U svijetu Formule 1 početak travnja označava već zahuktalu sezonu pred nama. Glavni akteri su već poznati i na osnovi onoga što smo vidjeli vodimo žestoke debate koliko će koji tim/momčad napredovati do kraja godine. Lišeni tog osjećaja, ove godine nam sve nedostaje. Izravna pretjecanja, nesuvisle momčadske strategije, poneki bod našeg tihog favorita. Upravo zato, vratit ćemo se u prošlost i to u Brazil.
Godina je 2001. i trostruki svjetski prvak Michael Schumacher u Ferrariju upravo brani svoju tituli iz prethodne sezone. Glavni konkurent mu je dvostruki svjetski prvak Mika Häkkinen u McLaren-Mercedesu. Uz njih na gridu se nalazi još jedan prvak i to Jacques Villeneuve u BAR-Hondi. U ovoj sezoni uvedeno je pravilo o ljetnoj stanci i zabrani rada na bolidima kroz kolovoz. Pravilo se zadržalo do današnjih dana. Danas, samo jedan vozač još uvijek sjedi za volanom F1 bolida. Naravno radi se o Kimiju Raikkonenu koji je te sezone debitirao u momčadi Sauber-Petronasa. Uz njega, još dvojica poznatijih vozača su po prvi put nastupili u F1. Juan Pablo Montoya u Williams-BMW-u i Fernando Alonso u Minardiju.
Velika nagrada Brazila koja se tradicionalno održava na Interlagosu nije uvijek okupirala termine pred kraj godine. Ta je praksa uvedena tek 2004. godine. Do tada, utrka na Interlagosu se održavala početkom sezone. Pretežito krajem ožujka ili početkom travnja. Tako se na današnji dan 1.4.2001. održala VN Brazila kao treća utrka u prvenstvu.
Zanimljivosti su počele i prije same utrke. Domaći vozač u Ferrariju Rubens Barrichello imao je problema sa svojim F2001 bolidom za vrijeme instalacijskog kruga. Njegov Ferrari se zaustavio na stazi i Barrichello je jedva uspio prijeći u rezervni bolid na vrijeme. Na samom gridu, mehaničari Jaguara uzrokovali su problem za svog vozača Eddie Irvine, zadržavši se predugo u pripremi bolida. U prvom startnom redu po prvi put u povijesti nalazila su se dva brata. Michael i Ralf Schumacher (Williams-BMW). Početna tri startna reda zauzele su samo tri momčadi: Ferrari, McLaren-Mercedes i Williams-BMW. Troboj momčadi koji će uvelike obilježiti početak tisućljeća. Uzbuđenje se nastavlja samim startom kada Häkkinenov McLaren-Mercedes nije niti krenuo, tako uzrokovavši prvi safety car na utrci.
Safety car se zadržao samo jedan krug dopustivši nastavak vožnje. Čim se krenulo u nastavak utrkivanja Juan Pablo Montoya oduševio je svijet Formule 1 spektakularnim pretjecanjem Michaela Schumachera. Kolumbijac je čvrsto i hrabro u zavoju Senna S prošao unutarnjom stranom ne odstupivši ni milimetra.
Zanimljiv ponovni start rezultirao je i odustajanjem drugog vozača Ferrarija. Rubens Barrichello je izazvao sudar s Ralfom Schumacherom izgubivši cijelo prednje krilo a Ralf zadnje krilo. Ralf je u boksu popravio situaciju i vratio se sa šest krugova zaostatka, dok Barrichello nije nastavio. U nastavku utrke Michael Schumacher se pokušavao vratiti na prvu poziciju, ali se Kolumbijac nije predavao. Njihova borba je trajala do trenutka kada se Schumacher nije odlučio na strategiju od dva ulaska u boks. Situacija na vrhu se nije mijenjala sve do 37 kruga utrke. Plave zastave ispred Josa Verstappena u Arrowsu bile su znak da je Montoya neposredno iza njega. Prvo ga je propustio da bi povratkom u trkaću liniju uzrokovao sudar. Montoya je odmah odustao s vodeće pozicije nakon što se u njega zabio Verstappen.
„Razočaran sam jer je ovo trebao biti jedan od najboljih dana u mom životu, a na kraju je završio kao jedan od najgorih,“ izjavio je nakon utrke Montoya.
Ubrzo je počela jaka kiša, te su svi vozači morali u boks po nove gume. Do kraja utrke kiša nije prestala uzrokovavši još odustajanja. Novonastalu situaciju je iskoristio David Coulthard u McLaren-Mercedesu. Do tada je Coulthard cijelu utrku proveo mirno iza Schumachera. Prestigavši Schumachera u izravnom okršaju na stazi, nastavljao je graditi prednost pred njim. Do kraja utrke samo su dvojica vozača završila u istom krugu.
Na kraju je bez problema utrku osvojio Coulthard prepustivši drugo mjesto Schumacheru. Najviše razloga za slavlje imao je drugi Nijemac na postolju Nick Heidfeld u Sauberu, što je za njega bilo prvo pobjedničko postolje u karijeri.
Glavna tema nakon utrke bio je nastup debitanta Montoye, koji je imao idealnu priliku da pobjedi na utrci, koja je za njega bila poput domaće. Iako poraz, drugo mjesto Michaela Schumachera u utrci bilo je samo dio “jednosmjerne ulice” u spomenutoj sezoni. Michael Schumacher je dominantno obranio naslov prvaka i nastavljao to činiti u narednim godinama.
Izvor: GP1.hr
