Treći put ove sezone vraćamo se u Italiju. Italija je već ugostila utrke za Veliku nagradu Italije i Toskane, no slijedi nam još jedna poslastica kojoj se zimus baš i nismo nadali. Za vikend nam dolazi utrka za Veliku nagradu Emilia Romagne, na svima dobro poznatoj stazi Autodromo Enzo e Dino Ferrari, nekadašnjem domu Velike nagrade San Marina u Imoli. Vikend u Imoli će biti za jedan dan kraći nego što smo navikli, naime prema rasporedu imat ćemo samo jedan trening u subotu, kvalifikacije i utrku, u nedjelju.
Kao i svih prethodnih srijeda pred utrku dosad i danas ćemo reći nekoliko riječi o povijesti utrke koja nam slijedi. Kako se utrka za Veliku nagradu Emilia Romagne održava prvi put ikada, prisjetit ćemo se utrkivanja na stazi u Imoli.
Na stazi koja nosi naziv po osnivaču Ferrarija, Enzu i njegovom sinu Alfredu (Dinu), utrkivanje je započelo pedesetih godina prošlog stoljeća. Isprva su se na stazi vozile utrke koje nisu bile dio Svjetskog prvenstva Formule 1, da bi se u kalendar Svjetskog prvenstva Imola smjestila 1980. godine kao domaćin utrke za Veliku nagradu Italije. Bila je to prva VN Italije od 1948. godine koja nije održana na stazi Monza na kojoj je tada rađena rekonstrukcija. Na prvoj utrci na Imoli pobijedio je Nelson Piquet za momčad Brabham-Ford, a sama utrka je bila toliko uspješna i podržana, da je od naredne godine (1981.) pa sve do 2006. Imola redovno bila domaćin utrke za Veliku nagradu San Marina.
Prva utrka za VN San Marina prošla je bez većih problema, a u cilj je ponovno prvi ušao Nelson Piquet, ovaj put ispred Riccarda Patresea i Carlosa Reutemanna. Naredne godine utrku je obilježio protest momčadi iz asocijacije konstruktora (FOCA) i Međunarodne autosport federacije (FISA). Protest nije imao veze sa samom utrkom, bio je to politički rat FISA-e i FOCA-e, pa je tako samo sedam momčadi sudjelovalo u utrci s ukupno 14 bolida na stazi.
U utrci od 60 krugova pobijedio je Ferrarijev Didier Pironi ispred momčadskog kolege Gillesa Villeneuvea i Michelea Alboreta u momčadi Tyrell-Ford. Sama utrka nije prošla bez tenzija, odveć je već poznato kako Pironi i Villeneuve baš nisu bili u ljubavi, a nisu se baš poštivale odredbe momčadi. Zbog pretjecanja, unatoč naredbi momčadi da čuvaju mjesta na stazi, Villeneuve više nikad nije progovorio s Pironijem. Tužna je zapravo činjenica da Villeneuve zaista više nikad u životu nije progovorio s Pironijem, budući da je poginuo samo dva tjedna kasnije tijekom kvalifikacija za VN Belgije na stazi Zolder.
Još jedna uzbudljiva utrka na stazi Imola bila je utrka za VN San Marina 1985. godine. Ayrton Senna je vodio dobar dio utrke, no Ferrarijev vozač Stefan Johansson koji je utrku startao s 15. startne pozicije, napredovao je tijekom utrke. Do 61. kruga Johansson je napao i pretekao Sennu, no zbog problema s gorivom morao je odustati. Johansson nije bio jedini koji je ostao bez goriva, a pobijedio je Alain Prost koji je kasnije diskvalificiran jer mu je bolid bio dva kilograma lakši od dozvoljenog. Pobjedu je na koncu slavio drugoplasirani Elio de Angelis.
1987. godine desio se prvi veći incident u zavoju Tamburello, koji nas većinu uvijek vrati u nesretnu 1994. godinu. Tijekom kvalifikacija za utrku 1987. godine Nelson Piquet je imao strašan sudar u Tamburellu, pa mu je unatoč manjim ozljedama doktor Sid Watkins zabranio da vozi utrku. Godinu kasnije dominirao je McLarenov dvojac, Senna i Prost, vozeći po tri sekunde brže krugove od najbližeg konkurenta, Nelsona Piqueta u Lotusu.
Tijekom VN San Marina 1989. godine, Gerhard Berger se svojim Ferrarijem slupao u Tamburellu nakon kvara na prednjem krilu bolida. Bolid je ubrzo buknuo, a Berger je spašen brzom intervencijom vatrogasaca i medicinskog osoblja uz stazu. Zbog opekotina na rukama, Berger je morao propustiti narednu utrku.
