Danas nastavljamo s vozačima koji su u Formuli 1 trijumfirali samo jedanput.
Jean Alesi
Alesi je vozio pod francuskim državljanstvom, no podrijetlom je Talijan. U F1 je 1989. ušao vozeći za slabašan Tyrrell s kojim se pokazao kao brz i talentiran vozač, osvojivši dva četvrta mjesta u Paul Ricardu i Jerezu te peto mjesto u Monzi. 1990. imao je nekoliko sjajnih rezultata u sporom Tyrrellu. Najzanimljiviji je onaj na prvoj utrci sezone, u Phoenixu. Startao je četvrti u prošlogodišnjem bolidu, vodio 40-ak krugova, te nakon sjajnog dvoboja sa Sennom završava kao drugi. Nakon toga proglašen je kao nasljednik Prosta i Senne, a momčadi su započele borbu za njim. Prvi je bio Williams, s kojim je potpisao predugovor, no britanska momčad odgađa njegov dolazak, pokušavajući dovesti Sennu. Nakon toga prelazi u Ferrari koji je Williamsu morao prodati svoj bolid iz 1990. pozivajući se na raniji ugovor. U Ferrariju je vozio s Alainom Prostom. Bio je veliki miljenik publike, pogotovo Ferrarijevih navijača koji su na VN Kanade 1995. probili zaštitnu ogradu zbog oduševljenja nakon čega su suci pokazali crne zastave. Bilo je to na njegov 31. rođendan nakon što je Schumacher, koji je vodio 57 krugova, imao problema s mjenjačem te je morao na dugo zaustavljanje u boks. Alesi se probio na prvo mjesto, a na postolju su završila i dva Jordanova vozača – Rubens Barrichello i Eddie Irvine. Nakon utrke, u lakat zavoju Alesi ostaje bez goriva. Do postolja ga je dovezao Schumacher na svom Benettonu. Počele su se širiti glasine o Schumacherovom prelasku u Ferrari, a Alessi je odbio biti drugi vozač pa potpisuje za Benetton kojeg je vozio do 1998. kada prelazi u Sauber, a 1999. završava u Prost Grand Prixu. Razočaran neuspjesima, Alessi kritizira Prosta, što se Francuzu nije svidjelo pa 2001. prelazi u Jordan u kojem završava karijeru. Alesi je tijekom bogate karijere uz jednu pobjedu stigao i do 32 postolja te dva pole positiona.
Vittorio Brambilla
Talijan je svoju F1 karijeru započeo 1974. u Marchu. U prvoj sezoni nije uspio pokazati svoju brzinu zbog brojnih tehničkih kvarova. Druga sezona je isto bila popraćena kvarovima, a posebni su bili oni na VN Belgije, gdje je vodio do problema s kočnicama u 54. krugu, i na VN Švedske, gdje je osigurao pole position, sve dok ga neuspjeh u prijenosu bolida nije prisilio na odustajanje u 36. krugu. No, sreća mu se osmjehnula na VN Austrije 1975. na Österreichringu. Utrka se vozila po mokrom, što je bio razlog prekida nakon 60% utrke pa je za pobjedu dobio samo 4.5 bodova, umjesto uobičajenih devet. Do kraja karijere još je po dvije sezone proveo u Surteesu i Alfa Romei. Nakon F1 karijere u nekoliko je navrata vozio sigurnosni automobil na VN Italije.
Pastor Maldonado
VN Španjolske 2012. je jedina pobjeda i podij venezuelanskog vozača koji je tada vozio u Williamsu. Tog je vikenda Maldonado startao s prve startne pozicije nakon što se u subotu kvalificirao na drugo mjesto, a Lewis Hamilton koji je odvozio najbrže vrijeme tog je vikenda bio diskvalificiran iz kvalifikacija zbog nedovoljne količine goriva za analizu. U utrci je Maldonado držao vodstvo i prošao kroz cilj ispred Fernanda Alonsa u Ferrariju i Kimija Raikkonena u Lotusu. Maldonado je 2014. prešao u Lotus F1 Team u kojem je proveo i sljedeću sezonu, ali bez značajnijih rezultata. Maldonadovih pet sezona u Formuli 1 obilježili su mnogobrojni incidenti za koje je sam bio krivac.
Izvor: GP1.hr
