Momčad Red Bull Racing za mnoge je već godinama sinonim za dobre rezultate, pobjede, naslove, inovativna rješenja, mlade i talentirane vozače. Rekli bismo s punim pravom jer austrijska (sjedište i pogon u Velikoj Britaniji) je momčad od svoga dolaska u svijet Formule 1 u sezoni 2005. doista postigla mnogo. Istina, u svojoj ne tako dugoj povijesti natjecanja imali su određenih uspona i padova pa je tako nakon epohalnih rezultata koje su primjerice postizali u razdoblju od 2010. do 2013. uslijedio lagani pad, no i dalje su tu negdje, uvijek blizu vodećima.
Statistički gledano momčad Red Bulla već sada ubrajamo među top momčadi i u nekakvom povijesnom kontekstu, jer primjerice četiri konstruktorska i vozačka naslova, 62 pobjede, 62 najbolje startne pozicije i 170 pobjedničkih postolja uistinu su impresivni rezultati. Mlađi ljubitelji ovoga sporta i oni koji tek otkrivaju svijet Formule 1, možda će pomisliti kako je Red Bull na ovim pozicijama oduvijek, pa kako bismo mlađe naučili, a one iskusnije podsjetili, u ovome tekstu ćemo malo pročešljati obiteljsko stablo i korijene ove još uvijek relativno mlade momčadi.
Obiteljsko stablo relativno plitkih korijena
Što se samoga Red Bulla tiče, priča je naočigled prilično jednostavna jer povratak u 2005. pa čak i 1995., kada je vlasnik kompanije Dieter Matesich u suradnji sa Sauberom počeo ulaziti u svijet Formule 1 i nije tako daleka prošlost. Za razliku od nekih momčadi koje su imena i vlasnike mijenjale po nekoliko puta tijekom dugog niza godina, u slučaju Red Bulla priča zapravo i nije previše komplicirana i u povijesnom kontekstu je relativno jednostavna.
Ako ćemo stvari gledati od šukundjedova, priča o sadašnjem Red Bullovom obiteljskom stablu počinje još tamo negdje 1988. kada sin proslavljenog Jackiea Stewarta, Paul Stewart, kupuje momčad Gary Evans Motorsport i imenuje je u Paul Stewart Racing. Pod tim imenom momčad se natjecala u raznim nižim serijama natjecanja sve do 1996. godine i to prilično uspješno, osvojivši preko stotinu pobjeda i 12 naslova u različitim kategorijama.
Sve to bio je uvod za onaj najviši cilj, ulazak u prvenstvo Formule 1 koji se dogodio u sezoni 1997. Za razliku od brojnih drugih malih momčadi koje su s vremena na vrijeme znale kao padobranci ulijetati u prvenstvo često nošeni nerealnim ili nerealiziranim planovima i obećanjima, Stewart je prilično dobro pripremio teren. Potpisan je petogodišnji ugovor o isporuci pogonskih jedinica s Fordom, a u ekipu su angažirani tada perspektivni Rubens Barichello i Jan Magnussen, inače otac Grosjeanovog najboljeg prijatelja Kevina. Iako je u prvoj sezoni Barichello uspio doći do drugog mjesta u Monaku, ta je sezona baš kao i nadolazeća 1998. bila relativno neuspješna. Za momčad Stewarta 1999. godina u rezultatskom smislu je protekla odlično, a do tada partnerski odnos Forda i momčadi Stewart pretvoren je u novu momčad imena Jaguar Racing čiji je vlasnik postao Ford.
Kako ne bismo priču o povijesti momčadi Red Bull pretvorili u preopširnu storiju o djedovima i pradjedovima, dio obiteljskog stabla koje je izravno prethodilo nastanku Red Bullove F1 momčadi, eru Jaguara spomenut ćemo samo u kratkim crtama. Fordov marketinški eksperiment, kako bismo ga mogli nazvati, potrajao je ukupno pet sezona u kojima su postignuti rezultati izuzev možda onih u sezoni 2003. bili prilično skromni i svakako daleko od onoga za što su Fordu trebali poslužiti.
Ulazak u društvo, ali ne na mala vrata
U sezoni 2005. kako smo i spomenuli započinje samostalna Red Bullova priča koja je kao i manje više svi Mateschichevi projekti doživjela prilično strelovit uspon. Neki će možda reći kako utrošene četiri sezone uglavnom u sredini pa i donjem dijelu poretka nisu baš definicija strelovitog uspona, no svi koji malo duže i detaljnije prate ovaj sport znaju da za postizanje rezultata kakve je postigao Red Bull, četiri sezone pripreme zapravo i nisu puno, jer spomenute uvodne sezone iskorištene su baš za to, pripremu i slaganje momčadi.
