sport

VN Austrije: Dobitnici i gubitnici

Ako uzmemo u obzir ovu mini turneju u kojoj smo u posljednja tri tjedna gledali čak tri utrke, mogli bismo jednostavno reći, treća sreća. Nakon osrednje Kanade i do bola dosadne Francuske, VN Austrije u svakom je smislu opravdala očekivanja i prema skromnom mišljenju autora ovih redaka, istakla kandidaturu za najbolju utrku koju smo vidjeli u ovoj sezoni. Imao sam sreću gledati je uživo pa se nadam da mi nećete zamjeriti na možda dodatno pojačanom dojmu koji je posljedično utjecao na ovakvu ocjenu, no doista u ovoj je utrci bilo svega i svačega, a tražiti nešto više doista bi bilo u najmanju ruku – nerealno.

Barem pola od 210 tisuća ljudi koji su se nagurali uz stazu u Spielbergu, došlo je na svoje pobjedom Maxa Verstappena koji je uz to sve, do pobjede došao u izravnim dvobojima s momčadima iz vrha, što je bio samo šlag na tortu. Sve u svemu, ostaje nam za nadati se kako će ovakvih uzbudljivih i neizvjesnih utrka biti što više. Naravno i u ovoj prekrasnoj atmosferi i utrci, neki su prošli bolje, neki gore. U nastavku teksta, podvlačimo crtu kako bismo vidjeli tko je dobio, a tko izgubio.

Dobitnici i gubitnici:

Dobitnici:

