Priča o osmoj generaciji Honde Accord, samim time što je osma, je ne samo priča o japanskoj limuzini, već priča o uspjehu. Krenulo je davne 1976. s kompaktnima automobilom, a kako je popularnost rasla, Honda je povečavala i mijenjala karoserijski oblik automobila. Danas je to limuzina s duljinom većom od 4,8 m i za europske standarde spada među veće automobile. Osma generacija je na tržištu od 2008. i kao i kod svakog modela, nakon 3 do 4 godine vrijeme je za redizajn.
Dorade na karoseriji su uobičajene i odnose se na rasvjetna tijela i branike, odnosno masku, no toliko su male da će ih samo zaljubljenici u ovu marku odmah uočiti, što je, s jedne strane dobro, za vlasnike automobila prije redizajna, a s druge, možda premalo u odnosu na očekivanja. To nam govori da je izvorni dizajn dobro prihvaćen na tržištu pa ga nije trebalo mijenjati, a opet, automobil nema čak ni dnevna svjetla, da ne govorimo o nekim drugim tehnološkim rješenjima koja nudi konkurencija.
Na hrvatskom tržištu za Hondu Accord postoje 3 motora i četiri paketa serijske opreme prema nazivu, odnosno čak osam, kada uzmemo u obzir kombinirane dijelove dodatne opreme. Benzinski motori su atmosferski, zapremina dvije i 2,4 l, a turbo diesel 2,2, s time da su za paket Type S, koji slovi kao najsportskija opcija dostupni veći benzinski, snage 201 KS i snažnija izvedenica turbo diesel-a, od 180 KS. Dakle, Type S nije zaseban, snažniji model, već dizajnerska opcija.
Upravo taj, Type-S benzinski model smo isprobali na sedmodnevnom testu. Solidna vozna svojstva, na kakva smo navikli od Honde, ali možda ipak neprimjeren motor za veliku limuzinu. Naime, atmosferski četverocilindrični benzinac pokazuje svoju snagu tek na visokim brojevima okretaja pa ga je potrebno dobro zavrtiti prije odluke o pretjecanju. Drugim riječima, jedna ili čak dvije brzine niže pa tek onda u manevar. Nije to loše za sve koji vole sportsku vožnju i prateći zvuk motora, ali ovdje se radi o velikoj limuzini, pa će takva vaša vožnja ipak narušiti komfor ostalim putnicima. Daleko bolje bi bilo da se radi o V6 ili prema današnjim trendovima, turbo motoru, koji ima veći zakretni moment na nižim brojevima okretaja. Da, Accord s 201 KS je prilično trom ispod 4.000 o/min, no ako se odlučite za umjerenu, štedljivu vožnju, to ćete i dobiti. Nama je prosjek na testu bio 10,5 l, što je, opet moramo reći, obzirom na vrstu motora i veličinu automobila, dobar, iako ne i revolucinaran rezultat.
Type-S paket opreme unosi diskretno crvenu boju u unutrašnjost preko iluminacije instrument ploče i šavova kožnog kola upravljača i ručice mjenjača te djelomično i na sjedalima. Atraktivno, sportski, no bez puno promjena u odnosu na prije. Nema tu dodirnog zaslona multimedijalnog uređaja, a spajanje s telefonom je u najosnovnijem obliku. Kada vas netko nazove, na zaslonu piše “TEL”, i to je sve od informacija. Kada vi pozivate, morate uzeti telefon u ruku, jer je druga opcija dogovaranje s automobilom, na jeziku koji nije hrvatski, a vjerujte i na engleskom je dovoljno komplicirano.
Kao što rekosmo, blagi redizajn, koj ne donosi ništa bitno novoga i očito se uskoro očekuje potpuno nov model, a ovo je tek toliko da se skrene pažnja na postojeći.
Kada sve zbrojimo i oduzmemo stičemo dojam da Honda s modelom Accord jasno pokazuje da glavninu prodajnih rezultata ne očekuje iz Europe, iako i ovdje ima dovoljno ljubitelja, ne samo marke, već konkretno ovog modela. Vidjet ćemo hoće li se to promijeniti s devetom generacijom, no jačanje kineskog i američkog tržišta ne daje veliku nadu za nas Europljane. Iako, možda samo nasjedamo na ECO priče i prihvaćamo male turbo motore, hibridne i mikrihibridne sustave, automatsko paljenje i gašenje motora te još kojekakve sustave koje ovaj automobil nema, zdravo za gotovo.
