Uzbudljiva sezona je iza nas, odlučena u posljednjem krugu posljednje utrke sezone. Prvi put nakon 2016. godine borba za naslov prvaka otišla je u zadnju utrku sezone, još jednom s Lewisom Hamiltonom u jednoj od glavnih uloga. Baš kao i te ’16 kad je naslov izgubio od momčadskog kolege Nice Rosberga, Britanac se i ovoga puta našao s krive strane jedne napete završnice, ali u duelu s Maxom Verstappenom.
Kroz povijest, Formula 1 je više puta počastila svoje navijače uzbudljivim zadnjim utrkama sezone, a mi ćemo se danas prisjetiti njih deset koje su odlučile pobjednika u borbi za naslov svjetskog prvaka.
FANGIOV ČETVRTI NASLOV UZ POMOĆ MOMČADSKOG KOLEGE, VN ITALIJE 1956. GODINE
Tri vozača su 1956. godine stigli u Monzu na odlučujuću VN Italije. U borbi za naslov prvaka svijeta bili su Ferrarijevi vozači Juan Manuel Fangio i Peter Collins, te Maseratijev Jean Behra. Behra je odustao iz utrke i ispao iz igre, da bi slična sudbina zadesila i Fangija koji je lovio svoj treći naslov. Ferrarijev vozač Luigi Musso je odbio Fangiju dati svoj bolid kako bi nastavio utrku, no na opće čuđenje svih prisutnih, Britanac Collins, koji je imao čist put ka svom prvom naslovu, predao je svoj bolid Fangiju tijekom zaustavljanja u boksu. Fangio je utrku završio na drugom mjestu iza Stirlinga Mossa, i podijelivši bodove s Collinsom za osvojeno drugo mjesto osvojio svoj treći uzastopni, a četvrti ukupno naslov svjetskog prvaka.
BRABHAM GURA BOLID DO TITULE, VN SAD-A 1959. GODINE
Jack Brabham je postao prvi Australac koji je osvojio naslov svjetskog prvaka u prilično dramatičnom stilu. Brabham je, naime, svoj Cooper bolid morao doslovno pregurati kroz cilj nakon što je ostao bez goriva. Utrka za VN Sjedinjenih Američkih Država se 1959. godine održavala na stazi Sebring na Floridi, a još jednom su tri vozača imala šansu za osvajanje naslova. Stirling Moss i Tony Brooks morali su pobijediti uz osvajanje najbržeg kruga, dok je u nešto opuštenijoj varijanti stigao vodeći u prvenstvu Jack Brabham. Moss je odustao na samom početku utrke zbog kvara mjenjača, a Brooks je utrku završio na trećem mjestu, nedovoljnom za osvajanje naslova. Brabham je vodio gotovo cijelu utrku, praćen od strane momčadskog kolege, mladog Brucea McLarena. Samo dva zavoja prije kraja utrke Brabhamov bolid je počeo kašljucati i radi nedostatka goriva stao na uzbrdici prije cilja. Pravila su nalagala da vozač ne smije imati nikakvu pomoć da bi završio utrku, pa je Brabham izašao iz bolida i doslovno ga pregurao preko cilja. Utrku je završio na četvrtom mjestu i postao prvi Australac koji je osvojio naslov svjetskog prvaka.
SVEBRITANSKO FINALE, VN MEKSIKA 1964. GODINE
Tri vozača iz Velike Britanije stigla su do finala sezone 1964. godine s prilikom da postanu prvaci svijeta, Ferrarijev vozač John Surtees, BRM-ov Graham Hill i Lotusov vozač Jim Clack. Hill je polovinom utrke ispao iz igre, kad je Surteesov momčadski kolega Lorenzo Bandini udario u stražnji kraj Hillovog bolida i tako ga izgurao izvan osvajača bodova. Surtees je za osvajanje naslova trebao pobijediti, s tim da Hill nije smio biti plasiran bolje od četvrte pozicije. Sve je izgledalo kao da će Jim Clark osvojiti svoj drugi naslov, obzirom da je vodio u utrci do dva kruga prije kraja. U predzadnjem krugu utrke, Clarkov Lotus je počeo otkazivati poslušnost i za njega je priča bila završena. U tom trenutku u utrci je vodio Gurney ispred Bandinija i Surteesa, i tako je naslov išao u ruke Grahama Hilla. Surtees je mogao osvojiti titulu ukoliko bi utrku završio na drugom mjestu ili pobjedom, te je rukovodstvo Ferrarija odmah naložilo svoj drugom vozaču Bandiniju da uspori i pusti Surteesa ispred sebe. Bandini je poslušao i sa samo jednim bodom prednosti Surtees je osvojio svoj jedini naslov prvaka Formule 1, ali je tako i postao jedini vozač u povijesti s naslovom prvaka u motociklizmu i Formuli 1.