  1. Max Verstappen – I drugu godinu zaredom Max Verstappen uzeo je pobjedu na Spielbergu i pokazao kako mu ova staza izuzetno dobro leži. Kako i neće jer čitavo okruženje s morem navijača u narančastom, ovom je Nizozemcu bez sumnje stvorilo osjećaj utrkivanja u vlastitom dvorištu. Ovogodišnja je Verstappenova pobjeda bez sumnje itekako dojmljiva i pamtljiva jer imala je sve elemente prave filmske uspješnice, od drame na početku u vidu spavanja na startu, zapleta u sredini kada se probijao i lovio konkurente, a u konačnici neizvjesnog, ali ipak uspješnog završetka koji je došao praktički u sučevoj nadoknadi vremena. Kada uz to sve uzmemo u obzir i činjenicu kako je upravo Max uspio prekinuti već pomalo zabrinjavajuću i monotonu dominaciju Mercedesa i Hamiltona uloga winnera dana nije sporna. Djelomično sporno ostaje tek pobjedničko pretjecanje koje je jedno vrijeme čak i bilo pod istragom sudaca, a koje je na kraju proglašeno čistim.
  2. Charles Leclerc – Iako je mladi Monegažanin i ovoga puta bio na korak do svoje prve pobjede, bez koje je ostao u samoj završnici, odrađeno u ovom vikendu mora se pohvaliti. Prva startna pozicija i doista dojmljiva vožnja tijekom cijele utrke nešto je što se ne može ne primijetiti. U konačnici nije bilo dosta za pobjedu, no performanse koje su pokazali i Leclerc, ali i Ferrari daju određenu nadu. Oprezniji će reći kako jedna lasta ne čini proljeće, tim više što se Mercedes u Austriji definitivno loše snalazi, no bilo kako bilo ovo je barem za Leclercov dio Ferrarijeve garaže bio jedan više nego solidno odrađen vikend. Za očekivati je kako će i ona sportska sreća prepoznati Leclercov talent i trud i prije ili poslije nagraditi ga toliko željenom najvišom stepenicom na pobjedničkom postolju.
  3. Carlos Sainz – Kazna zbog promjene motora bacila je Španjolca na fenjer startnog poretka što je zapravo bila velika šteta i za samoga Sainza, ali i za McLaren koji je, sada to možemo definitivno reći, ušao u vrlo solidnu formu. Na početku utrke, vjerojatno nije bilo previše onih koji bi stavili velike novce na Sainzov ulazak u bodove, no McLarenov je vozač doista odradio vrhunski posao. Već u prvome je krugu nanizao tri bolida da bi već sredinom utrke došao u prilično sigurnu poziciju unutar prve desetorice. Da stvar bude još zanimljivija i dojmljivija, nanizao je Sainz u tim borbama neke sasvim solidne igrače počevši od primjerice Danija Ricciarda u Renaultu preko Kimija u ove nedjelje solidnoj Alfi. U konačnici osmo mjesto je manje ili više ono čemu bi se mogao nadati i da je startao s puno bolje pozicije pa je bez sumnje ovo vrlo obećavajuće izdanje za Španjolca i McLaren.
  4. Lando Norris – Inače nemam običaj na ovaj način isticati dva vozača jedne momčadi, no prema prikazanom bilo bi jednostavno nepravedno ne spomenuti učinak mladog Britanca. Najprije je kao i u Francuskoj, napravio mini senzaciju startom s pete pozicije među velikim dečkima, da bi i u samoj utrci odradio fenomenalan posao. Fenomenalan jer uspio je odraditi utrku u visokom ritmu u maniri kud i kamo iskusnijeg vozača pri čemu je u konačnici iza sebe ostavio i jedan realno gledajući, brži i konkurentniji bolid. Šesto mjesto potvrda je svega, a ono što je barem meni bilo posebno dojmljivo je McLarenovo izdanje i prikazano na samoj stazi jer primjerice izuzev već spomenutih velikih momaka (i to ne svih), McLareni su s lakoćom i bez prevelike muke uzimali mjeru u prvome redu Renaultu ali i primjerice Alfi, momčadima koje u ovom trenutku imaju pretenzije prema onom famoznom vrhu ostatka svijeta. Bez sumnje ohrabrujuć podatak.
  5. Honda – Nemoguće je izostaviti s ovoga popisa i momke iz Honde koji su konačno ostvarili ono po što su prije pet sezona i došli. Pobjedu u svojoj novoj eri nastupanja u Formuli 1. Kada već spominjemo posljednjih pet sezona, teško se ne prisjetiti one tragikomične suradnje i braka s McLarenom o kojem cvrkuću već i ptice na grani i koji bi vjerujem, oba supružnika vrlo rado zaboravila. Praktički otjerani i na guzicu izbačeni na mala vrata, stoički su i prilično ponizno trpjeli uvrede koje su na njih sipali svi živi i neživi, udružili su se s Toro Rossom i u samo sezonu i pol od rugla i predmeta sprdnje pokazali kako se tako velikog, moćnog i sportskim pedigreom prožetog diva ne smije otpisati. Iako Honda još nije na razini prije svega Mercedesa, sasvim sigurno niti Ferrarija, dojam je kako je suradnja s Red Bullom (-ovima) pun pogodak pa se s pravom možemo pitati koliko daleko ovaj dvojac može ići. Bilo kako bilo, prva je prepreka pala i na tome im čestitamo.
  6. VN Austrije – Antipropaganda sporta na utrci u Francuskoj nasreću je brzo bačena u ropotarnicu povijesti fenomenalnom utrkom u Austriji, barem ako u obzir uzmemo današnje standarde i poimanje fenomenalnog u Formuli 1. Već poslovično odlična organizacija, zanimljiva i dinamična staza u ambijentu prekrasne prirode (a ne ulica i kojekakvih zgradurina i modernih zdanja), s mnoštvom gledatelja i navijača koji su tijekom čitave utrke doista imali što za vidjeti.
  7. Alfa Romeo – Dvostruki ulazak u bodove potvrda su najave boljih izdanja koje smo vidjeli već u Francuskoj. Odlična vijest i za Giovinazzija kojemu su ovakvi nastupi itekako potrebni.

Gubitnici:

