Kako se polako, ali sigurno, bliži početak nove sezone zahuktavaju se priče i predviđanja o tome što nam donosi 2020. Teorija i raznoraznih analiza je puno jer se u Formuli 1 proučava i analizira sve i svašta. Ipak, jedna od zanimljivijih tema svakako su rošade na gridu, odnosno one uvijek zanimljive priče o tome tko će ili tko bi trebao promijeniti dres odnosno momčad.
Moramo reći kako o ovoj tematici uoči nadolazeće sezone i nije proliveno previše tinte jer realno gledajući, puno toga bilo je izvjesno i riješeno još za trajanja sezone 2019.
Mnogi smatraju kako će u tehničkom i svakom drugom pogledu 2020. biti evolucija, a ne revolucija, i nastavak manje više utabanih trendova, kao određena premosnica za onu toliko spominjanu i očekivanu 2021. U tom kontekstu gledano, može se utvrditi kako se sistem evolucije nekako prenio i na ovogodišnji grid, barem kada su u pitanju promjene i rošade kojih realno gledajući nije bilo puno. Sve ono najvažnije i najzanimljivije, manje više znamo već duže vrijeme pa u trenutnom odnosu snaga, odnosno slobodnih mjesta, nije niti bilo prigode za nekakve spektakularne poteze.
U skladu s navedenim, znamo kako su ona najpoželjnija mjesta za 2020. odavno bezecirana, a u tom kontekstu valja spomenuti tek manju neizvjesnost oko Verstappenove situacije u Red Bullu, ali ne za ovu nego za nadolazeće sezone. I ta je priča potpisom novog ugovora nedavno riješena pa ako uzmemo u obzir kako smo već ranije znali kako u 2020. više nećemo gledati Hülkenberga i Kubicu, odnosno da ćemo gledati povratnika Ocona i (polu)novajliju Latifija stvari su uglavnom već duže vrijeme jasne.
Ono što nas pak zanima i čime ćemo se malo pozabaviti u ovome tekstu odnosi se na mogućnosti i potencijalne odnose snaga među timskim kolegama kada je u pitanju 2020. Dosta je onih koji su u 2019. ostali dužni, dosta je i onih koji su u završnoj godini ugovora zbog čega će sigurno gristi u nastojanjima za potpisivanje novoga, također ne manjka i onih koji su svoje sjedalo osigurali na veresiju pa stoga po tom pitanju ipak ne bi trebalo biti dosadno. O našim predviđanjima i razmišljanjima više u pregledu momčadi odnosno grida za 2020.
Williams
George Russell i Nicholas Latifi
Bolna je i tužna istina kako momčad Williamsa već duže vrijeme ne predstavlja više od pukog izloga za mlade ili ne baš tako mlade vozačem koji pogurani na ovaj ili onaj način žele biti viđeni i uočeni na velikoj sceni. Razlog je tome, naravno, toliko puta spomenuta očajna forma i prilično beznadna situacija u momčadi iz Grovea koja iz sezone u sezonu dobiva nove tragične dimenzije.
U tom kontekstu jasno je kako se talentirani mladci kakav Russell provjereno je ili potencijalni (opet navodim na ovaj ili onaj način pogurani) talenti kakav Latifi možda je, ne mogu nadati boljem od pukog skupljanja iskustva i prezentiranja onoga što mogu i znaju, gotovo isključivo u unutar momčadskim duelima na začelju. Zašto? Naprosto zato što Williams nije i vrlo vjerojatno neće biti sposoban za puno više i bolje. Kako je i rečeno George Russell svim problemima i deficitima bolida unatoč, tijekom protekle sezone pokazao je da može i zna. Jedan od dokaza svakako je i apsolutna dominacija nad Robertom Kubicom koji unatoč svim problemima i u konačnici neuspješnoj priči s povratkom u Formulu 1, ipak nije bilo tko.
