Da se odmah razumijemo: jedini veliki zločin Maxa Verstappena u Belgiji bio je u tome što je na stazi opet ukrstio rogove s čovjekom koji uživa daleko najveću globalnu popularnost među današnjim vozačima Formule 1.
Zanemari li se nekako ta činjenica, ne ostaje baš puno. Verstappen junior punokrvni je Vanzemaljac, vozač kakvog Formula 1 ugosti tek vrlo, vrlo povremeno. Juan Manuel Fangio, Jim Clark, Ayrton Senna, Michael Schumacher, Lewis Hamilton. To bi bilo to. Da, bilo je, i ima, još Venzemaljaca: Stirling Moss, Jackie Stewart, Alain Prost, Sebastian Vettel. Ali, onih šest prvotno nabrojanih su ono što čini pravu, žestoku prošlost i sadašnjost ovog našeg sporta.
Belgija, dakle. Ako krenemo od samog starta, treba reći da je Verstappen u prvim sekundama utrke upropastio svoju najbolju do sada startnu F1 poziciju. Krenuo je slabašno prema prvom zavoju – uz sve i s lagano nepravilne startne pozicije i može se smatrati sretnim što ga šefovi iz direkcije utrke nisu odmah opalili nekom od kazni. Jedna od mantri koju Charlie Whiting stalno ponavlja vozačima na njihovim masovnim sastancima nedjeljom ujutro jest i ta da osovinu prednjih kotača moraju poravnati točno u ravnini s žutom linijom, koja je ucrtana na stazi kako bi se senzor na donjoj strani automobila poravnao sa senzorom za mjerenje vremena ugrađenim u asfalt staze. Svako odstupanje od tog poravnanja u pravilu se tretira kao pogrešan start utrke – i kažnjava.
Tko zna, možda je Verstappen bio i malo dekoncentriran zbog tog krivog ˝parkiranja˝, pogotovo jer, kad jednom krivo zaustavite auto na mjestu za start, nema više ˝rikverca˝. Tek, start mu je bio loš i odmah su ga progutala dva Ferrarija s treće i četvrte startne pozicije.
No, Verstappen ne bi bio to što jest da pogrešku nije odmah pokušao ispraviti, i to ulijetanjem, nakon vrlo kasnog kočenja, ali – i to je vrlo bitno – bez blokiranja kotača, u ono što je on vidio kao prazan prostor desno od Kimija Räikkonena. Vidio je tu rupu, i dobro je vidio.
Ako išta, Räikkonen je rupu trebao ranije zatvoriti. Nije to učinio vjerojatno zato jer je Verstappena već smatrao prestignutim i usredotočio se na one lijevo i ispred sebe. Big mistake. Verstappen je velik vozač, i bit će još puno, puno veći upravo zato jer ništa ne prihvaća zdravo za gotovo. Tako je o startnoj pogrešci razmišljao vjerojatno sveukupno – jednu sekundu. U drugoj je već resetirao svoj sustav i podesio ga na idući cilj: kako napasti vozače ispred sebe. I učinio je točno ono što je, s lošijim posljedicama, učinio Lewis Hamilton u Barceloni – pokušao je napasti prostor kojeg je na trenutak otvorio vozač naprijed.
I, zapravo, učinio je to vrlo dobro i, za razliku od Barcelone u kojoj je Rosberg brutalno odrezao Hamiltonovu nakanu i završio utrku za obojicu, Räikkonen u La Sourceu nije nužno učinio ništa loše. Ali zato njegov kolega Seb Vettel jest. Kao da nikada u životu nije vozio kroz La Source nakon starta F1 utrke, i kao da ne zna da La Source, nakon starta utrke, ne možete na slijepo tek tako zatvarati, Nijemac je učinio upravo to, kao da osim njega tu ne bi trebalo biti baš nikoga. Bio je Räikkonen, koji je onda, da spriječi još jedan sudar dvojice Ferrarijevaca, skrenuo u lijevo – točno u Verstappena koji je već bio gotovo posve poravnat s Ferrarijem, daleko više nego što se u Formuli 1 već smatra praktički preuzetom pozicijom.
I tako su nagrabusili sva trojica – i jednim potezom svi ispali iz borbe za pobjedu (ili bar postolje) u ovoj utrci.
(Neki ovdje gunđaju da je Verstappen manevar pretjecanja pokušao obaviti odlazeći previše u desno, preko one pune bijele crte koja označava rub staze. Ali, to je tek posljedica Räikkonenovog izbjegavanja Vettela, i stiskanja Verstappena u desno prema zidu La Sourcea. I također, Verstappen nije preko bijele crte prešao sa sva četiri kotača, jednostavno zato jer za to tamo ionako nema toliko mjesta, ne nakon centra zavoja…)
I onda su, nakon novog starta utrke, došle još dvije sporne situacije. Verstappen je bio na 14. mjestu, Räikkonen odmah iza njega, baš dobro napaljen da napadne i prestigne klinca s kojim je ove sezone već imao podosta okapanja. Räikkonen je imao i aktiviran DRS i, u krajnjoj liniji, nešto više konja za leđima. Zalijepio se uz Verstappena i na prilasku zavoju Les Combes trznuo u desno, u očitoj namjeri da krene u manevar pretjecanja. Koju stotinku kasnije, međutim, i Verstappen je trznuo u desno, što je nagnalo Räikkonena – koji je nesumnjivo imao više brzine – da zakoči ranije i naglije nego što je originalno namjeravao, i odmah izgubi onaj ključni impuls brzine za pretjecanje. Zatim se Verstappen vratio u normalnu trkaću putanju, provezao zavoj ispred Räikkonena – i to je bilo to. Nakon živopisne verbalne tirade (u kojoj tehničarima FOM-a nije uspjelo maskirati baš sve F-riječi), Räikkonen je pet krugova kasnije još jednom napao Verstappena, i ovaj put uspio. Doduše, tek nakon što su obojica na kratko izletjela sa staze. Ono što mnoge iritira je to što je Räikkonen o ovom manevru već dobro prestigao Verstappena, s lijeve strane, prije kočenja za Les Combes, no Nizozemac je zapravo kočio ultra-kasno i vratio poziciju do poravnanja neposredno prije zavoja. To je onda nagnalo Räikkonena da i on koči vrlo kasno. Na TV snimkama se ne vidi točno je li u tom trenutku došlo do dodira između Ferrarija i Red Bulla, no činjenica je da su se obojica na kratko našli van staze. Räikkonen je odlaskom široko u zonu za izlijetanje zadržao više brzine, pa se na stazu vratio ispred Verstappena, i tako ipak nekako odradio to pretjecanje. Nakon toga vozač Red Bulla otišao je na promjenu guma i potom su različite taktike razdvojile ova dva vozača.