Kratkoročne kombinacije s Cosworthom kasnije i Ferrarijem brzo su okončane i po tom pitanju već od sezone 2007. momčad ulazi u jedno od, kasnije će se pokazati, najučinkovitijih partnerskih odnosa u Formuli 1, onaj s Renaultom koji je donio četiri dvostruke titule u nizu. Tada kapitalni ulov također je bio i angažman već prilično iskusnog, ali za razvoj i uvod u priču itekako korisnog Davida Coultharda kojem su u početnim sezonama donekle pomagali novajlije poput Christiana Kliena, Vitantonia Liuzzija, Roberta Doornbosa te naposljetku Marka Webbera koji je kasnije postao jedan od Red Bullovih starosjedioca.
Uz vodstvo Christiana Hornera i magičnu dizajnersku palicu Adriana Neweya, momčad je malo po malo rasla i počela otklanjati određene sumnje koje su se pojavljivale kada je u pitanju cijeli projekt na koji neki i nisu gledali previše blagonaklono.
Dupli poker naslova i ne baš ljubljena hibridna era
Vozačka akademija i poligon za razvoj mladih vozača u obliku momčadi Toro Rosso, a sada Alpha Tauri, koja je zapravo još jedan strateški i itekako isplativ, ali ponekad dosta osporavan projekt, iznjedrila je mnoge vozače. No, u ovom kontekstu spomenut ćemo mladoga Nijemca koji je ovu tada još uvijek vrlo mladu momčad lansirao među velikane.
Iako su mnogi zakretali nosevima misleći kako će i Red Bull poput primjerice momčadi Brawn GP-a biti one hit wonder i zalogaj koji će veliki igrači brzo progutati, takav scenarij ne samo da se nije ostvario nego se dogodilo baš suprotno. Dugoročnim i smišljenim razvojem i planiranjem, momčad se podigla u vrh pa se više nisu događale neke pomalo smiješne situacije kada su nakon ostvarene pobjede organizatori očito nespremni na takav scenarij, Red Bullovoj momčadi u čast na pobjedničkom postolju znali odsvirati “God save the Queen”.
Dolaskom hibridne ere i kasnijim odlaskom dotadašnje ikone Seba Vettela u Ferrari, jedno je poglavlje zatvoreno, a Renaultovo nesnalaženje i inferiornost u odnosu na Mercedes, kasnije i sve očitije neslaganje, doveli su do određenih rezultatskih poniranja koja su uslijedila. Ipak, kada govorimo o rezultatskim kiksevima i “neuspjehu”, uvijek treba imati na umu kako su u Red Bullu od 2005. godine tek jednom završili sezonu izvan top tri momčadi u poretku konstruktora, što je podatak koji govori sam za sebe. Stoga, ne sumnjam kako bi takav oblik i takvu seriju neuspjeha i loših rezultata potpisali mnogi (pitanje postaviti McLarenu, ne daj bože Williamsu…).
Max i Honda umjesto Seba i Renaulta?
Nova era koja je započela ulaskom u partnerski odnos s Hondom trebala bi biti novi početak jedne uspješne i rezultatski plodne suradnje. Naznake za to vidjeli smo već i prošle sezone pa razloga za optimizam svakako ima. Nažalost, iz svima nam poznatih razloga do sada nismo uspjeli vidjeti jesu li u ovoj sezoni prva violina Max Verstappen i ekipa još uvijek donekle pritajeni ili su izazivači i favoriti u pravom smislu riječi, no vjerujem kako ćemo u budućnosti o momčadi crvenih bikova čuti još puno toga. Hoće li prema mišljenju većine relevantnih poznavatelja ovoga sporta, nova buduća zvijezda Formule 1 Max Verstappen i preporođena Honda, zasjeniti nekad super uspješnu kombinaciju Vettela i Renaulta ostaje za vidjeti, posebice nakon uvođenja toliko spominjanih novih pravila i nove ere, no o tom potom.
Za kraj, iako im se i danas (doduše sve rjeđe i rjeđe) osporavaju neke stvari i potezi kao što su postojanje B momčadi u istom prvenstvu, česta i prilično brutalna potrošnja vozača posebice onih mlađih, nerijetko i oštre i prilično izravne strelice upućene konkurentima, te za skeptike i hejtere vječito aktualan argument o nepostojanju povijesti, momčad Aston Martin Red Bull Racing kako se ova ekipa službeno zove, postao je itekako ozbiljan igrač i momčad koja je već sada postala neizostavan dio te iste povijesti Formule 1, sviđalo se to nekome ili ne. Cijelu tu uspješno, pragmatično, inovativno, mudro i atraktivno vođenu priču očito su prepoznali i brojni fanovi. No, budimo ipak do kraja iskreni, navijača kojih ima ponajviše zahvaljujući Maxu, nikada i nigdje ne nedostaje, no kako stvari stoje čini nam se kako se toj uspješnoj priči barem u neko dogledno vrijeme ne nazire kraj.
Izvor: GP1.hr
