sport

VN Turske – Dobitnici i gubitnici

VN Turske i staza Istanbul Park još su jedni u nizu noviteta u ovoj korona sezoni. Izuzev Imole u kojoj, ruku na srce, nismo gledali nekakav spektakl, ova je utrka nastavila niz koji su započeli Nurburgring, Portugal, Toskana. Naravno, veliku je ulogu u svemu odigrala kiša koja je uvelike začinila i kvalifikacije i utrku pa smo kao rezultat imali priliku gledati ipak nešto promiješan grid. Uz sve navedeno, ovu je utrku u konačnici ipak najviše obilježio sada i matematički potvrđen Hamiltonov sedmi naslov svjetskog prvaka pa smo tako i drugu u trku u nizu imali priliku gledati Mercedesovo veliko slavlje.

Dobitnici:

  1. Lewis Hamilton – Lewis Hamilton svjetski je prvak u Formuli 1 za sezonu 2020. Prije no što krenemo s daljnjim analizama i pričom, novo-starom prvaku treba skinuti kapu i čestitati na sedmom naslovu u karijeri čime se na tronu izjednačio s velikim Michaelom Schumacherom. Gledajući odnose snaga i ono što bi se trebalo događati u 2021. izvjesno je kako si je Britanac trasirao put i do osmoga čime će vjerojatno već dogodine na tronu ostati sam. Za očekivati je kako će se u nadolazećim danima napisati čudo tekstova o Britančevom uspjehu i još jednoj dominantnoj sezoni u kojoj je pomeo konkurente uz svesrdnu podršku svoje vjerne Srebrne strijele. Također, za očekivati je i brojne i već očekivane rasprave pro i kontra tabora koji će s jedne strane slaviti s druge strane možda i osporavati postignuća i zasluge Mercedesovoga vozača pa se stoga u ovom kratkom pregledu time nećemo previše baviti. Ono što moramo reći i naglasiti je to da je u vrlo zahtjevnim uvjetima kakvi su vladali na stazi, Hamilton za razliku od nekih konkurenata pokazao rutinerstvo, iskustvo, strpljenje i hladnu glavu. Kada to sve pomiješate s brzinom dobijete još jednu pobjedu i još jedan naslov.
  2. Sebastian Vettel – Sebastiane, kralju i ago Istanbul Parka, napokon se i tebi otvorilo. U sezoni za čiji opis riječi loše, slabo i frustrirajuće zvuče milo kao mamina rođendanska čestitka, ovo je vrhunski rezultat kojim si vjerojatno uljepšao nedjeljno poslijepodne i napaćenim navijačima Ferrarija, ali i svim onim gledateljima koji možda favoriziraju neke druge vozače ili momčadi. Nećemo se zamarati grubom realnošću i time što u normalnim uvjetima Ferrari vjerojatno ne bi bio niti u priči za osvajanje podija (skoro i dvostrukog), a također niti zbog toga što bi prema trenutnoj formi Nijemac teško nadvisio Leclerca. U drami na kraju utrke Vettelu je lopta napokon došla na penal koji je zasluženo iskoristio. Ovaj podij doista je ono što je u posljednje vrijeme vrlo osporavani četverostruki svjetski prvak zaslužio kao lijep oproštaj uoči skorog odlaska iz Maranella.
  3. Sergio Perez – nakon gotovo maestralno odrađenih kvalifikacija za Racing Pointove vozače, puno je rasprava bilo usmjereno ka predviđanjima mogu li Perez i Stroll i na kraju utrke ostati na ili barem pri vrhu. Sudeći prema onome što se moglo pročitati i čuti do same utrke, izgledi su im bili otprilike 50-50. I dok je Kanađanin, koji se usput rečeno u prvoj polovici utrke vrlo dobro držao, s čela potonuo kao sjekira na sam rub zone osvajača bodova, Cheko je (napokon) ostvario prvo postolje u sezoni… sezoni propuštenih prilika kako ju je i sam Perez nazvao. I ovoga puta činilo se kako bi se Meksikancu mogla ponoviti Štajerska ili Imola kada mu je gotovo sigurno postolje proklizalo kroz prste, no baš kao i u slučaju Vettela, sreća je valjda odlučila malo pogledati i prema bolidu broj 11. S nešto radikalnijom strategijom i gumama koje su bile u stanju raspada, s ovim odličnim rezultatom Meksikanac polako zatvara 2020. i gleda ka nažalost još uvijek neizvjesnoj situaciji u 2021.
  4. Carlos Sainz/McLaren – u vrlo teškim uvjetima kvalifikacija, postignuti rezultati možda i nisu bili pravo mjerilo mogućnosti bolida i vozača. Nakon što su zapeli u Q2 pa su im potom odrapili i dodatnu kaznu, McLarenima nisam osobno davao prevelike izglede za nekakav solidan rezultat jer svi izravni suparnici doimali su se brži i konkurentniji. Ipak, u samoj utrci stvari su se razvile potpuno drugačije – pa je osim Renaulta kojih nije bilo nigdje, iza Norrisa ostao i Lance Stroll, a iza Sainza čak i oba Red Bulla. Što se Sainza tiče, cijelu utrku odradio je praktički bez greške, a da se troboj Leclerc, Vettel, Perez dogodio možda krug, dva ranije, vjerujem kako niti postolje ne bi bilo neostvarivo. Ne možemo ne spomenuti i Norrisa koji je na kraju utrke doslovno letio stazom i skinuo naočigled nenadoknadivu Strollovu prednost te osvojio i dodatni bod za najbrži krug utrke.

