sport

Pet (po)najvećih do sada viđenih iznenađenja tijekom zimskih testiranja

Još jedna sezona Formule 1 polako ali sigurno približava se svome početku. Do starta u Australiji očekuje nas doduše još više od mjesec dana odbrojavanja i čekanja, no spomenuto odbrojavanje i iščekivanje nekako će nam prikratiti prvi vjesnici F1 proljeća koji se polako ali sigurno naziru. Pri tome naravno ne mislim na jaglace, visibabe i ostale vrste cvijeća koje bi se uskoro trebale početi nazirati po livadama i travnjacima, u pitanju su naravno predsezonske aktivnosti u Formuli 1. Za početak, to su predstavljanja bolida potom i predsezonska testiranja koja se svake godine željno iščekuju. Razlog je tome, činjenica kako se nakon više mjeseci naklapanja, predviđanja i nagađanja na predsezonskim testiranjima barem djelomično, ipak mogu dobiti neki odgovori i zaključci o tome kakav su posao momčadi odradile u pripremi za novu sezonu. Jasno je svima da se u ovom slučaju kako i sam naziv kaže, radi o testiranjima no ipak na temelju dosadašnjih iskustava možemo reći kako se ipak po jutru dan poznaje. S tim u skladu, iznenađenja bila ona pozitivna ili negativna dio su onoga što testiranja donose pa stoga ovom prilikom donosimo pregled nekoliko najzanimljivijih iznenađenja koje smo imali priliku vidjeti tijekom testiranja.

  1. Brawn GP – 2009.

U ovom slučaju riječ je o momčadi oformljenoj doslovno nekoliko tjedana uoči početka sezone koja je u tandemu Button – Barrichello najprije izdominirala ostatak grida tijekom testiranja da bi svoju apsolutnu dominaciju pokazali i onda kada je najviše trebalo, na stazi u utrkama. Gledajući početak ove priče rekli bismo kako je riječ o nekom filmskom scenariju u kojem mala, nepoznata i tek oformljena momčad uzima mjeru velikima i bogatima na zadovoljstvo razdraganih gledatelja. „Problem“ je u tome što se ovakav scenarij ali ne na filmskom platnu, doista i odvijao te 2009. godine. Priča zapravo počinje tako što je Honda razočarana slabim rezultatima odlučila napustiti svoj F1 projekt i prodati momčad. Potencijal je očito prepoznao stari lisac Ross Brawn i kupio momčad. S Mercedesovim motorom i duetom Button – Barrichello krenula je predsezonska priča u koju je malo tko vjerovao. No nakon prvih krugova na stazi Brawnovi puleni u BGP-001 napravili su apsolutni cirkus na stazi jer su ostatak grida (pri tome mislim na najbolje momčadi) ostavljali po čitavu sekundu iza sebe. Dizajn s kasnije opjevanim i tada revolucionarnim dvostrukim difuzorom omogućio je Buttonu i Barrichellu da konkurenciju ostave bez izgleda. Unatoč dominaciji u Jerezu uoči sezone još uvijek je bilo nevjernih Toma, no Buttonovih šest pobjeda u prvih sedam utrka začepili su im usta. Logično, kao šlag na tortu došao je i prvi i jedini naslov u karijeri za Buttona i Brawn GP.

  1. Prost GP – 2001.

I ova priča djelomično dijeli neke poveznice s onom koju smo ispričali o momčadi Brawn GP, naravno uz „malu“ napomenu kako je onaj najvažniji dio, a to je kraj, nažalost ipak bio znatno drugačiji. U ovom slučaju radi se o momčadi proslavljenog F1 prvaka Alaina Prosta koja je tijekom zimskih testiranja, tada u Estorilu nakratko postala udarna tema. Ipak, vrlo brzo ispostavilo se kako se u ovom slučaju nažalost po jutru dan ne poznaje. Priča ide otprilike ovako. Na kraju sezone 2000. Prostova je momčad uspjela uknjižiti ravno nula bodova što je osim rezultatskog prijetilo i financijskim krahom momčadi jer je logično kako veliki sponzori neće rado istresati milijune u momčad koja je apsolutno nekonkurentna. Lukavi Prost i ekipa, kasnije se pokazalo, poslužili su se lukavstvom pa je na zimskim testiranjima koja su se uoči sezoni 2001. održavala u Estorilu, njihov AP04 letio stazom s Alesijem za upravljačem. Konstantno u vrhu poretka činilo se kako Prostova momčad ima konja za utrku. Nažalost brzo se saznala i pozadina priče u kojoj su u momčadi Prosta tijekom zimskih testiranja ciljano sve podredili performansama i brzini (izlasci na stazu s minimalnim količinama goriva itd…) ne bi li tako privukli pokojeg sponzora. Kako je i rečeno, prava slika otkrivena je već u Australiji kada je Alesi na kvalifikacijama zaostao preko 3 sekunde u odnosu na Schumachera skupivši do kraja sezone svega četiri boda čime su dobra predsezonska izdanja ipak bila tek zavaravanje protivnika.

