U današnjoj rubrici zanimljivosti pišemo o vozačima koji su u Formuli 1 došli do samo jedne pobjede.
Robert McGregor Innes Ireland
Britanac je svoju karijeru započeo 1957. u Lotusu u kojem je proveo tri sezone. U svojoj posljednjoj sezoni u Lotusu pobijedio je na VN SAD-a (1961. godine). Put do te pobjede nije bio lagan. Momčad je imala problema tijekom vikenda te su nakon kvalifikacija na Irelandovom bolidu morali promijeniti mjenjačku kutiju. Startao je osmi te se tijekom utrke penjao u poretku i došao do trećeg mjesta. Tada je naišao na ulje iz Surteesovog bolida, što je rezultiralo njegovim padom u poretku. No, nakon nekoliko odustajanja ostalih vozača i sjajne vožnje, Ireland ipak dolazi na vrh poretka. Ova je ujedno bila i prva pobjeda Lotusa u Formuli 1. Do kraja svoje karijere (1966.) Ireland je vozio u BRP-u i BRM-u, bez značajnijih uspjeha.
Olivier Panis
Posljednji Francuz koji je pobijedio u F1 je ujedno i pobjednik i jedne od najkaotičnijih utrka u povijesti ovog sporta. Iako je startao tek 14., Panis se na VN Monaka 1996. uspio domoći postolja i pobijediti, a sve zahvaljujući promjenjivim uvjetima u kojima su na stazi ostala samo tri vozača, a svi ostali su odustali tijekom utrke. Tog vikenda prvi je startao Michael Schumacher u Ferrariju, ispred Hilla u Williamsu te dva Benettona. Zanimljivo je da je Oliver Panis u subotu za najbržim Schumacherom zaostajao dvije sekunde. U nedjelju su redom odustajali: Schumacher, Barrichello, Lamy, Fisichella, Verstappen, Katayama, Rosset, Diniz, Berger, Brundle, Hill, Badoer, Alesi, Villeneuve, Hakkinen, Salo te Frentzen. Bila je to jedina utrka 1996. u kojoj nije slavio Williams ili Ferrari. 1997. Ligier postaje Prost, a Panis briljira s još dva podija. Uoči VN Kanade bio je treći u poretku vozača, a onda je u Montrealu nakon velikog udesa slomio obje noge. I nakon toga bio je cijenjen i brz vozač. Testirao je za McLaren 2000., a do kraja karijere (2004.) vozio je za Prost, BAR i Toyotu, povremeno osvajajući bodove.
Heikki Kovalainen
Kovalainen je svoju jedinu pobjedu ostvario 2008. godine s McLaren-Mercedesom na VN Mađarske. Svojom pobjedom je postao stoti vozač koji je pobijedio na utrci Formule 1. Na postolju su mu društvo još pravili Timo Glock (Toyota) i Kimi Raikkonen (Ferrari). Kovalainenu je pobjeda praktički poklonjena nakon puknuća gume njegovog momčadskog kolega Lewisa Hamiltona i odustajanja Felipea Masse. Bio je to njegov najblistaviji trenutak karijere u kojoj je uz jednu pobjedu stigao do još četiri postolja i jednog pole positiona. Nakon toga su u McLarenu porasla očekivanja od mladog vozača pa je i sljedeću sezonu proveo u britanskoj momčadi. Finac je prije McLarena bio jednu godinu u Renaultu, a nakon dvije sezone u Wokingu vozio je za Lotus i Caterham. Posljednju utrku odradio je u Brazilu 2013.
Lorenzo Bandini
Godine 1961. Bandini se natjecao za mjesto u Ferrariju s Giancarlom Baghettijem, no talijanska se momčad ipak odlučila za Baghettija, nakon čega je Talijan potpisao ugovor sa Scuderijom Centro Sud. Međutim, sljedeće sezone svejedno prelazi u Ferrari, a njegova najbolja sezona je 1964. u kojoj je pobijedio na VN Austrije te je osvojio još tri postolja u Njemačkoj, Italiji i Meksiku. Bandini je tijekom sedam godina u Formuli 1 stigao do osam postolja i jednog pole positiona. Poginuo je na VN Monaka 1967. kada se njegov bolid preokrenuo nekoliko puta i zapalio, a nesretni Bandini ostao je zarobljen ispod njega.
Izvor: GP1.hr
