Tyrrel P34 je svakako jedan od najposebnijih i najrevolucinarnijih bolida, a u današnjim zanimljivostima govorimo o tom jedinom bolidu sa šest kotača koji je osvojio utrku F1.
Prema riječima Dereka Gardnera, čovjeka koji je dizajnirao revolucionarni P34, umirovljeni trostruki svjetski prvak Jackie Stewart se počeo gušiti kada je tijekom leta iz Južne Afrike 1975. godine obaviješten o planovima Tyrrella o revolucionarnom bolidu. Međutim, što je potaknulo Gardnera na tako radikalno razmišljanje? Ukratko, potpuno ujednačena konkurencija. Sredinom sedamdesetih godina prošlog stoljeća sve momčadi, osim Ferrarija, su koristile isti Cosworthov DFV motor, isti Hewlandov mjenjač, te iste Goodyear gume. To je gotovo potpuno onemogućilo stvaranje “nepravedne prednosti”, kako je to definirao Gardner.
Njegova revolucionarna ideja je bila odobrena od strane Elf-Tyrrella. Bolid sa šest kotača je, barem u teoriji, imao nekoliko značajnih prednosti. Uvođenjem četiri prednja kotača dolazi do povećanja trakcije, kao i površine kotača tijekom kočenja. Smanjena visina prednjeg dijela bolida, kao posljedica manjih kotača, u konačnici rezultira manjim prednjim krilom i većom maksimalnom brzinom. U početku su glavna prepreka bile gume, s obzirom da je do tada Goodyear proizvodio samo standardne veličine, ali je nakon kraćih pregovora pristao proizvesti posebne prednje gume za P34. Iako su tijekom testiranja neki vozači smatrali kako je nemoguće upravljati bolidom, sve prednosti takvog radikanog rješenja pokazale su se točnima, barem u nekoj mjeri. Razvoj se nastavio uvođenjem nekih zanimljivih dodataka, kao što je poseban “prozorčić” koji je omogućio vozačima da imaju pregled prednjih guma.
Elf – Tyrrell P34 je debitirao u F1 1976. godine, te je time ispisana povijest – bolid sa šest kotača utrkivao se u najprestižnijem automobilskom natjecanju. Sezona je kulmilirala dvostrukom pobjedom tijekom VN Švedske, što je ujedno bila i posljednja pobjeda za P34. Unatoč rezultatski odličnoj sezoni, inženjeri Tyrrell Motorsportsa shvatili su nekoliko fundamentalnih problema takvog radikalnog dizajna. Dok se površina kočenja povećala, povećali su se i problemi s hlađenjem kočnica, problem koji je pratio ovaj bolid tijekom svih utrka. S druge strane, zbog razlike u veličini, prednji kotači se vrte mnogo brže od zadnjih. Na primjer, ukoliko se zadnje gume okreću pri brzini 240 km/h, prednje postižu preko 390 km/h. To je uzrokovalo probleme s degradacijom prednjih guma. Dodatni problem je predstavljalo zapostavljanje razvoja manjih guma od strane Goodyeara, koji je isključivo razvijao gume standardne veličine.
Nagomilane probleme su pokušali riješiti uvođenjem redizajniranog bolida 1977. godine. Također, prvi u povijesti su ugradili računalni dijagnostički sistem koji im je trebao pomoći u razvoju. Unatoč svemu, redizajn je prouzročio još veće probleme s hlađenjem, te je projekt službeno prekinut 1978. godine.
Izvor: GP1.hr
