Legendarni vozač Formule 1, Jim Clark živio je od 4. ožujka 1936. do 7. travnja 1968. godine. Bio je vrlo uspješan u svom poslu, a F1 prvenstva osvajao je u dva navrata, 1963. i 1965. godine. Uistinu je bio svestran vozač, natjecao se u mnogobrojnim natjecanjima do svoje prerane smrti u 33. godini života. Osvojio je čak i Indianapolis 500 1965. godine. Danas je gotovo nezamislivo da se istodobno vozači natječu u Formuli 1 i američkim auto-moto organizacijama. Veća je vjerojatnost da će Nikita Mazepin osvojiti ovogodišnje izdanje F1, nego da se to dogodi. Usput rečeno, online kladionice Hrvatska svrstavaju ga na dno favorita, tamo negdje uz novaka Zhoua i Micka Schumachera.
Chapman ga gurnuo prema ‘oktanskom cirkusu’
Da se vratimo na Clarka. Rođen je u farmerskoj obitelji u Fifeu u Škotskoj. Bio je najmlađe dijete među petoro braće i sestara. Kad mu je bilo šest godina, obitelj se preselila na farmu Edington Mains, blizu Dunsa. Pohađao je škole u Chirnsideu i u Clifton Hallu blizu Edinburgha prije nego što je stigao u školu Loretto u Musselburghu.
Čim je mogao voziti, Jim Clark je počeo sudjelovati u rally i hill climb turnirima, obično u svom Sunbeam-Talbotu. Godine 1958. pridružio se trkaćem timu Border Reivers, utrkujući se u Jaguar D-typeu i Porscheu na natjecanjima diljem Ujedinjenog Kraljevstva i pobijedio je u 18 utrka. Na Boxing Dayu 1958. bio je drugi nakon Colina Chapmana, koji je bio smješten u Lotusu. Chapman je bio dovoljno impresioniran Clarkom da mu ponudi mjesto da vozi njegove nove „Formula Junior” automobile. Do početka sezone 1960., Clark je vozio za momčad Lotus Formule 1.
Nezaboravna 1963. godina
Ostvario je osam prvenstvenih bodova u svojoj prvoj sezoni, 11 u drugoj i 30 bodova 1962. godine, u godini u kojoj je osvojio i svoje prve tri Grand Prix utrke, u Belgiji, Britaniji i SAD-u. Godine 1963. Clark je bio potpuno dominantan, pobijedivši u sedam od deset utrka i tako je osvojio svoje prvo Svjetsko prvenstvo. Njegov je uspjeh također osigurao da Lotus osvoji svoje prvo svjetsko prvenstvo konstruktora. Iduću godinu Clark je završio na drugoj poziciji Svjetskog prvenstva nakon Johna Surteesa, iako je te godine osvojio britansko prvenstvo Touring Car. U sezoni Formule 1 1965. godine ponovno je dominirao, a osvojio je šest od deset utrka i samim time i prvenstvo. To je tim dojmljivije jer se u jednoj od njih nije mogao natjecati jer se termin Velike nagrada Monaka podudarao s Indianapolisom 500, kojeg je te godine osvojio. Promjene u propisima Formule 1 učinile su Lotus manje konkurentnim počevši od 1966., iako su Clark i Lotus nastavili dominirati Tasman serijom utrka sa sjedištem u Australiji. Osvojio je samo jednu utrku Formule 1 1966., četiri 1967. i jednu 1968. godine.
Jim Clark poginuo je 7. travnja 1968. tijekom utrke Formule 2 u bolidu Lotusa na Hockenheimringu u Njemačkoj kada je njegov automobil sišao sa staze i udario u drvo. Tijekom svoje karijere startao je na 72 F1 utrke, ostvarivši 33 pole positiona i 25 pobjeda. I danas, 54 godina nakon njegove smrti, pamti se kao jednog od najboljih F1 vozača u povijesti. Bio je toliko dominantan da je na VN Belgije 1963. drugoplasiranog ostavio iza sebe za čak četiri minute i 53 sekunde! Zbog toga što je do svoje 32. navršene godine upisao čak 25 pobjeda (nitko prije njega to nije ostvario), ali i zbog drugih postignuća, poznate londonske novine The Times 2009. godine proglasile su ga najboljim F1 vozačem u povijesti.
Naslovna fotografija: By Harry Pot – http://proxy.handle.net/10648/aa6a6a28-d0b4-102d-bcf8-003048976d84, CC BY-SA 3.0 nl, https://commons.wikimedia.org/w/index.php?curid=23254562
Objava Jim Clark – najbolji F1 vozač u povijesti? pojavila se prvi puta na GP1.hr | Najbrži hrvatski F1 portal.
Izvor: GP1.hr
