kanađanina. To se za sada nije dogodilo i svim sumnjama unatoč, Lance se i dalje ravnopravno bori pa je za sada svakako zaslužio pohvale.
Lewis Hamilton – naravno, jasno je kako je prema učinku Britanac opet trebao biti na vrhu, no ovoga puta čisto kako bismo prekinuli monotoniju, malo smo ispremiješali poredak. Prva mjesta i pobjede nešto su na što će aktualni i gotovo sigurno novi svjetski prvak polagati pravo do kraja sezone, pa se i ova u Barceloni može opisati kao još jedan dan u uredu. Uvjerljiva pobjeda u sezoni bez konkurenata možda i za samog Lewisa nije neka prevelika sreća, no trenutno odnosi su takvi i teško će se mijenjati. Usput rečeno, plasmanom na pobjedničko postolje Hamilton je ispred još jednog rekorda stavio svoje ime jer je s ukupno 156 osvojenih, prestigao dosadašnjeg lidera Michaela Schumachera.
Gubitnici
Charles Leclerc – u dosadašnjem dijelu sezone momčad Ferrarija doslovno je živjela od rezultata Chalresa Leclerca koji su usput rečeno, bili iznad realnih mogućnosti ovogodišnjeg Ferrarijevog bolida. Ipak, u Španjolskoj je loša sreća pogodila drugi dio crvenog boksa pa je Monegažanin nakon kvara svoj nastup prijevremeno okončao i time prekinuo dobru seriju nastupa kojima je Scuderiju držao iznad vode i spašavao od totalne blamaže. S obzirom na to da u samoj utrci Leclerc i nije bio u bog zna kakvoj poziciji, gubitak nije prevelik. Isto se odnosi i na Ferrarijevu momčad koja je u ovoj sezoni ionako rasterećena po pitanju nekakvih rezultatskih postignuća i imperativa, no ipak nakon niza vrlo dobrih postignuća ovaj rezultat predstavlja određeno razočaranje.
Valtteri Bottas – već pomalo standardni gost ove rubrike ovoga puta ovdje nije završio zbog tek trećega mjesta i još jednog bljedunjavog izdanja, nego kao i njegov trenutno najveći konkurent, Max Verstappen zbog onoga što do sada (ni)je učinio. Naime, u sezoni koja je po mnogočemu posebna, ubrzana i specifična ova mini stanka koja je uslijedila nakon VN Španjolske svojevrsni je break u kojemu možemo baciti oko na ono što se u uvodnom dijelu sezone napravilo. Gledajući iz Finčeve perspektive razloga za pretjerano slavlje nema jer umjesto pritiska i lova za Hamiltonom, Bottasova lovina postao je vozač sporijeg i lošijeg bolida, Max Verstappen. Oni skloniji Bottasu s pravom će reći kako je Finac pukom nesrećom izgubio sigurno drugo mjesto na Silverstoneu, a također će vjerojatno ustvrditi i to da će do kraja sezone Valtteri vjerojatno izboriti poziciju br. 2 u ukupnom poretku. Sve je to vjerojatno točno i istinito, no dojam koji je Bottas ostavio i dalje je mlak, neodlučan i anemičan. U svakom slučaju od vozača koji je mogao biti jedini Lewisov konkurent i na neki način spasitelj sezone, puno premalo.
Haas – u dosadašnjim pregledima u nekoliko smo se navrata dotaknuli momčadi s dna i pisali o njihovim problemima i mukama. Razlog zbog kojega spominjem američku momčad nije nekakav pretjerani rezultatski podbačaj jer gledajući trenutni odnos snaga, trojac sa začelja u normalnim okolnostima utrke teško se može nadati čak i približavanju mjestima koja nose bodove. Ipak, gledajući neke dosadašnje utrke čini se kako Haasu ti slabi rezultati dolaze na još bolniji način jer, što zbog drugačije strategije, što zbog nekih okolnosti, i Magnussen i Grosjean znali su se u nekoj fazi utrke naći čak i neprirodno visoko u poretku. Nažalost, priča obično potraje otprilike do posljednje trećine utrke kada potonu na svoja manje-više očekivana 16., 17. mjesta i time još uvijek ostaju na početnoj nuli.
(Ne)izvjesnost na vrhu – ovom konstatacijom neću reći ništa novo niti pretjerano pametno jer to je ono što nam je svima poznato praktički još od onog nikada održanog pravog početka sezone. No, kako sam i ranije naveo u vrijeme ove mini ljetne stanke gledajući malo u retrovizor, možemo ustvrditi kako je ovosezonska situacija kada je u pitanju vrh poretka doista razočaravajuća. Osim pobjednika na svakoj normalnoj utrci, rasprodana su i dva mjesta na pobjedničkom postolju, a s konsolidacijom pinki Mercedesa nije nerealno očekivati kako će se rezervirana mjesta protegnuti sve do pete pozicije. Iako nitko ne može kriviti Lewisa i Mercedes što se još jednu sezonu u nizu sprdaju s konkurencijom, vjerujem kako bi i oni sami, ali u konačnici i njihovi navijači bili zadovoljniji kada bi te silne pobjede i naslovi dolazili u kakvoj takvoj borbi. U trenutnoj situaciji kada smo zadovoljni što je sezona uopće krenula, ispada kako tražimo kruha preko pogače, no kako stvari stoje sve do 2022. bilo kakve promjene teško je očekivati.
Albonova taktika – za drugog Red Bullovog vozača u ovoj sezoni malo toga ide prema planu jer u gotovo svakoj utrci iz nekog se razloga Alex mora probijati prema vrhu kroz bespuća prilično nezgodne sredine poretka. U nedjeljnoj utrci dogodila mu se slična stvar, a svoj je kako smo rekli već pomalo standardi posao odrađivao dosta dobro s nekoliko doista dojmljivih poteza. Ipak, mala nesreća na startu kada je nakon dobre reakcije morao pustiti gas kako bi izbjegao kontakt s jednim od Mercedesa, koštale su ga par izgubljenih pozicija. Točka na i kada su u pitanju ambicije za nekakav dobar rezultat, bio je kratak i neuspješan stint u kojem su u Red Bullu odlučili Albona izvesti na tvrdoj komponenti guma. Jesu li tim drugačijim pristupom pokušali profitirati s Albonom ili je Tajlanđanin poslužio kao pokusni kunić za Verstappena, teško je reći. No, s vrlo slabim tempom otpao je od vodećih i izgubio izglede za pozicije koje je realno gledajući lako mogao dohvatiti.
Događanja na utrci – kao što je u uvodu i rečeno, osobno od VN Španjolske nikada ne očekujem previše jer, iako atraktivna za praćenje, staza je to na kojoj pretjecanja baš i nisu najlakši posao pa stoga često gledamo utrke koje više podsjećaju na slike kolona s naših autocesta u ljetnim mjesecima, nego li nekakvom velikom fightu. Tako je otprilike bilo i u ovogodišnjem izdanju u kojem su kolotečinu remetili uglavnom neki na različite strategije postavljeni bolidi odnosno vozači koji su se probijali uglavnom po uvijek aktivnoj sredini poretka. Čak niti već pomalo dosadna priča s gumama koje su čini se jedini Mercedesov ograničavajući faktor, ovoga puta nije imala nikakvu ulogu, pa je ovogodišnja VN Španjolske bila utrka bez puno buke i prašine, rekli bismo manje-više u skladu s očekivanim.
Izvor: GP1.hr