Osobno, niti u jednoj od te dvije Verstappenove obrane pozicija nisam vidio ništa sporno. Nisu, očito, vidjeli niti Danny Sullivan (pobjednik Indyja 500 iz 1985. i vozač Formule 1 dvije godine ranije) i njegovi kolege suci na ovoj utrci, pa Verstappen nije ubrao niti opomenu. Tu je sve OK.
Ono što je, međutim, manje dobro po Verstappena su dvije stvari. Prvo, čini mi se da se jako oslanja na svoje procjene zurenjem u retrovizor. Svaki pravi trkač – od Formule 1, preko Moto Gpa do kartinga – reći će vam da unatrag ne valja gledati previše, jer to može pogubno utjecati na pogađanje prave točke za kočenje prije zavoja i uopće način prolaska kroz taj zavoj. Dakle, pogled što više naprijed, a ovaj koji je otraga neka onda pronađe način pretjecanja, ako je dovoljno brz. Čini mi se da se trenutno Verstappen jako čvrsto drži svoje procjene pogleda unatrag i, onda računa na svoje uistinu munjevite reakcije i sprečavanja, u Belgiji unutar regula, pretjecanja. To je u redu ukoliko i vozač otraga ima strahovito dobre reflekse.
I u tome jest cijela stvar: Verstappen ovim ekstremno graničnim potezima tjera sve svoje kolege da dobro promisle prije nego što ga požele idući put pretjecati. Jer, ako odreagiraju dobro, sve OK (osim radio valova). Ako ne odreagiraju dobro, dogodit će se majka svih sudara – osobito ako se cijela stvar dešava pri brzinama dobrano preko 320 km/h. U takvim okolnostima u pravilu lošije prolazi onaj otraga. Verstappenova je logika ˝tko voli nek izvoli˝, i ta se logika baš ni po čemu ne razlikuje od logika koje su do svjetskih vrhova dovele, recimo, Sennu i Schumachera. Možda mnogi od vas nisu svjedočili tim vremenima, ali u devedesetima ste morali promisliti četrnaest puta prije nego što se usudili krenuti u pretjecanje jednog Senne, bez obzira što ste možda smatrali da u rukama imate brži bolid.
I drugo, Verstappen je kasnije izjavio kako je njegovo blokiranje Räikkonena bilo takvo kakvo je bilo upravo zbog svega što se dogodilo u prvom krugu, u zavoju La Source. Kao, ˝nakon što su mi to napravili, nisam valjda mogao reći: ‘Izvolite, poslije vas.’˝ E to je već mrvicu veći pokazatelj Verstappenovog tankog iskustva, i vozačkog i ljudskog. Jer, u Formuli 1 osveta je možda dobar sluga, ali je opako loš gospodar i siguran sam da je upravo ta izjava ono što većina iskusnijih F1 vozača smatra neprihvatljivim i zbog koje će mlađahnog Nizozemca doslovno razapeti na onom privatnom sastanku svih vozača i Whitinga u Monzi u nedjelju. Formula 1 je još uvijek dovoljno opasan sport (tko ne vjeruje, neka još jednom pogleda Magnussenov sudar…) i mjesta za usijane glave željne osvete pri 320 na sat u njemu zbilja nema. Ili nema dugo.
To je, dakle, sukus Verstappenovih grijeha. To i ona činjenica iz prvog paragrafa. Räikkonen je, naprosto, strahovito popularan, osobito nakon svoje ˝Leave me alone, I know what I am doing˝ klasike. Na stranu to što je, inače, poprilično dosadna osoba. Na stranu to što ga je Ferrari zadržao još jednu sezonu ponajviše zbog te popularnosti, i činjenice da ne ugrožava Vettela pa ga ovaj brani kao da mu je mama. Ferrari Räikkonena nije zadržao zbog brzine koja naprosto više nije niti na tragu one iz, recimo, 2005. Iceman je za mnoge i dalje svetinja, pa je automatski svatko tko dirne u tu svetinju globalni griješnik. Ali, naravno, Verstappen ima na svojoj strani veliki adut. U vrijeme kad će on nizati svoje naslove prvaka, Räikkonen i neki ostali iz ove sadašnje pluskvamperfekt generacije (Felipe Massa, Jenson Button…) u najboljem će slučaju o njemu pričati u mikrofone za vrijeme TV prijenosa, u lošijem će ga pljuvati sjedeći u sofi, obuveni u one papuče s cifom naprijed.
Max Verstappen je naprosto jako, jako dobar. I prije ili kasnije, poput svih uistinu najvećih, zaradit će svoje mjesto u najboljem F1 bolidu tog vremena. Možda već 2017. Tada će se rijetko tko sjećati njegovih grijeha iz Belgije 2016.
Izvor: GP1.hr