S druge strane imamo Nicolasa Latifija, Kanađanina koji zapravo i nije novajlija u Williamsu niti u Formuli 1 jer tijekom 2019. bio je Williamsov test vozač, a istu ulogu nešto ranije obnašao je u Renaultu i Force Indiji odnosno Racing Pointu. Realno rečeno, dosadašnja postignuća u nižim serijama nisu mu Bog zna kakva referenca, iako je tu bilo i dobrih rezultata pa je pred drugim Kanađaninom na gridu htio ne htio, borba i dokazivanje kako u sjedalo nije upao isključivo i samo zahvaljujući očevim penezima.
Sve u svemu, što se tiče potencijalnog odnosa snaga u nadolazećoj sezoni, sklon sam vjerovati kako će Russell nastaviti tamo gdje je stao s prošlim momčadskim kolegom, a na Latifiju je da nas uvjeri u suprotno. Nije na odmet spomenuti i kako je Russell i dalje član Mercedesovog razvojnog tima, a u svjetlu Bottasove neizvjesne budućnosti i Hamiltonovog isteka ugovora na kraju 2020. niti opcija za sjedalo u Mercedesu nije potpuno nemoguća misija, što će bez sumnje biti dodatni poticaj.
Haas
Romain Grosjean i Kevin Magnussen
Nakon vrlo loše odrađene prošle sezone, koja se najblaže rečeno može tako nazvati, američka momčad svoje nade u bolje sutra odnosno bolju sezonu opet polaže u ruke veselog dvojca Romain Grosjean – Kevin Magnussen.
Iskreno rečeno, mislio sam kako su izgledi za takav rasplet događaja ravni nuli jer činilo mi se kako u prvom redu Grosjean visi kao luster. Na ruku mu nije išlo manje više ništa jer osim mršavih osam osvojenih bodova, gledali smo uglavnom odustajanja i mrcvarenje na pozicijama od 14.-15. na niže. Istini za volju, niti sam bolid nije bio za Bog zna što više, ali ipak sve je to bilo prilično neuvjerljivo. Unatoč svemu, pa i činjenici kako je manje više u svim segmentima bio lošiji od Magnussena, Francuz je na poprilično iznenađenje javnosti ipak potpisao novi ugovor i zadržao se u momčadi i u 2020. pa će tako i petu sezonu zaredom biti članom Haasove momčadi.
Što se pak drugog veseljaka tiče, Kevin Magnussen sezonu je odradio tek nešto bolje, pri čemu u oko upadaju dva solidna rezultata iz Australije, Španjolske i eventualno Njemačke dok je sve ostalo također bilo manje više skromno. Iako je Danac već uglavnom apostrofiran kao vozač koji je sklon s vremena na vrijeme napraviti poneko s*anje na stazi, znamo da Magnussen ipak nije bundeva, ali to će u sljedećoj sezoni morati pokazati i dokazati puno češće.
Što očekujemo? Za početak, za razliku od svog već pomalo veteranskog kolege Grosjeana, Magnussen je sa svojih 27 godina vjerojatno još daleko od razmišljanja o mirovini pa će mu s te strane dodatni motiv za dokazivanje biti činjenica kako mu je sjedalo u Haasu, odnosno Formuli 1, također osigurano još samo za 2020. Osim potencijalne motivacije i želje za dokazivanjem, moglo bi to s druge strane biti plodno tlo i za pokoji harakiri potez (posebno u momčadskim nadmetanjima na stazi od čega se Steineru i ekipi vjerojatno već diže kosa na glavi). Ako uzmemo u obzir da niti Grosjean ne spada u skupinu predvidivih i “situacijama”nesklonih vozača, mogao bi ovo biti još jedan, okolnostima oko ugovora dodatno začinjen, nastavak njihove vesele priče. Priče u kojoj u kontekstu nekakvih rezultatskih postignuća osobno ipak prednost dajem Dancu.
Izvor: GP1.hr