Svoje prve žrtve Tamburello je odnio 1994. godine, kada je život tragično izgubio i miljenik publike, veliki Ayrton Senna. Posebno mjesto u tužnoj povijesti Formule 1 zauzima izdanje upravo izdanje iz 1994. godine, kada je težak sudar imao i Rubens Barrichello tijekom treninga u petak, a u kvalifikacijama poginuo Roland Ratzenberger. Svijet Formule 1 je konačno u nedjelju u potpunosti zavijen u crno kad je staza odnijela i Ayrtona Sennu. Kako bi se u povijest upisala kao najtužnija i najcrnja utrka u povijesti Formule 1, kotač sa Alboretovog Minardija je spao kad je izlazio iz boksa, pogodio i ozlijedio četiri mehaničara Ferrarija i Lotusa. U utrci je pobijedio Michael Schumacher, no nije upriličeno nikakvo slavlje.
Nakon nemilih događaja 1994. godine Tamburello je izmijenjen, uklonjen je ravni dio zavoja u koji se ulazilo punom brzinom, čime je staza načinjena mnogo sigurnijom nego dotad. Imola je pokrenula niz poboljšanja u pogledu sigurnosti na staza diljem svijeta koje su bile dio kalendara prvenstva Formule 1.
Dva puta zaredom, 1995. i 1996. godine na Imoli je pobjeđivao Damon Hill, dok je 1997. godine Heinz-Harald Frentzen svoju prvu pobjedu ostvario na VN San Marina. Nakon Frentzena pobijedio je David Coulthard, da bi uslijedila crvena dominacija Michaela Schumachera. U periodu od 1999. do 2004. godine na pobjedničkom postolju bio je Schumacher, s tim da se 2001. godine umjesto Michaela na najvišu stepenicu postolja popeo mlađi brat Ralf. Michaelov niz prekinuli su Jenson Button i Fernando Alonso, a točku na Veliku nagradu San Marina još jednom pobjedom, 2006. godine, stavio je Michael Schumacher, pobijedivši sedmi put na stazi Enzo e Dino Ferrari.
29.08.2006. godine objavljeno je kako Velika nagrada San Marina više neće biti dio kalendara, kako bi se napravilo mjesto za Veliku nagradu Belgije. Na stazu u Imoli više se nisu vraćali bolidi Formule 1. Dok se nije desila pandemija.
Utrka za Veliku nagradu Emilia Romagne bit će prva ikada, no zasigurno će biti poslastica za ljubitelje Formule 1. U Imoli će aktivno biti u subotu i nedjelju, a nadamo se i uzbudljivo. Uz još nekoliko detalja o utrkivanju na stazi Enzo e Dino Ferrari, želimo Vam zabavan trkaći vikend.
• Uvjerljivo najbolju statistiku na VN San Marina ima Michael Schumacher, koji je u Imoli pobijedio sedam puta. Prate ga Ayrton Senna i Alain Prost s po tri pobjede.
• Od konstruktora, prvo mjesto dijele Ferrari i Williams. Vozači ove dvije momčadi pobjeđivali su po osam puta.
• Svoju prvu pobjedu u karijeri na Imoli su ostvarili Heinz-Harald Frentzen i Ralf Schumacher. Posljednji put u karijeri su na Imoli pobjeđivali Patrick Tambay i Elio de Angelis.
• Ralfova pobjeda bila je ujedno i prva za kombinaciju BMW – Williams.
• Zbog izmjena formata vikenda, Pirelli je reducirao i količinu raspoloživih setova guma; umjesto dosadašnjih 13, momčadi će na raspolaganju imati 10 setova guma za svakog vozača tijekom vikenda, po dva seta tvrdih, dva seta srednje tvrdih i šest setova mekih guma.
• Imola je jedna od rijetkih staza koncipiranih u smjeru suprotnom kazaljci na satu.
• Od posljednje posjete Formule 1, staza u Imoli je presvučena novim asfaltom.
• Momčad s najsvježijim iskustvom na Imoli je AlphaTauri. AlphaTauri je naime svoj promotivni spot snimao na ovoj stazi pred početak sezone u Austriji.
• Vikend koji slijedi će biti put da se bolidi s turbo hibridnim pogonom utrkuju na Imoli.
• Utrke na Imoli su se uvijek održavale u proljeće, osim prve koja je nosila naziv VN Italije i ove koja nam slijedi.
• Tek drugi put u povijesti će jedna država biti domaćin triju utrka tijekom sezone. Osim Italije, još su Sjedinjene Američke Države bile domaćin triju utrka tijekom sezone 1982., u Long Beachu, Detroitu i Las Vegasu.
• Imola će biti domaćin utrkama za tri različite Velike nagrade, Italije, San Marina i Emilia Romagne. No to nije rekord. Naime, Nürburgring je ugostio dosad Velike nagrade Njemačke, Europe, Luksemburga i Eifela.
• U nedjelju će se na stazi Enzo e Dino Ferrari voziti 63 kruga, svaki dužine 4,959 kilometara.
Izvor: GP1.hr