  1. Lewis Hamilton – Nakon što je već pustio korijenje na vrhu liste dobitnika, ovoga puta Britanac se preselio u donji dom. I ove je sezone Lewis u Austriji imao ne previše uvjerljiv vikend uz neke probleme i također ne previše uvjerljiv tempo što se uostalom vidjelo i u kvalifikacijama pa i na slobodnim treninzima. Doduše, za razliku od prošle godine, Hamilton je vidio kraj utrke, no praktički bez ozbiljnijeg utjecaja na rasplet u vrhu poretka. Čak i prije promjene oštećenoga krila, Lewisov tempo nije bio Bog zna kakav. Jesu li u pitanju prilično brutalne temperature, konfiguracija staze ili jednostavno loš dan teško je za reći, no u konačnici ostaje dojam kako se momčad Mercedesa i njihovi vozači s jedne i staza u Spielbergu s druge strane, u posljednje vrijeme previše ne ljube. Vikend ispod razine Lewisovih očekivanja i ostvarenja, no u konačnici vrlo vjerojatno bez većih posljedica za Lewisove ambicije u prvenstvu.
  2. Ferrari/Sebastian Vettel – Ovoga puta Nijemac se u društvu gubitnika našao ne svojom zaslugom i pogreškom jer je na njegovu sudbinu dobrim dijelom utjecao kvar koji se dogodio u kvalifikacijama i koji ga je bacio tek na deveto mjesto na startu. Imao je time Vettel bez sumnje kud i kamo teži zadatak u proboju ka vrhu koji je odradio manje više rutinski, no također uz neizostavan gubitak vremena. U konačnici uspio je u izravnom dvoboju prestići i Hamiltona što je uvijek dobra stvar, ako ništa drugo onda barem za svoje poljuljano samopouzdanje. Sve u svemu Sebu se ne može gotovo ništa zamjeriti jer je svoj posao odradio vrlo dobro pa se s pravom postavlja pitanje, ali i nameće zaključak, kako se startom s više pozicije i normalnijim okolnostima, u utrci realno moglo i do postolja.
  3. Renault – Renaultova katarza nastavlja se i dalje. Neke naznake naočigled boljih izdanja vidjeli smo u Francuskoj Hülkenbergovim osmim mjestom i Ricciardovom borbom za sitnije bodove, koja je završila tako kako je završila. Nažalost, do očekivanog iskoraka i napretka nije došlo jer su u Austriji stvari opet išle od lošeg ka gorem. I dok se njegov bivši momčadski kolega polijevao pobjedničkim šampanjcem, Ricciardo, ali i Hülkenberg, opet su se vratili svojim problemima.
  4. Tri prvenstva – Iako je još relativno rano za ovakve konstatacije, možemo spomenuti i to kako se ovogodišnji grid malo po malo počeo ozbiljnije raslojavati i to sve više dolazi na vidjelo s tim da se navedeno u dobroj mjeri odnosi na onu toliko spominjanu sredinu poretka. Naime, sudeći prema onome što gledamo u posljednjih nekoliko utrka već otpisanom Williamsu malo po malo počeo se prikrpavati i Haas koji izgleda doista loše i to već duže vrijeme. Nekako potajno prolaze i u najmanju ruku ne previše uvjerljiva izdanja Toro Rossa čiji se bodovni saldo također slabo popunjava. Čak i Racing Point, nekako teško drži korak pa ispada kako se uz borbu vodeće trojke zapravo stvorila određena rupa između trenutno vodećeg McLarena, probuđene Alfe i vječitog talenta Renaulta i ostatka momčadi iz donjeg dijela poretka koje barem za sada počinju prilično zaostajati.
  5. Sudačke odluke – Neosporno je to da se pravila i moraju i trebaju poštivati. Također, neosporno je i to da na sudačke odluke vozači i momčadi najčešće gledaju iz dva kuta, uglavnom onako kako to u nekom trenutku odgovara, no ostavimo li to sve sa strane doista se možemo zapitati treba li baš nakon svake i u svakoj utrci biti istrage, kazne i filozofiranja od strane sudaca? Neke stvari u Formuli 1 sigurno su se promijenile iz ovih ili onih razloga, no pomalo je stupidno da su stvari koje su prije samo deset (možda i manje) godina bile sastavni dio igre sada stvar za istrage i kazne. Takva “kilava” formula 1 malo će koga zanimati.

Događanja na utrci – Sve i svašta od početka do kraja. Prema svim kriterijima, najbolja utrka u ovoj sezoni.

Neizvjesnost – Slična konstatacija kao i kod rubrike događanja u utrci jer su borbe i nadmudrivanja trajala do zadnjega kruga. Dodatni je bonus što je fight odvijao među vodećima u poretku, što je uvijek posebno zanimljivo i u biti ono što se uvijek očekuje.

Izvor: GP1.hr