  1. McLaren Honda – 2015.

O neuspjelom braku slavne britanske momčadi i japanskog proizvođača već pjevaju i ptice na grani no ipak, u ovu svrhu još ćemo jednom ponoviti gradivo. Ideja o reunionu koji je trebao vratiti McLaren i Hondu u slavne dane s kraja 80-ih i početka 90-ih kako smo kasnije saznali, završila je onako kako je i počela, neslavno i rezultatski neuspješno. Iako su iz Wokinga i Sakure uoči testiranja te 2015. godine stizale najave o napadu na podije, možda čak i pobjede, već prvi izlasci na stazu pokazali su kako je McLarenov bolid pogonjen Hondinim motorom jednostavno rečeno, loš. Manjak odvoženih kilometara zbog problema s pouzdanosti motora u kombinaciji s lošim performansama i u trenucima dok je bolid radio bili su znaci kako se britansko – japanskoj kombinaciji ne piše dobro. Dva tjedna mučenja i problema završila su Alonsovim pomalo kontroverznim izlijetanjem do kojega je došlo (u još uvijek djelomično) nerazjašnjenim okolnostima zbog čega Španjolac više nije nastupao sve do kraja testiranja ali i u uvodnoj utrci sezone. Sve u svemu, očekivalo se puno, dobilo se malo tj. gotovo ništa zbog čega je zlosretni brak 2017. okončan, no nažalost po McLaren i s novim ženikom (zasad) je bilo tek malo više sreće.

  1. Red Bull Renault – 2014.

Sezona 2014. ostat će u povijesti Formule 1 obilježena kao početak nove ere jer upravo su te godine svjetlo dana ugledale nove 1.6 litrene V6 turbo hibridne pogonske jedinice. Bio je to logično, veliki zaokret za sve momčadi uključujući i tada apsolutno dominantni Red Bull koji je s Vettelom na čelu sezonu ranije osigurao svoj četvrtu uzastopnu duplu krunu. Dolazak Ricciarda koji je trebao donijeti dodatnu kvalitetu ali i mir u kući nakon ne baš krasnih odnosa Vettela i Webera, činio se kao idealan dio slagalice za nastavak dominacije austrijske momčadi. Ipak, tijekom testiranja vidjelo se kako u Red Bullu ali poglavito u Renaultu s novom konfiguracijom pogonskih jedinica nisu na „ti“. Česti kvarovi, nepouzdanost i nedostatak brzine rezultirali su i relativno malim brojem odvoženih krugova no bilo je prilično jasno kako će za nastavak serije pobjeda do početka sezone u Red Bullu, ali prije svega u Renaultu trebati čudo. Nije se dogodilo jer je s druge strane Mercedes koristeći nova pravila (koja su zlobnici će reći i napravljena zbog njihovog ulaska u F1) i nove pogonske jedinice najavio svoju dominaciju na koju u Red Bullu više nisu imali odgovora.

  1. McLaren Honda – 1988.

I za kraj, vratimo se u malo dalju povijest i u neka za McLaren sretnija i uspješnija vremena kada je ova britanska momčad proživljavala dane ponosa i slave. U sezoni 1988. McLaren je sastavio zvjezdanu momčad predvođenu dvostrukim svjetskim prvakom Alainom Prostom i novim supertalentiranim dotadašnjim vozačem Lotusa, Ayrtonom Sennom čime je s te strane priča bila spremna za uspjeh.

Ipak, uoči početka testiranja nije se moglo naslutiti koliko tadašnji McLaren MP4/4 doista može, no momčad je bila itekako ohrabrena Hondinim novim proizvodom u vidu V6 turbaka koji su pripremili za novu sezonu. Tijekom prvoga tjedna testiranja vozači McLarena nisu odvozili ni kruga, a u tom je dijelu dominirao Ferrarijev Gerhard Berger. Ipak, nakon što su momci iz Wokinga sastavili i u pogon pustili svoj bolid označen je početak kraja nadanja za ostatak momčadi i vozača jer je Prost već u ranoj fazi testiranja Ferrari ostavio na minus 1.4 sekunde po krugu da bi Senna taj rezultat dodatno podebljao na cijele dvije što je bilo gotovo nestvarno. Potencijal ovoga bolida bio je već tada jasan svima, a u konačnici pobjede u 15 od 16 utrka u sezoni i prvi vozački naslov za Sennu to su i potvrdili.

Se slažete s ovim izborom? Vaša mišljenja pišite u komentare!

Izvor: GP1.hr