Gubitnici:

  1. Max Verstappen – bez obzira na Strollov pole position, pa čak i unatoč vrlo lošem inicijalnom startu, favorita za pobjedu i dalje sam vidio u liku Red Bullovog Nizozemca. Tempo koji su imali i Verstappen i Albon činio se zaista odličnim što se u jednoj fazi utrke vidjelo i po vremenima i rapidnom sustizanju konkurenata. Ključna je riječ ipak sustizanju, jer pretjecanje je u uvjetima kakvi su u nedjelju vladali na stazi u okolici Istanbula bila ipak neka druga priča. Prilijepljen za Perezov mjenjač, vidno brži Verstappen u zavoju 11 se izvrtio, pobrusio gume, pao u poretku i time se oprostio od kombinacija za pobjedu, ali i za svoje već standardno treće mjesto. U kontekstu priče o rezultatima, zanimljivo je spomenuti kako je u tekućoj sezoni ovo za Maxa prva situacija u kojoj je završio utrku, a da pri tome nije bio na postolju.
  2. Valtteri Bottas – u tekućoj sezoni Finac je nerijetko bio meta kritika, pa i osporavanja zbog nedovoljno odlučnosti, agresije i muda. Oni skloniji kritikama reći će i vještina koje je u istovjetnom bolidu pokazivao u odnosu na svog momčadskog kolegu. Ipak, izdanje u Turskoj vjerojatno konkurira za njegov najgori nastup u sezoni. U obranu navedimo kako možda tomu i ne bi bilo tako da se već na startu nije izvrtio, pao na začelje i unatoč vjerojatno znatno bržem i konkurentnijem bolidu zaglavio u vlakiću bez mogućnosti pretjecanja zbog mokre i kliske staze. S druge pak strane, ako se u utrci izvrtiš više puta od ringišpila na seoskom kirvaju i ako ti u utrci McLaren u nekoliko krugova nabiju gotovo dvoznamenkasti broj sekundi razlike čini mi se kako taj nastup treba jedino čim prije zaboraviti.
  3. Lance Stroll – na prilično kaotičnim kvalifikacijama Kanađanin je napokon dočekao svojih pet minuta slave. I na drugu od tri velika postignuća u Formuli 1, Stroll je tako stavio kvačicu jer je osim plasmana na podij, sada je ostvarena i prva startna pozicija. Za pobjedu čini se ipak će malo pričekati, a onu četvrtu kategoriju (naslov prvaka) za sada nećemo spominjati. Što se utrke tiče, Strollu se zapravo malo toga može pripisati kao krimen ili loše odrađen posao jer je start, uključujući i onaj često nazivan inicijalni, bio vrlo dobar, čak i furiozan jer u uvodnim krugovima utrke Racing Pointov dvojac odletio od konkurencije. Kako se staza sušila, sušile su se i Lanceovi šanse za pobjedu, pa i postolje jer na intermediumu Stroll jednostavno nije bio na ti s čuvanjem guma i tempom. Na kraju, od potencijalno zvjezdanog i sjajnog, tek ispodprosječni rezultat.
  4. Pierre Gasly/Alpha Tauri – dvojac Kvyat-Gasly (s naglaskom na Gasly) u ovoj nas je sezoni već pomalo navikao na solidne nastupe i neke izvanserijske rezultate. Ipak u prilično zahtjevnim i nestabilnim uvjetima kakvi su vladali na stazi u Istanbul Parku Alpha Taurijevi vozači nisu se najbolje snašli pa tako vrlo slab nastup u kvalifikacijama, nisu uspjeli niti malo popraviti ni u samoj utrci. Svoje osnovne ciljeve u ovoj sezoni kada su rezultati u pitanju, već vjerojatno ispunili pa im stoga i ovaj kiks vjerojatno neće biti razlog za preveliku dramu.
  5. Renault – momčad koja će zasigurno svoj nastup u Turskoj htjeti što brže arhivirati u nekakav imaginarni folder radnoga naziva Utrke za zaborav svakako će biti Renault. I dok zbog promjenjivih uvjeta, nove staze i ipak još uvijek nedovoljno izbrušene forme nismo znali što očekivati od Estebana Ocona, od Daniela Ricciarda očekivao se nastavak dobre forme i uspješnih rezultata. Iako je Australac ušićario jedan simbolični bod nije to bio njihov dan.

Događanja na utrci:

Nepisano je pravilo kako su malo kiše i mokra staza gotovo sigurno recept za zanimljivu i neizvjesnu utrku. U tom kontestu stoga možemo ocijeniti i VN Turske na kojoj smo kao uvod u zanimljivu utrku, gledali možda i još kaotičnije kvalifikacije. Mokra i prije svega skliska staza zasigurno je krivac što smo neke vozače i momčadi gledali izvan njihovih realnih pozicija na koje smo već naviknuti. Sve osim Hamiltona koji je čak i u situaciji kada možda i nije bio favorit broj 1, opet pobijedio. Uz navedeno, iako iz razumljivih razloga nismo gledali prevelik broj pretjecanja na samoj stazi sve do pred kraj utrke, zanimljivo je bilo gledati borbu koju su vozači vodili sami sa sobom, sa svojim bolidima, gumama, strategijom i drugim vozačima.

Izvor: GP1.hr