Formula 1 je opasan sport čiji su sastavni dio tijekom cijele povijesti bili sudari, teške nesreće a nažalost i pogibije. Svijet su napustila mnoga velika imena, od Jochena Rindta i Jima Clarka, do Gillesa Villeneuva i Ayrtona Senne. A toj listi se 1. kolovoza 1976. godine umalo pridružio i Niki Lauda koji je toliko stradao u sudaru na Nürburgingu da mu je dana čak i posljednja pomast jer su doktori smatrali da neće dočekati jutro. Srećom, priča je imala drukčiji kraj.
Nürburgring kao prilika za povećanje vodstva pred Huntom
Prije početka Formula 1 sezone 1976. godine, svi su pričali o okršaju aktualnog prvaka, 27-godišnjeg Austrijanca Nikija Laude, i velike nade Britanca Jamesa Hunta. Mediji su se punili pričama o rivalstvu hladnog austrijskog stroja za volanom propetog konjića iz Maranella, i britanskog playboya koji odmah po izlasku iz bolida voli popiti čašicu kakvog žestokog pića, zapaliti cigaru i odvući prvu ljepoticu koja mu dođe pod ruku u krevet. Hunt je, nakon raspada njegove dotadašnje momčadi Hesketh, i odlaskom Emersona Fittipaldija, prelaskom u McLaren odjednom dobio vrhunski bolid, i bio je spreman pokazati svima da je materijal za svjetskog prvaka.
Međutim, početkom sezone Lauda je bio taj koji je pobjeđivao, dok se Hunt, koji je brzinu dokazivao pole positionima, mučio sa pouzdanošću McLarenova bolida, svojim greškama ali i nepravilnostima na bolidu zbog čega mu je prvotno bila oduzeta pobjeda u Jarami (dva mjeseca kasnije je prihvaćen McLarenov prigovor, što će se pokazati i ključnim u prvenstvu). Lauda je svoj Ferrari 312T za to vrijeme vozio do pobjeda, ili u krajnjim slučajevima bodova. Nakon pobjede u devetoj utrci prvenstva, Brands Hatchu, Lauda je imao 61 bod, čak 25 više od Hunta koji je bio treći u poretku, četiri boda iza Jodyja Schecktera i njegova čudnog Tyrrella sa šest kotača. Kako je iduća utrka bila Velika nagrada Njemačke na legendarnom Nürburgringu, stazi na kojoj je u to vrijeme Lauda bio najbrži, Austrijanac je planirao dodatno povećati svoju prednost u prvenstvu.
Lauda je bio zabrinut za sigurnost
Nürburgring je tada bila najopasnija staza svijeta, staza koja je duž svojih 23 kilometra nudila puno opasnosti, i staza na kojoj su mogli voziti samo pravi muškarci. Lauda nije bio prestrašen, uostalom nikada ni nije znao što je to strah, ali je bio zabrinut za sigurnost. Ograde na mjestima gotovo da i nije bilo, a zbog dužine staze vatrogasci i ljudi iz osiguranja nisu mogli biti raspoređeni na svakom mjestu. Bio je toliko zabrinut da je sedam dana prije utrke pozvao vozače da bojkotiraju utrku, ali većina vozača je glasala protiv bojkota.
U nedjelju 1. kolovoza 1976. godine 26 bolida je bilo spremno na startno-ciljnoj ravnini kada je počela lagana kiša koja, prema prognozama nije trebala dugo trajati, ali je staza bila mokra pa su bolidi brzo promijenili gume na kišne. Sam start je bio prilično kaotičan, ali bez većih incidenata. Lauda, vodeći u prvenstvu, je imao prilično loš start – puno proklizavanja nakon što su se upalila zelena svijetla, i par zavoja kasnije pao je čak na deseto mjesto. Svejedno nije bio previše zabrinut, pogotovo nakon što su svi već nakon prvog kruga požurili u boks promijeniti gume na slickove, pa je već tu napredovao tri mjesta.
Bolid u plamenu
Vozio se drugi krug (od ukupno 14) kada je na polovici kruga, malo prije zavoja Bergwerk, stražnji ovjes na Laudinom bolidu puknuo zbog čega je Austrijanac pri brzini od oko 230 km/h izletio, snažno udario u zaštitnu ogradu i u plamenovima se odbio na stazu. Nažalost, vratio se točno na put Brett Lungerovom Surteesu koji je snažno udario u njega, bacivši ga pred Chevron Haralda Ertla, koji je donekle uspio prikočiti, ali je ipak udario u Laudin bolid pri brzini od 140 km/h. Ertl i Lunger su srećom prošli bez ozljeda, te su brzo iskočili iz bolida i pohrlili u pomoć Laudi koji je ostao u gorećem bolidu. U akciju izvlačenja Laude priključili su se i vozači Guy Edwards i Arturo Merzario koji su parkirali svoje bolide i potrčali u pomoć nesretnom kolegi.