FITTIPALDI OSVAJA NASLOV NA MCLAREN, VN SAD-A 1974. GODINE
Emerson Fittipaldi i Clay Regazzoni su na stazu Watkins Glen stigli izjednačeni po broju bodova. Za utrku su se kvalificirali tek na osmo i deveto mjesto što je moglo ukazivati na dobru borbu za naslov prvaka. Reutemann je startao prvi i poveo u utrci, te od početka povećavao prednost ispred Hunta i ostatka poretka. U desetom krugu došlo je do fatalne nesreće, kad je Austrijanac Helmuth Koinigg, kome je to bila tek druga utrka u karijeri izletio sa staze, te se zabio u zaštitnu ogradu. Austrijanac je nažalost izgubio život. U petnaestom krugu Regazzoni je otišao po nove gume, no ni to nije poboljšalo njegovu izvedbu na stazi. Fittipaldi je bio zaglavljen na petom mjestu iza Jodyja Schecktera, koji je nakon utrke i priznao kako je namjerno zadržavao Brazilca, no zbog kvara Scheckter je ipak morao odustati. Fittipaldi je utrku završio na četvrtom mjestu, a kako je Regazzoni ostao bez bodova, to je bilo dovoljno za Brazilčev drugi naslov i prvi konstruktorski naslov za momčad McLaren.
HUNTOV PLES NA KIŠI, VN JAPANA 1976. GODINE
Koliko priča mora biti dobra da bi se o njoj snimio film? O završnici sezone 1976. godine sve je rečeno, to je doslovno ostala filmska priča. Borba između Nikija Laude i Jamesa Hunta protezala se tijekom cijele sezone i stigla do zadnje utrke sezone na stazi Fuji u Japanu. Lauda je 1976. godine doživio nesreću na VN Njemačke, no to ga nije spriječilo da se junački vrati i nastavi sezonu. U Japanu je padala kiša, uvjeti su bili očajni, a Lauda je na svojoj koži osjetio što mogu učiniti loši vremenski uvjeti. Lauda je odlučio kako neće nastupiti u utrci. Huntu su trebala četiri boda za osvajanje naslova, i kad mu je tijekom utrke pukla guma izgledalo je kao da je za njega priča završena. Hunt je nakon izlaska iz boksa utrku nastavio maestralno i vrlo impresivnom vožnjom stigao do trećeg mjesta na kraju utrke, čime je zaradio i naslov svjetskog prvaka. Nakon utrke Hunt je izjavio kako je smatrao da i on i Niki zaslužuju naslov, te kako je najviše volio da su ga mogli podijeliti.
MANSELLOVA PROPUŠTENA PRILIKA, VN AUSTRALIJE 1986. GODINE
Tri vozača su u Adelaide stigla s nadama o osvajanju naslova svjetskog prvaka, vodeći Nigel Mansell, u pratnji Alaina Prosta i Nelsona Piqueta. Mansell je poslije kvalifikacija bio udobno smješten na najbolju startnu poziciju, no radi lošeg starta izgubio je poziciju u korist Ayrtona Senne, Piqueta i Keke Rosberga. Rosberg je ubrzo poveo u utrci, da bi radi puknuća gume morao odustati. Piquet je preuzeo vodstvo od Prosta, koga je Mansell propustio ispred sebe bez većeg otpora, znajući kako mu je treće mjesto dovoljno za osvajanje naslova prvaka. No, Mansellovi proračuni nisu baš bili precizni, u 64. krugu mu je pukla guma, i Mansellovi snovi o naslovu su nestali u oblaku varnica na stazi. Borba se nastavila između Prosta i Piqueta do kraja utrke. S obzirom na to da su se gume pokazale kao nepouzdane, Williams je iz predostrožnosti Piqueta povukao u boks na zamjenu guma, računajući kako su brži od Prosta u McLarenu, te kako će moći nadoknaditi zaostatak. Još jednom se procjena pokazala netočnom, Piquet nije uspio uhvatiti Prosta, koji je morao parkirati bolid odmah nakon prelaska cilja jer je ostao bez goriva, no unatoč svemu osvojio je naslov s dva boda više od protivnika.
HILL VS SCHUMACHER, VN AUSTRALIJE 1994. GODINE
Završnica sezone 1994. godine mnogima je ostavila gorak okus u ustima. Zadnja utrka sezone vozila se u Australiji na stazi Adelaide. U utrci je pobijedio Nigel Mansell ispred Bergera i Brundlea, no ono što svi pamte dešavalo se dalje u poretku. Michael Schumacher i Damon Hill u Australiju su stigli s jednim bodom razlike, obojica sa željom da postanu svjetski prvaci. Utrku su, prema rezultatima od petka, radi loših vremenskih uvjeta tijekom kvalifikacija, Schumacher i Hill započeli s druge i treće pozicije iza Mansella. Obojica su pretekli Mansella i poveli svoju bitku. Na kratkoj stazi u Adelaideu bila je prilična gužva. U desetom krugu Schumacher je pretekao posljednjeg vozača za čitav krug, a obrise Hillovog Williamsa jasno je vidio u retrovizorima. Prvi ulazak u boks su odradili zajedno i vratili se na stazu kao da se ništa nije ni desilo. U 36. krugu, Michael je dohvatio rubnik, izletio sa staze, poljubio zid i oštećenog bolida se vratio na stazu. Hill nije vidio što se ispred njega dogodilo. Ispred njega je bila savršena prilika za osvajanje naslova prvaka, no s tim se Schumacher još uvijek nije mogao pomiriti. Kad ga je Hill napao za naslov, Schumacher je bočnom stranom udario u Hillov prednji kotač, a potom mu stražnjim zadao konačan udarac. Za Hilla je prvenstvo bilo završeno. Michaelu je s jednim bodom prednosti osvojio prvi od ukupno sedam naslova svjetskog prvaka.
