Nastavljamo s obiteljskim pričama koje su obilježile povijest Formule 1, a ovog puta malo ćemo zaviriti u dinastiju Rosberg. Lijepa je to priča pošto su i otac i sin postigli sve što vozač Formule 1 može poželjeti.
Pomalo komplicirana situacija kao i na našim prostorima oko narodnosti/nacionalnosti, Rosbergi su “putovali” iz Finske u Švedsku te iz Finske u Njemačku i onda još do Monaka. Keke je rođen u Švedskoj, ali roditelji (Lars i Lea) su bili Finci. Dvije godine nakon njegovog rođenja (1950.), vratili su se u rodnu Finsku. Keke je relativno kasno počeo s utrkivanjem, tek s 29 godina počeo je voziti niže serije koje vode do Formule 1. Unatoč lošim rezultatima zbog nepouzdanih bolida sastavljenih od Fittipaldijevih i ostatka Walter Wolfovih momčadi, Williamsu je zapeo za oko krajem 1981. godine.
Mjesto u Williamsu se otvorilo radi odlaska Alana Jonesa, a uz solidne rezultate ubrzo je uslijedila i prva pobjeda u Dijonu za VN Švicarske. Naslov svjetskog prvaka Keke je osvojio s Williamsom isključivo zahvaljujući svojoj konzistentnosti i jednostavnom atmosferskom, ali i zastarjelom Cosworth motoru koji je bio najpouzdaniji te tmurne 1982. godine. Williams je naredne godine bio loš, malo se vratio u formu 1984. i vidno poboljšavao 1985. godine. No, Keke je 1986. godine prešao u McLaren, ne žaleći oko odlaska iz sve boljeg Williamsa zbog navodnog velikog neslaganja s Patrickom Headom, koji je radi ozljede i odsutnosti Franka morao ponekad preuzeti vodeću ulogu u timu. Skupio je Keke pet pobjeda u karijeri, ali i masu navijača u osamdesetima, prvenstveno radi svojeg stila vožnje i posvećenosti utrkama. Poznat po pušenju cigara prije i nakon utrke, svojim izjavama i nastupima u medijima kucao je na vrata arogancije, ali sve to je bilo odrađeno sa stilom i umjereno. Priznao je da pred kamerama bio više nego što je trebao.
Keke i supruga Sina su 27. lipnja 1985. za vrijeme tog turbulentnog perioda u Williamsu na svijet u mjestu Wiesbaden u Njemačkoj donijeli jedinca Nicu Erika Rosberga. Nico je uzeo mamino njemačko državljanstvo radi lakšeg nastupanja na utrkama. Zadržao je doduše dvojno državljanstvo (očevo finsko), ali od djetinjstva svoja sjećanja najviše veže uz Monako gdje se obitelj doselila. Nico je počeo voziti karting sa šest godina, a cilj mu je bio jasan – očeva, tada već bivša Formula 1. Keke je naravno stekao ogromno bogatstvo svojom bogatom karijerom, nije Nicu ničeg nedostajalo na putu do vrha.
Bez obzira na bogatstvo, Keke je očito savršeno odradio “posao” oca u profiliranju Nice kako osobe, tako i vozača. Keke kaže da je sinu uglavnom samo davao osnovne smjernice i uputstva, a zatim pustio Nicu da sam svlada tehnike i principe vožnje. Tako je Keke nakon početnog mentoriranja sina i njegovog otisnuća u ozbiljnije utrkivanje, svoj fokus prebacio na karijere sunarodnjaka JJ Lehtoja i – Mike Häkkinena. Priznao je da je njih vodio potpuno drukčijim stilom, nego što je vodio sina. Očevo tiho praćenje Nicove karijere moglo se primijetiti i na utrkama, nismo Kekea baš nešto viđali u garažama Nicovih bolida, poput Anthonya Hamiltona s Lewisom ili Josa s Maxom. No, kao što je spomenuto, to sve zavisi o stilu vođenja karijere.
Kekeova racionalnost i fokusiranje na bitne stvari lijepo su se odrazile i na Nicu. Radna etika, njemačka preciznost, posvećenost zadacima i beskrajno vježbanje urodili su plodom. Otac smatra da je jedan od ključnih faktora bilo to što je on na vrijeme shvatio kada Nicu mora pustiti na miru da sam odradi posao do kraja. Keke se u potpunosti povukao iz javnosti i uplitanja u sinovu karijeru 2010. godine, a i taj potez smatra jednim od faktora Nicovog uspjeha i osvajanja naslova prvaka 2016. godine.
“Ja njemu kažem ‘skoči’, a on mene upita ‘zašto’”, naveo je Keke sa smijehom kao primjer kada je shvatio da bi sina trebalo pustiti da sam shvati sljedeće poteze.
Rosberg senior kao pravi ponosan otac, rado je hvalio mentalnu mirnoću i spremnost svojeg sina. Nije tako propustio ni “bocnuti” sinovog najvećeg rivala u njegovoj karijeri. Ne radi se naravno o tada već pomalo “penzioneru” Michaelu Schumacheru, već Lewisu Hamiltonu:
“Imate tog dečka koji putuje po svijetu, uživa svugdje i gdje god stigne, a imate i dečka koji je fokusiran samo na jednu stvar. Pazi na prehranu, vježbanje i koncentrira se isključivo samo na svoje performanse. Dakle, dva različita pristupa, ali očito oba funkcioniraju.”
A Lewis i Nico su se susreli 2000. kada su bili momčadski kolege u Mercedes Benz McLaren Formula A kategoriji. Robert Kubica kaže da su se čak natezali i utrkivali i nakon utrka do lokalnog restorana na gablec. Iz tog perioda se već mogla uočiti velika razlika u vozačkim stilovima ovog dvojca. Lewisov “daj šta daš” i on će izvući najbolje i najviše iz trenutne situacije, te Nicov “znanstveni” pristup raspolaganju resursa i inteligentnom planiranju postupaka. Kako Keke kaže, oba stila funkcioniraju, a tome smo itekako svjedočili kasnije.
Keke je priznao da mu je teško palo Nicovo odustajanje od utrkivanja, ali samo zato što je bilo iznenadno.
“Molim te, reci to i tati”, rekao je Keke da je glasila zadnja rečenica u poruci majci, od koje je i saznao za Nicovo odustajanje.
Ipak, bitno je da je obitelj sretna i to je ono što je Nico u tom trenu smatrao da je najbolje. Keke kaže da je tada vidio sretnog sina i to mu je bilo najbitnije tog trenutka. On i sin su uz Grahama i Damona Hilla jedini postigli ovakav uspjeh za sada. Nico je otišao kao prvak, u karijeri je porazio najveće u povijesti Formule 1 i posvetio se obitelji, svojoj supruzi Vivian koju pozna još iz djetinjstva i kćerkama Alaïai i Naili. Mi možemo donekle biti ljuti na Nicu što nam nije priuštio nastavak najvećeg rivalstva u novijoj Formuli 1.
Izvor: GP1.hr