Scena na koju su naišli bila je zastrašujuća. Usred gorućeg bolida, sjedao je Lauda bez kacige koja mu je od siline udarca odletjela s glave, pri svijesti, ali opet nesvjestan što se događa oko njega, pa stoga nije ni pokušavao otkopčati sigurnosne pojaseve. Dok su Ertl i Edwards uspjeli pribaviti aparat za gašenje požara od ljudi iz osiguranja koji su dotrčavali sa stotinama metara udaljenih pozicija vatra se toliko pojačala da je malim aparatima nisu uspijevali ugasiti. Arturo Mezzario je herojski doslovno ušao u vatru da bi otkopčao Laudu i da bi ga mogli izvući iz bolida. U tom trenutku je stiglo sigurnosno vozilo, koje je imalo 100-litreni aparat pa je vatra konačno ugušena.
Posljednja pomast i nevjerojatan oporavak
Iako je spasilačko vozilo za tadašnje vrijeme stiglo brzo (za minutu i pol), a četiri vozača su herojskom akcijom uspjeli izvući Laudu iz užarenog bolida, Austrijanac je 45 sekundi sjedio usred vatre od gotovo 900 stupnjeva, pri čemu je dobio teške opekline, te uslijed udisanja otrovnih plinova oštećenja pluća i zatrovanje krvi. Prvak je bio pri svijesti, razgovarao je sa doktorima te čak pitao vozača Johna Watsona kakva mu je glava, pa je utrka kasnije nastavljena dok je Austrijanac prebačen u bolnicu Ludwigshafen, a nakon toga na intezivnu njegu u bolnici u Mannheimu.
Stvari su krenule na gore vrlo brzo. Zbog trovanja krvi Lauda je pao u komu, a liječnici su gotovo u potpunosti dignuli ruke od njega. Tijekom noći Lauda je čak dobio posljednju pomast i nitko nije smatrao da će dočekati jutro! Ali hrabri Austrijanac ne samo da je dočekao jutro, nego je treći dan počeo njegov iznenadni oporavak koji je ostavio doktore bez teksta. U stravičnoj nesreći Laudi je zgoreno gotovo cijelo desno uho, kosa sa desne strane glave kao i obrve i trepavice.
Iako mu je predlagan cijeli niz korektivnih operacija tada još uvijek aktualni prvak i vodeći u prvenstvu se htio što prije vratiti na stazu, pa je napravio samo djelomičnu plastičnu operaciju koncentrirajući se na kapke i trepavice, dovodeći ih u normalnu funkcionalnost kako bi mogao voziti.
Povratak u Monzi na zaprepaštenje svih
Svijet je ostao zapanjen Laudinim oporavkom, a samo šest tjedana od nesreće Lauda se u crvenom bolidu na zaprepaštenje svih pojavio u Monzi. S glavom zamotanom u zavoje zbog čega je morao nositi posebno dizajniranu kacigu kako bi bol bila relativno podnošljiva Lauda se pojavio pred novinarima. Na povijesnoj stazi, hramu automobilizma i pred oduševljenim fanatičnim Ferraristima unatoč jakim bolovima, očigledno nespreman potpuno, Lauda je utrku uspio završiti na četvrtom mjestu, samo korak od postolja!
Ipak, prvenstvo je na kraju izgubio u posljednjoj utrci u Fujiju. Monsunska kiša je pljuštala stazom, a Lauda nije htio ponovo riskirati svoj život te je na iznenađenje svih jednostavno u drugom krugu parkirao bolid u boksu. Hunt je na kraju tu utrku završio na trećem mjestu, dovoljno da za jedan bod pobjedi Laudu i postane svjetski prvak!
Godinu kasnije, potpuno spreman i oporavljen od nesreće, Lauda je razbio konkurenciju i osvojio svoju drugu titulu prvaka. Veliki austrijski as se konačno umirovio nakon 1985. godine kao trostruki svjetski prvak, i ostat će zapamćen kao jedan od najboljih. A njegov život je tog 1. kolovoza 1976. godine bio tako blizu kraju…
Autor: F1Retro
Izvor: GP1.hr