SCHUMACHER IPAK PLAĆA CIJENU, VN EUROPE 1997. GODINE
Iako je Schumacherov potez iz 1994. godine prošao bez nekih značajnijih komentara, a posebno bez sankcija, tri godine kasnije situacija se malo promijenila. Schumacher je sebi još jednom priuštio kontroverznu završnicu sezone – no ovaj put su posljedice bile nešto ozbiljnije. Finalna runda sezone bila je zakazana za VN Europe, na stazi Jerez, a Schumacher je još jednom došao sa samo bodom prednosti, ovaj put ispred Williamsovog vozača Jacquesa Villeneuvea. Michael je jurio svoj treći naslov i prvi za Ferrari nakon Jodyja Schecktera 1979. godine. Rezultat kvalifikacija najavio je neobičan vikend, naime Schumacher, Villeneuve i Frentzen postavili su identično vrijeme kvalifikacija, no Villeneuve je utrku krenuo s prve pozicije, obzirom da je on svoje vrijeme postavio prvi. Schumacher je bolje startao i preuzeo vodstvo, a ključni trenutak se desio u 48 krugu kad je Villeneuve napao Schumachera za preuzimanje vodstva. Schumacher je naizgled ostavio dovoljno prostora za Williamsovog vozača, no brzo se predomislio, udario u Villeneuveov bolid, odbio se od njega i zaglavio u pijesku. Nakon sudara, Villeneuve je utrku završio na trećem mjestu i osvojio svoj jedini naslov prvaka. Iako je tadašnji predsjednik FIA-e Max Mosley najavio kako će svatko tko pokuša utjecati na ishod utrke biti sankcioniran, sudar između Villeneuvea i Schumachera je proglašen trkaćim incidentom. Tek je kasnije Schumacher pozvan na saslušanje, te je odlučeno kako će biti diskvalificiran iz poretka, te će mu biti oduzeti svi bodovi osvojeni tijekom sezone.
UZ POMOĆ GLOCKA, VN BRAZILA 2008. GODINE
Godinu dana nakon što je na istoj stazi u Brazilu izgubio titulu u korist Kimija Raikkonena, Lewis Hamilton je došao na svoje. Na Interlagos je stigao s prednošću od sedam bodova u odnosu na Ferrarijevog vozača Felipea Massu, a u to vrijeme se za pobjedu dijelilo 10, a za drugo mjesto 8 bodova. Massa je vozio fantastičnu utrku u kojoj je vodio 64 od ukupno 71 kruga. Hamiltonu nije išlo baš najbolje, koštala ga je kasna promjena guma, te je pao na šestu poziciju iza Sebastiana Vettela u Torro Rossu, što je bilo nedovoljno za osvajanje naslova. Massa je kao vodeći prošao kroz cilj, počeo je već slaviti naslov svjetskog prvaka, kad je vozač momčadi Toyota Timo Glock usporio, te ga je Hamilton obišao za peto mjesto i prvu od svojih sedam titula svjetskog prvaka.
Sažetak te lude završnice sezone pogledajte ovdje.
VETTELOV NASTAVAK NIZA, VN BRAZILA 2012. GODINA
Vettel je svoj pobjednički niz nastavio, nakon dva osvojena naslova, još jednim dobrim nastupom na Interlagosu. Dvije godine nakon što je pobijedio Alonsa, Hamiltona i Webbera za svoj prvi naslov, u Brazil je stigao jureći treću titulu. Vettel je imao prednost od 13 bodova, no sad se već za pobjedu dodjeljivalo 25 bodova. Stvari nisu počele sjajno za Sebastiana, kad se već na samom početku utrke izvrtio, no to mu je ukazalo da mora malo više pripaziti na vjetar i da ne smije griješiti, iako je bio na gumama za suhe vremenske uvjete dok je lagano padala na Interlagosu. Vettel se brzo vratio u igru, a Alonsove šanse za naslov bivale su sve manje. Stvari su na trenutak izgledale bolje za Alonsa, nakon Vettelovog sporog ulaska u boks koji ga je ostavio zaglavljenog na 12. mjestu. Vettel je međutim još jednom napredovao u poretku, a šesto mjesto, dovoljno za naslov, poklonio mu je sunarodnjak Michael Schumacher.
Objava Max i Lewis po uzoru na prvenstva koja su odlučena u zadnjim utrkama pojavila se prvi puta na GP1.hr | Najbrži hrvatski F1 portal.
Izvor: GP1.hr
